Sinoć smo svjedočili novom dnu „politike“ u Republici Srpskoj. Namjerno ne govorim srpske politike, jer iskreno mislim da čak i polupismeni Tomislav Nikolić i autistični Zoran Babić nisu toliko praznoglavi da ne poznaju azbuku! Sve i da jesu, nisu toliko licemjerni da svoju političku i predizbornu kampanju zasnivaju na ćirilici.

Ipak, to nije slučaj sa našim tzv. političarima, odnosno pokušajima političara. U video prilogu koji možete pogledati ovdje, a koji je pripremila Alternativna televizija, ogleda se potonuće gdina Zorana Talića i Draška Stanivukovića. Mučno, degutantno, na momente i nevjerovatno, ali istinito!

Nije toliko ni čudno da u RS nađete čovjeka koji ne poznaje svoje pismo. Bog zna da u našoj zemlji postoji ogroman broj nepismenih ljudi. Čudno je to što se takvi bave politikom i očekuju naše povjerenje. Očekuju povjerenje na izborima na osnovu kojeg će upravljati našim životima u naredne četiri godine. Postavlja se logično pitanje: Kako pustiti nekoga ko je nepismen da upravlja tobom četiri godine? Imamo li uopšte pravo, mi koji ćemo izaći na izbore, da damo povjerenje nekome ko ne poznaje elementarne stvari, poput azbuke? Imamo li pravo pustiti takve da uređuju naše živote, naš grad, naš posao? Zar da takvi odlučuju o socijalno ugroženim kategorijama, nezaposlenim, porezima, kulturi?

Nadasve kulturi. Nepismeni ne mogu i ne smiju da nam uređuju kulturu. Dovoljno je licemjerno što pokušavaju da svoju samopromociju „odrade“ preko našeg vjekovnog pisma, a da ga pritom i ne poznaju.

Društvo je očigledno osuđeno na propast kada je alternativa dosadašnjoj nikakvoj vlasti nepismena. To znači da se više ne bira između dva zla, nego između puta u propast i puta u propast. Nema razlike.

Siguran sam da se oni koji su učili ove ljude, od osnovne preko srednje škole i fakulteta, srame svojih učenika. Samo što se ti učenici ne srame. Da osjećaju imalo odgovornosti i da posjeduju i trunku morala, već danas je trebalo da izađu pred TV kamere i poruče da se više neće baviti politikom.

Makar dok ne nauče azbuku.

P.S. Ne smijem ni posmisliti šta bi bilo da ih je neko pitao za abecedu...