Aleksandar Popadić

Racionalnost, argumentovanost, građanstvo – sve čega još uvijek nema u Republici Srpskoj

Dugo najavljivano poskupljenje struje u RS, predviđeno za 1.7. nije se (još uvijek) desilo. Prema navodima Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske, odluka o suspenziji poskupljenja električne energije donijeta je (krajem juna) iz formalnih razloga – isteka mandata članovima komisije. Priča o poskupljenju protezala se tokom godine, da bi se od maja zahuktala. Svjedočili smo čitavoj lepezi izjava, pozicije, opozicije, sindikata itd. Da li će cijena električne energije da ”skoči” za 3-4 procenta, jer eto mora, ili uopšte neće da raste, ili će eventualno rasti do 8 procenata, ali će i dalje biti najniža u regionu. Možda skuplja za ”nekoliko piva”. Premijer RS je takođe ranije istakla da Komisiju ne bira i ne postavlja Vlada, niti određuje uslove rada, pa tako ne može da se miješa i utiče na rad regulatornog organa. I tu nema ništa sporno, ako izuzmemo činjenicu da predsjednika komisije i četiri člana postavlja Narodna skupština RS, na prijedlog Vlade RS. Sitnica.

 Regulatorna komisija ima 32 zaposlena. U Prijedogu budžeta za 2015. godinu troškovi bruto zarada i naknada i ostalih ličnih rashoda iznose 2.026.779 KM. Odatle slijedi da u prosjeku zaposlenik u komisiji mjesečno primi bruto iznos od otprilike 5.000 KM. Prosječna neto plata u Republici Srpskoj za jun 2015. godine, npr. iznosi 843 KM. Činjenice govore za sebe. Nekim ljudima dodatno opterećenje od strane države neće predstavljati problem. Mišljenja sam da je poskupljenje predviđeno za domaćinstva u RS (9,4%) udarac na kućni budžet građana, te eksplicitno nasilje države, odnosno entiteta, kako vam draže, nad svojim građanima.

Okej, red bi bio da objasnim čemu sve ovo prethodno napisano. Po pitanju mogućeg poskupljenja čuo se glas opozicije, sindikata, Ombudsmana za zaštitu potrošača BiH. Izgleda da je samo njima zasmetalo to što se eventualni gubici u elektroprivredi lome preko leđa potrošača/građana. Istovremeno, dok se priča oko poskupljenja električne energije postepeno zagrijavala, javili su se i naši studenti. Doduše, tako što su pisali Vučiću i Nikoliću da ne idu 11. jula u Srebrenici jer bi tako dali doprinos ”demonizaciji srpskog naroda”. Inicijativa studenata uglavnom iz Beograda i Banjaluke. Prvog jula Unija studenata RS usvojila je Akcioni plan zaštite interesa Srpske „kako bi rekli dosta nepravdi koja se nanosi srpskom narodu...”. Trivijalne stvari poput životnog standarda i nameta od strane države bile su irelevantne za studentske predstavnike, i one koji ih biraju. Nakon one metafore sa poskupljenjem i pivom, koja je nekako isuviše neopaženo prošla kod strane te najkonzervativnije populacije – studentske, bilo je jasno. Svi izgledi da će nešto što dolazi iz tog površnog materijalnog svijeta biti primjećeno i prepoznato od strane studentskih predstavnika u RS – pali su u vodu. Ali taj neki udbaški potencijal,  to je već nešto drugo. I borba za sedamnaest ispitnih rokova. Ili koliko već je potrebno. Mislim, to je ono što je javnost do sad mogla da vidi.

Građansko nezadovoljstvo, neposlušnost ili bilo kakav oblik građanske kulture nećemo vidjeti u skorije vrijeme od naših studenata, mladih šezdesetogodišnjaka. Doduše, to je uvreda za naše penzionere. Oni su nerijetko najrevolucionarniji dio građanstva. Poražavajuće je to što naši budući akademski građani nemaju izgleda ni približno razvijenu građansku svijest, da se nekad zapitaju gdje recimo odlazi novac poreskih obveznika, kako i zašto se troši. Zašto i kako se dešavaju povećanja državnih nameta, koliko nas košta administracija i slično. Zato oni donose akcione planove o zaštiti interesa RS da odgovore nepravdi koja se nanosi srpskom narodu. Zaboravite, dakle, institucije RS ili možda SPC, tu su naši studenti da zaštite interese RS, umjesto da se bave pitanjima koji direktno utiču na studenstku populaciju, pitanja poput obrazovanja, socijalne i ekonomske prirode i slično. Ja se već sad brinem, jer pripadam ovim generacijama „na kojima svijest ostaje”, valjda je jasno i zašto.

No, dobro. Situacija je takva kakva jeste. Domaći zadatak za naše studente pa i za sve nas: Organizacija Libek (libertarijanski klub) iz Beograda osnovana je prije 7 godina od strane grupe studenata Fakulteta političkih nauka u Beogradu. Ovi mladi ljudi između ostalog organizovali su prošle godine akciju #odbraninovčanik – Marš poreskih obveznika, kada su unaprijed reagovali protiv mogućeg povećanja PDV-a.

Preventivna reakcija, racionalno, argumentovano i građanski. Sve čega nema, i što nam fali. Nije stvar u samoj akciji, ili organizaciji, već u sistemu vrijednosti iz koje je ona proizašla.

Ostaje otvoreno pitanje, kada ćemo biti malo više građani, nego što smo Srbi ili podanici?

Bilo kako bilo, pogledajte kako izgleda odgovoran studentski i građanski pristup problemima:

Video snimak sa drugog Marša poreskih obveznika - Odbrani novčanik! 

https://www.youtube.com/watch?v=4kD-SSFJDhM


Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog