Srijeda, 22. novembar 2017.

Siniša Vukelić

Problemi u raju

Jeste li čuli da vlasnici Fabrike Birač izvlače novac? A da bez kiseonika nema života, da je nebo plavo, a voda mokra? Očekuje se da Vlada na vanrednoj sjednici otkrije i ove činjenice i osnuje posebnu komisiju da zaštiti interese RS. Niko ne vjeruje Vladi i SNSD-u da nisu znali šta se dešava u Birču. Niko ne vjeruje SDS i PDP da njihovi funkcioneri nisu znali ili bili dio dogovora oko Birča.

Zašto se „idilična“ i obostrano korisna višegodišnja saradnja odjednom prekinula? Sve je počelo sa problemima Romanova u njegovoj matičnoj zemlji, odnosno gubljenjem UKIO banke. Domino efekat se prelio na sve njegove poslove, pa i ove u RS.

Birač za njega postaje balast kojeg se treba što prije riješiti. Drugo, impulsivnoj Vladi Srpske treba neki krupan slučaj borbe za interese građana. Ovo je kontrolisana afera. Sve se poklopilo sa još nečijim interesima. Najveći poslovni partner, od kojeg Birač kupuje rudu, odavno želi da upravlja i ovim resursom. Drugi domaći biznismen, vlasnik male banke odavno ima slične aspiracije. Preuzeti kontrolu nad Balkan Intvestment bankom, sam ili uz pomoć države, a potom ući u Birač. Tri stvari u jednoj.

Zanimljivo je gledati kako Vlada mora sjeći granu na kojoj je ugodno sjedila sedam godina. Na hiljade pitanja kojih se postavlja u vezi Birča, Vlada uporno odgovara samo na jedno: „Hoćemo da spasimo proizvodnju i radnike“... Ni riječi, šta je sa odgovornošću svih od privatizacije do danas, svih premijera, svih ministara, direktora Poreske uprave, Deviznog inspektorata….

Zato sve liči na predstavu i zato Vlada nije uvjerljiva. Da se razumijemo, pozdravljam istragu u Birču. Lično je zagovaram posljednju deceniju. Prvi tekst o njihovom poslovanju sam napisao prije više od 10 godini i to u državnom časopisu „Privatizacija i VI“ o načinu kako Birač posluje preko faksa i jednog zaposlenog u banjalučkom „Balkalu“. Ja i moje kolege napisali smo stotine tekstova, potrošili stotine minuta na televiziji i…ništa. Sve dok vlasti nije odlučila da to pitanje otvori. Što samo potvrđuje da sve kreće od vrha i da taj vrh donosi odluke.

Kod ove akcije ne jasno je nekoliko stvari? Zašto slučaj ne vodi Specijalno tužilaštvo, već vrh SNSD i nekoliko odanih ministara slučaj razmatraju na redovnim nedeljnim sastancima u zgradi Vlade?

Na osnovu čega Vlada upravlja Birčem? To valjda radi stečajni upravnik, a njemu naloge daje skupština povjerilaca koja u trenutku pisanja ovog teksta još nije održana. Vlada nije jedini povjerilac. Nejasno je kako se najavljuje da će otpušteni radnici biti zaposleni u drugim preduzećima. To su odvojena pravna lica bez obzira što je na njih prebačena sva vrijedna imovina Birča. A nad njima nije otvoren stečaj niti stečajni upravnik nad njima ima nadležnosti.

Naravno, Birač nije sam u priči. Tu je i Balkan Investment banka. Uz oštre protivnike, ima i zastupnika da država treba preuzeti BIB. Dobili bi domaću banku po maloj cijeni. Naravno, ovo ne znači amnestiju. Naprotiv, uz preuzimanje treba provesti detaljnu istragu da li je bilo nepravilnosti i ko je odgovoran što je banka došla u ovakvu situaciju. No, kada se sjetim kako je država vodila bivše državne banke i kako vodi IRB, vrlo je bitno koga će država postaviti na čelo BIB-a. To mora biti neko sa velikim bankarskim iskustvom i autoritetom.

Ono što je u ovom pozorišnom djelu „Litvanci na tapeti“ posebno su javne izjave. Ne smije ministar finansija sebi dozvoliti da nekog javno naziva kriminalcem ili domaćim izdajnikom, niti to može raditi bilo ko iz Vlade. To je posao za sudove. To sebi možda mogu dozvoliti obični građani u anketi, ali ne najodgovorniji ljudi u državi. To šalje lošu poruku. Da se sve ovde radi površno. Toleriše se godinama, pa se odjednom, preko noći okrene se list. To nije odlika stabilne državne politike. To je odraz kampanjske strategije. Strani investitori to dobro prepoznaju i zato ih nema, domaći vide, prilagođavaju se ili nestaju. Litvanci zaista imaju razloga da se zabrinu, makar i sa zakašnjenjem ... ili prije mi… jer smo cijenu za njihovu brigu i zatvorene oči domaćih vlasti odavno platili.

Kolumna objavljena u dnevnom listu Euroblic.

Komentari
Blog