Miloš Vuković

Švajcarska rašomonijada

Kada je Akiro Kurosava 1954. godine režirao čuveni film Rašomon, malo ko je mogao da pretpostavi da će on postati sinonim za  društvenu pojavu koju karakteriše činjenica da razni ljudi imaju svoje verzije iste situacije a koje se međusobno drastično razlikuju u zavisnosti od ličnih interesa učesnika situacije.

U bivšoj Jugoslaviji, Kurosavu smo pamtili po hitu Olivera Mandića “Moja draga voli Kurosavu”, dok ga u post jugoslovenskoj eri, u sferi ekonomije, možemo vezati za kredite koji su odobreni u švajcarskim francima.

Alhemija koju omogućava moderna monetarna ekonomija nedavno je uzburkala duhove tržišta valuta. Da ne mlatimo previše – švajcarski franak je preko noći ojačao zbog odluke Švajcarske narodne banke; samim tim su korisnici ovih kredita preko noći kreditno zaduženi za nekoliko desetina procenata više nego dan ranije!

Brojni analitičari i advokati drže jednu ili drugu stranu, vjerovatno u zavisnosti od toga kome su  učesnici u raspravi ispostavili fakturu na plaćanje (vjerovatno u eurima).

Da bi izbjegli ovu zamku i postigli efekat Rašomona, postavićemo nekoliko pitanja svim učesnicima u ovom poslu i to: bankama koje su odobravale ovakve kredite, klijentima banaka koji su uzimali ove kredite, regulatoru na bankarskom tržištu i najzad Vladi države u kojoj banke posluju.

Krenimo redom, pitanja za banke:

1. Da li je švajcarski franak ušao u platni promet države (žiralno ili gotovinski, potpuno je nebitna tehnika), na osnovu čega su krediti u francima isplaćivani u eurima?

2. Da li je prije puštanje kredita u otplatu kredita, ispoštovana procedura da se potpišu sva dokumenta od strane klijenta koja su bila predviđena ugovorom o kreditu?

3. Da li su klijentima bili dostavljani novi planovi otplate kada se izmijenio odnos franka i eura, što je bila jedna od ugovornih obaveza banke?

4. Da li je klijentima u pisanoj formi nuđen zvanični program zaštite od valutnog rizika u smislu zamjene kredita iz franka u eure?

5. Da li smatrate da su kreditni referenti iskoristili psihološku prednost u odnosu na klijente kada su ih ubjeđivali da će švajcarski franak biti stabilan?

6. Koliko ste zaradili od indirektnih prihoda po ovom poslu, imajući u vidu razliku u kupovnom i prodajnom kursu švajcarskog franka? Vi ste franke pozajmljivali po prodajnom kursu banke od koje ste ih uzimali, a kupovali od građana po srednjem kursu regulatora? Kolika je bila razlika u kursu u koju se banka ugrađivala?

7. Da li banka zbog pogoršanja finansijske pozicije klijenta takođe i povećava rezervacije za kreditne gubitke, shodno pravilima regulatora na finansijskom tržištu?

8. Da li i dalje u ponudi imate ove kredite?

Pitanja za klijente banaka:

1. Da li mislite da bi klijenti banaka, koji su istovremeno kad i vi uzimali kredite u eurima a koji su nosili veću kamatnu stopu, trebali da pokrenu tužbu protiv banke jer su plaćali veće kamate od vas koji ste uzimali kredite sa nižom kamatnom stopom, zbog švajcarskog franka?

2. Da li smatrate da ljudi, koji su se kreditno zadužili i kupili stan 2006. godine po cijeni od 2.000 eura po kvadratu, a danas ga mogu prodati po svega 1.000 eura po kvadratu, treba da tuže banke i građevinare zbog toga što je cijena stana drastično pala čime su dovedeni u bezilaznu situaciju i vječno dužničko ropstvo?

3. Da li ste potpisali ugovor o kreditu u kome stoji da je kredit odobren u švajcarskim francima?

4. Da li ste u trenutku uzimanja kredita stvarno mislili da ste toliko finansijski pismeni da predvidite da će valuta kao što je franak biti stabilna na rok od 20 godina, bez obzira što su vam zaposleni u banci govorili da će biti stabilna?

5. Vjerujete li da kreditni referenti u banci mogu da predvide budućnost valutnog kursa? Zar mislite da bi radili u banci za platu ako bi znali kako će se kretati kurs švajcarskog franka?

6. Da li biste tužili banku da je švajcarski franak oslabio ispod one vrijednosti po kojoj ste ga vi uzimali? Podsjećamo, tada bi vam obaveza po osnovu kredita bila manja.

Pitanja za regulatora:

1. Zbog čega niste ograničili nivo plasmana ovakvih kredita?

2. Da li ste naložili bankama izdvajanje dodatnih rezervacija za kreditne gubitke zbog ovih kredita?

3. Da li smatrate da ste bili dužni da, nakon prvog rasta franka, napravite zajedno sa bankama strategiju za prebacivanje ovih kredita u eure?

Pitanja za Vladu države u kojoj posluju banke koje su odobravale ovakve kredita:

1. Da li stvarno mislite da možete da ostavite građane, koji su uzimali kredite u švajcarskim francima, na milost i nemilost bankama koja do sada nijesu pokazale interesovanje za sistemsko rješenje problema?

2. Da li smatrate da su građani jednako finansijski pismeni da kao bankari razumiju valutni rizik?

3. Zašto ne iskoristite elegantna rješenja Mađarske ili Hrvatske koja je prebacila valutni rizik na banke i na taj način pomogla građane da povrate sredstva koja su plaćali na osnovu neadekvatnih kursnih razlika?

4. O kojoj tržišnoj ekonomiji pričate ukoliko preuzmete bilo koji novi namet na poreske obveznike po osnovu ovog posla, kako se to ovih dana pominje? Ako se to dogodi, da li je u pitanju efekat socijalizacije gubitaka i privatizacije dobitaka?

Kako možete primijetiti, efekat Rašomona u slučaju švajcarskog franka je više nego očigledan. Svi imaju svoje viđenje situacije, svoje razloge zbog kojih smatraju da su u pravu. Naravno, efekat Rašomona je usko vezan sa činjenicom da ne pravo i pravda nisu isti pojmovi. Relativna snaga argumenta poduprta sa realnom snagom novca će u ovom slučaju pobijediti. Osim ako se u problematiku ne uključi politika; tada stvari počinju da dobijaju nove obrise u kojima efekat Rašomona dobija potpuno novu dimenziju…

preuzeto sa: finomen.me

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog