Ljudi kažu da su najbolja ogledala jedne zemlje policija i putevi. I kada ulazite u bilo koju zemlju, to su zaista prve dvije stvari sa kojima se susrećete. (Auto)puteve makar gradimo, pa se čini da ta stvar makar ne tapka u mjestu. Ali, šta ćemo onda sa policijom?

Zašto se policajci u RS/BiH, pogotovo oni koji rade u saobraćaju, ne ponašaju kao u ostatku civilizovanog svijeta? Ne pričam o korupciji. Toga ima svugdje, pa i tamo gdje se o tome ne priča (npr. SAD). Pričam o samom stavu prema poslu koji obavljaju i državi koju predstavljaju. Kada vas na putu zaustavi policajac (a vjerujem da se svima vama to dešavalo), bili krivi ili ne, vi osjećate strah. Međutim, to nije strah prouzrokovan autoritetom monopola prinude jedne zemlje, nego više strah od drčnosti i svojeglavosti, pa ponekad čak i bezobrazluka većine policajaca na ovom području. Obično kada razgovarate s njima, umjesto da se oni prema vama ponašaju sa apsolutnim poštovanjem, jer im na kraju krajeva, mi dajemo platu, oni se ponašaju upravo obratno – kao da oni plaćaju nas!

Ono što je posebno iritantno našim građanima možete vidjeti i po samo nekoliko dana starom video zapisu jednog vozača, i jednom Fejsbuk statusu studentice u Sarajevu, iz čega se može izvući zaključak da ni sami “čuvari zakona” ne poštuju taj isti zakon koga čuvaju.

Da se vratim na ono o čemu sam govorio. Dakle, formula je sljedeća: poslodavci i zaposleni plaćaju poreze i doprinose da bi nam ljudi u javnim institucijama mogli obezbjeđivati raznorazne usluge (zdravstvene, usluge zaštite itd.). Stoga, kada bi svi ovi radnici bili svjesni da ih mi plaćamo, mogli bi i da promijene odnos prema svojim klijentima. Zamislite npr. da kada saobraćajni policijac zaustavi neko vozilo sa stranim registracijama, umjesto toga što će mu odmah zaprijetiti, izvadi cvijet i kaže: “Izvolite gospodine, dobrodošli u našu zemlju, nadam se da uživate (ili dobro poslujete, ako je čovjek tu poslovno) ovdje. Želim samo da Vam skrenem pažnju da upalite svjetla na svom automobilu, jer su ona po našem zakonu obavezna, bez obzira na vrijeme dana/noći.” Ko ne bi poželio da se ponovo vrati u jednu takvu državu? Ako je u ovom primjeru čovjek poslovno u BiH, onda bi ovaj saobraćajac trebao biti svjestan da taj čovjek zahvaljujući poslu koji obavlja, na ovaj ili onaj način puni budžet njegove zemlje, i da će možda za dvije godine zahvaljujći takvim ljudima i sam policajac dobiti povišicu. Ali ne!

Gore navedeni scenario je sada nezamisliv, jer policajci kod nas prvo kažnjavaju, pa tek onda pitaju sve ostalo. Čak imaju pravo da zaustave vozilo, bez ikakvog valjanog razloga. To jest, razloge mogu i izmišljati. To nije pravo policije kakvo ja želim. Nemojte me zaustavljati ako nisam napravio prekršaj i nemojte me zaustavljati samo zato što vozim automobil sa stranim registracijama!!!

Isti je slučaj sa administrativnim radnicima za šalterom. Ovdje neću spominjati stari problem “jednog papira”. Za to nisu oni krivi. Ovdje ću spomenuti ljubaznost. Jer, ako ja već plaćam te ljude, valjda mogu kao protivuslugu umjesto drčnosti i bezobrazluka, dobiti osmijeh i ljubaznost. Odnosno, zašto bih ja morao da plaćam nekoga koji svojom uslugom ne zadovoljava moje potrebe na kvalitetan i profesionalan način. Opet kažem, ti ljudi kao da nisu svjesni odakle novac za njihove plate proizlazi, tj. taj novac je za njih nekako metafizičan, kao da se stvara sam od sebe i niotkud. Ali ga uredno dobijaju…

Postavlja se pitanje kako promijeniti ove stvari? Kako ih učiniti mnogo boljima nego što su sada? Kako to niko od naših “glavešina” ne primijeti? Kako se niko ni ne trzne da razmišlja o tome? Pa makar slučajno. Ja neću ovdje nuditi rješenja iz prostog razloga što ja ne primam naknadu za taj posao. A mnogo je onih koji primaju…

Valjda se u BiH, kada se spomene “truli kapitalizam” misli upravo na ovo. Sve se masno naplaćuje, a nigdje nema adekvatne usluge za taj novac. Čim si dao novac i platio porez, državi više nisi interesantan i baš je briga šta ti se kasnije dešava. A kako ja da ne budem zainteresovan za njih, kada, htio ja to ili ne, moram da ih plaćam!