Postoje raznorazne teorije, nadanja, aspiracije i kalkulacije o političkoj budućnosti Srpske, lokalnim izborima, sljedećim opštim izborima, a možda i izborima 2022. Iako se čini da je o ovim posljednjim možda prerano razmišljati, ja sam siguran da bi trebalo, a evo i zašto.

Centralnu ulogu političke budućnosti Srpske će imati Savez nezavisnih socijaldemokrata. Stoga će snositi i najveću odgovornost. Savez za promjene može postati bitan faktor, ali ne duže od četiri godine. Odnosno kada bi, nekim slučajem i bio duže, to bi predstavljalo vanserijsko iznenađenje.

Kako god, u duhu lokalnih i sljedećih opštih izbora, predstavljam tri moguća razvoja političkih događaja, od kojih, nažalost, po Republiku Srpsku nijedan nije dobar.

1) SNSD ostaje na vlasti do 2018. i ponovo pobjeđuje na izborima – scenario koji jeste malo vjerovatan, ali ako se finansijski akrobata Zoran Tegeltija uspije domoći još kredita i pozajmica, „skupog“ novca i sl., to nije nemoguće. Ali, ono što je sigurno, to je da nakon 2018., ovakvom razvoju događaja, Srpsku bez ikakve sumnje očekuje bankrot. Kredit za kreditom, bez ikakvih reformi, nesumnjivo vodi grčkom scenariju. Pobjednici tih izbora će postati politički nebitni, jer će narod, kada shvati do čega ga je vlast dovela, okrenuti ploču, a SNSD će prestati da bude relevantan politički faktor narednu deceniju. Džaba, kada novca neće biti ni za najosnovnije...

2) Savez za promjene 2018. (ili prije) preuzima vlast i počinje sa reformama koje će ih koštati narednih opštih izbora. Naime, ukoliko se bude ozbiljno radilo na ispunjavanju programskih rješenja zacrtanih u političkoj platformi, SzP će morati da napravi ozbiljne i bolne reforme, koje narod neće tek tako prihvatiti niti će im se dopasti. Smanjenje broja zaposlenih u administraciji, smanjenje broja zaposlenih u javnim preduzećima, rezanje plata i dr. To nikako neće naići na pozitivan odjek u narodu. Iako je neophodna, narod neće imati razumijevanja za takvu politiku. 2022. povjerenje ponovo daju SNSD-u, koji će isto kao i 2006. (kada je zahajao na već odrađenoj poreskoj reformi, privatizaciji telekoma i rafinerije i vraćenim dugovima za penzije) doći na gotovu stvar i ponovo se ponašati kao spasioci. U stvari će biti isto što i sad – ekonomski grobari Srpske Republike. Srpska će ponovo biti zakucana za dno!

3) Treći i najgori mogući scenario je dolazak SzP-a na vlast 2018. (ili prije), koji neće rezultovati reformama, već kozmetičkim izmjenama, što neće bitno uticati na ekonomiju. Agonija se produžava, ali kraj je isti. Bankrot! Više neće biti važno ko je na vlasti, kada će se svi pokazati kao isti.

Verziju da SNSD može napraviti reforme iz stavke dva ovog teksta u startu odbacujem. Nakon deset godina, od ove partije nije moguće očekivati ozbiljnu promjenu, a čak su i one površne pod znakom pitanja. One će zavisiti od MMF-a, a ne od SNSD-a.

Iz svega ovoga nameće se stav da je RS pod hitno potrebna neka nova politička snaga, koja će pružiti nadu ljudima da se neće sve tako crno završiti. Za sada ta politička snaga ne postoji, a da li će se pojaviti zavisi od svih nas. Od cjelokupnog društva. Od toga da li nam je istinski stalo da ne budemo najgori...