Pošto je SNS ponovo osvojila natpolovičnu većinu u skupštini Srbije, budući premijer Aleksandar Vučić može da bira koga pozvati u Nemanjinu 11. Iako se u politici nikad ne zna, s obzirom na ideologiju, orijentaciju i programe političkih partija, kao i iz izjava čelnika političkih partija u Srbiji, mogu se izvući sljedeći zaključci.

- Vučić sasvim sigurno neće u vlast sa koalicijom DSS-Dveri. Oni predstavljaju ideološki suprotan pol na političkoj horizontali Srbije. Žele napuštanje evropskog puta Srbije i tješnje ekonomske, političke i vojne veze sa Rusijom. Naprednjaci to ne mogu dopustiti.

- Sa Srpskom radikalnom strankom važi slična stvar. Iako Šešelj pokušava da ospori svaki kredibilitet Sande Rašković Ivić i pokušava da se makar prividno ogradi od DSS-a, ne može poreći da je po mnogim stvarima saglasan sa ovom partijom. A to ga čini distanciranim od SNS-ove politike. Šešelj je u zadnjih nekoliko mjeseci eksplicitno izjavljivao da neće u vladu sa Vučićem ukoliko se ovaj ne odrekne politike evrointegracija. To očigledno neće biti slučaj, a ni Šešelj onda neće ići u Vladu.

- Sa Demokratskom strankom je nešto komplikovanija situacija. Stranka je pretrpila ozbiljan udar na svoje biračko tijelo, a politiku demokrata preuzela je Srpska napredna stranka i na njoj u potpunosti profitirala. Sada, iako ideološki i programski veoma slični i iako se u pogledu politike evrointegracija ozbiljno preklapaju, oni neće u koaliciju. Razlog je taj što bi demokrate, ukoliko pristupe koaliciji, u potpunosti izgubile politički identitet i stopile bi se sa naprednjacima. Do kraja. To bi automatski značilo fundamentalni krah na sljedećim izborima, koji bi se, kako u Srbiji stvari stoje, mogli desiti i za 2-3 godine (ako ne računamo one predsjedničke sljedeće godine).

- SDS – LDP – LSV su interesantni po ovom pitanju. I oni se ideološko – programski preklapaju, ali još u izbornoj noći Boris Tadić je uvjeravao i izjavljivao da sa naprednjacima neće u koaliciju. Međutim, to nisu uradili ni „Čeda“ ni „Čanak“. Ovdje još ima prostora za manevar, tako da se ova opcija ne bi trebala automatski isključivati, iako su realno male šanse. Ostaje da se vidi.

- SPS – JS su višegodišnji Vučićevi partneri. Ipak, i ovdje je prisutna određena doza netrpeljivosti. U izbornoj noći Dačić je pokušao da se dodvori Vučiću čestitajući mu pobjedu, sve sa osmjehom na licu, na šta je ovaj rekao: "On kaže čestitam ti, ja kažem čestitam ti. Laku noć, Laku noć!". Da se naslutiti šta se dešava. No, ovdje se još jedna stvar mora uzeti u obzir, a to je eventualna promjena ustava. Ako u sljedećih godinu-dvije do nje bude moralo doći, Vučiću će biti neophodna 2/3 većina u parlamentu, a za to mu upravo socijalisti mogu biti od najveće pomoći. Ni ova koalicija se ne otpisuje u startu, iako se po reakciji premijera Srbije u tehničkom mandatu nameće samo jedan odgovor.

- SVM ide u vlast. To nije upitno. Manjine će se ispoštovati, to i EU nalaže.

- DJB Saše Radulovića je takođe karakterističan po mnogo čemu. Po neučestvovanju u budućoj vlasti takođe. Radulović je to i više nego jasno naznačio, dosta puta. Vjerujem da se neće predomisliti.