Kao što znate, ovo su riječi pokojnog Patrijarha Pavla, koji je između ostalog ostao upamćen i kao patrijarh koji se vozio gradskim prevozom. Za razliku od njega, današnji crkveni velikodostojnici uglavnom vole da se voze u “malo” luksuznijem prevozu. I ma šta god sad pomislili, tu nema ništa sporno.

Neka ljudi voze šta god požele, odnosno u skladu sa svojim mogućnostima. Ljudi poput mene ili vas koji ovo čitate, nemaju pravo da to komentarišu niti donose sudove. Svjetovno svijetu, crkveno crkvi. Neophodno je da to tako i ostane.

1) Ono što mogu reći je, da na isti način kao što su oporezovane druge organizacije, i crkvu je neophodno oporezovati. S obzirom da božje sluge očigledno žive životom čiji je standard daleko iznad života običnog čovjeka u našoj zemlji, ne vidim razlog zašto bi bili izuzeti od plaćanja obaveza državi. Na kraju krajeva, crkva, kao i svi mi, koristi usluge ministarstva unutrašnjih poslova, jer im ministarstvo pruža zaštitu kao i svakom drugom. Ako u nekoj crkvi (ne daj bože) dođe do požara, vatrogasna služba će intervenisati. Raznorazne vladike i druga sveštena lica svojim bijesnim automobilima voze po putevima i autoputevima koje su finansirali poreski obveznici. I to besplatno. Zašto se oni mogu voziti besplatno, a svaki drugi živalj to mora da plaća? S obzirom da se crkva konstantno poziva na solidarnost, mislim da je krajnje vrijeme da se solidariše sa poreskim obveznicima, odnosno svojim narodom. U suprotnom je pozivanje na solidarnost očigledno licemjerno. I sad, upravo zbog činjenice da (još uvijek) ne postoji mehanizam oporezivanja crkve, to joj daje mogućnost da bez opterećenja ulazi u polje svjetovnog i na izborima podržava određene kandidate. Crkva zna da ona, npr. neće vraćati nikakve kredite, jer krediti se ne odnose na nju. Baš zato što nisu poreski obveznici, pa su stoga oslobođeni balasta. I kada god požele, mogu se umiješati u polje svjetovnog. Na početku ovog teksta je konstatovano da to naprosto nije u redu.

2) Crkva je vjekovima bila uz srpski narod i mnoge teškoće je srpski narod uspješno savladao zahvaljujući, između ostalog, i crkvi. Ali, da li kolektivna istorijska memorija oslobađa pojedine crkvene velikodostojnike sadašnjih krivičnih djela? Ne bih rekao. I dok su oni koji služe crkvi u ogromnom postotku iskreni i pošteni, od kukolja se ne mogu primijetiti i doći do izražaja. A kada se u crkvi nađe kukolj, on zna biti mnogo, mnogo opasniji od bilo kog drugog kukolja. Pojedina svjedočenja o tom kukolju možete pogledati ovdje i ovdje. Šta se dešavalo u manastiru Papraća?

3) E sad, postavlja se pitanje, ako crkva nakon ovih i mnogih drugih monstruoznih prestupa koje su počinili njeni zvaničnici, svog vladiku penzioniše, umjesto da ga u sadejstvu sa državom pošalje u zatvor, šta misliti o njoj? Matrica joj je očigledno ekvivalentna onoj državnoj. Organizovana matrica. Penzionisanje dotičnog vladike me neodoljivo podsjetilo na smjenu jednog našeg ministra zdravlja i njegovo kasnije postavljanje za ambasadora u Srbiji. Nagrada za zlodjela!

Ne slažem se sa Volterom da je treba protjerati, ali je definitivno treba zauzdati.