Najveća pobjeda nekadašnjeg predsjednika Srbije, Borisa Tadića, nije bila ona koja se desila 2008. na izborima. Ne. Njegova najveća pobjeda je dolazak Srpske napredne stranke na vlast 2012. Pitate se zašto? Pa zbog toga što je Tadićeva politika konačno doživjela apsolutni trijumf i konfirmaciju smjera kretanja države.

Naime, da vas podsjetim da se, dok je još bio u Demokratskoj stranci i dok je bio predsjednik Srbije, Tadić zalagao za ulazak Srbije u Evropsku uniju, približavanje NATO savezu, Briselski sporazum (koji je većinom on izdogovarao) i neoliberalnu politiku i ekonomiju države. U isto to vrijeme, dok je bio u radikalima, Aleksandar Vučić je bio žestoki protivnik svega navedenog.

Međutim, njegov transfer u naprednjake je promijenio čitavu koncepciju njegove politike. Kada je shvatio da nakon nekoliko uzastopnih poraza na izborima, narod u Srbiji ne želi povratak okrutnog nacionalizma i da mu smeta sama takva retorika koju je propagirala SRS, Vučić pravi zaokret i od Tadića preuzima skoro sve postulate koje je do tada tako žestoko kritikovao.

Prvo, već je jasno da se Srbija rapidno približava EU, dobila je status zemlje kandidata za ulazak u Uniju, prva poglavlja pregovora će otvoriti do kraja ove ili početka sljedeće godine, pa je samo pitanje vremena kada će se potpuno integrisati. Najveću zaslugu ipak pripisujem Tadiću, jer je on još prije više od deset godina potencirao ovo što se sada događa. I vodio je Srbiju u ovom pravcu sve vrijeme njegove vladavine.

Dalje, NATO integracije takođe nisu bezuspješne. To itekako možemo vidjeti iz činjenice da je u martu ove godine, Srbija potpisala tzv. IPAP sporazum, kojim je omogućeno da vojnici NATO-a ubuduće imaju slobodan tranzit kroz Srbiju, da koriste srpsku vojnu infrastrukturu i budu „zaštićeni“ posebnim statusom dok borave na teritoriji Srbije, kao i mnoge druge pogodnosti. Iako je zvanična politika Srbije vojna neutralnost, Vučić će u budućnosti nastojati da to eliminiše i promijeni kurs. Bez obzira na izjave zvaničnika Srbije, uključujući i samog Vučića. Njegov PR tim odrađuje fantastičan posao, pa dok on javnosti govori kako priključenje NATO paktu nije opcija, činjenica koja se ne može zanemariti je da Srbija svakim danom ima sve tjesnije kontakte sa ovim političko – vojnim savezom. U prilog tome govori i skoro nevjerovatan podatak da će do kraja godine Srbija održati ukupno 22 vojne vježbe sa zemljama članicama NATO-a, samo dvije sa Rusijom. Pitate se kako je to moguće? U srbijanskim medijima možete samo čuti kada Srbija održava vojne vježbe sa Rusijom. O tome svi bruje i po nekoliko sedmica, dok o silnim vježbama sa NATO-om u medijima ne možete čuti apsolutno ništa. I za ovo je zaslužan Vučić i njegov PR tim, kao i cenzura koja vlada u medijima.

Sljedeća stvar je Briselski sporazum. Ono zašta je Tadiću prijetilo raspeće jer se govorilo o “izdaji” Kosova i slično, Aleksandar Vučić je bez problema potpisao kada je došao na vlast. Sada se isti uveliko sprovodi, a niko ne priča o megalomanskoj izdaji. Ovo je veoma interesantno i indikativno. Opet kažem, fantastični PR tim je ovo predstavio kao nekakvu pobjedu I zaštitu interesa Srba na Kosovu. Ruku na srce, moje mišljenje je da se više nije moglo ni izvući, te da je Vlada Srbije iz ovoga uzela maksimum. Ali koja Vlada? Da li ova Vučićeva ili ona Cvetkovićeva? Nemojte zaboraviti da je Boris Tadić vodio proces pregovaranja nekoliko godina, dok je Vučić samo nekoliko mjeseci nakon dolaska na vlast, tačnije 2013. potpisao isti.

I na kraju, šta da kažem o politici neoliberalizma? Pa sve “ekonomske” mjere koje sprovodi sadašnja vlast u Srbiji, fokusiraju se na štednju, slobodno tržište i sve manje intervencije države. Klasično oličenje neoliberala.

Stoga, kada sljedeći put budete veličali Vučića i govorili kako je on pravi zaštitnik Srbije, sjetite se ovoga. Nema puno razlike između njega i Tadića, osim što je ovaj posljednji bio puno iskreniji prema svom narodu, a to mu se na kraju obilo o glavu. Očigledno narod sa druge strane Drine više voli da vjeruje u bajke koje mu plasiraju oni koji su ih bombardovali 1999.