Sinoćnja emisija Specijal na Radio televiziji Republike Srpske pokazala je svo dno koje je Srpska televizija dotakla, a koja joj, kao jednom od stubova demokratije u našoj zemlji i veoma važnoj instituciji RS uopšte ne priliči. Javni servis RS bi trebalo da bude ponos Republike Srpske, da tačno i objektivno informiše građane i da zove prave stručnjake u ovako važne emisije, a ne neke ljude koji ne poznaju elementarne stvari, a komentarišu tako ozbiljne teme kakve su bile sinoć.

Specijal možete pogledati ovdje, a u ovom blogu možete pročitati sve sramote izrečene sinoć.

Jedan od analitičara u emisiji, profesor ustavnog prava Milan Blagojević, na pitanje voditelja da li entiteti u BiH imaju više prava na samoopredjeljenje nego republike bivše Jugoslavije, on govori o postojanju dodatnog sporazuma uz Aneks IV Dejtonskom mirovnog ugovora, na čijem spisku se nalazi Pakt o građanskim i ljudskim pravima koji kaže da narod ima pravo na samoopredjeljenje. Nakon toga pominje i Konvenciju UN-a koja govori o pravu naroda na samoopredjeljenje i zaključuje da RS ima više prava na otcjepljenje od republika SFRJ. (pogledati na 1:30:00)

Ovakav selektivan pristup je veoma zabrinjavajući i stanovnike Srpske može dovesti u zabludu. Slijedeći Blagojevićevu logiku, onda i Vojvodina ima pravo na otcjepljenje od Srbije, Sandžak takođe ima pravo na otcjepljenje, Brčko distrikt ima pravo na otcjepljenje od RS i FBiH itd. što je neprihvatljivo. U međunarodnom pravu postoji nešto što se zove i princip suvereniteta i teritorijalnog integriteta država, garantovan od strane UN-a, a na što se poziva Srbija u borbi za Kosovo i Metohiju. On svakoj državi konstatuje nepovredivost teritorije. Na prvi pogled se čini da su pravo naroda na samoopredjeljenje i princip suvereniteta i teritorijalnog integriteta u sukobu (što možda i jeste tačno). Ipak, ovaj sukob u međunarodnom pravu je razriješen tako što je rečeno da pravo na otcjepljenje mogu imati samo „narodi koji trpe diskriminaciju, odricanje prava na predstavničku vladu i samo ukoliko je diskriminaciono ponašanje toliko prodorno, razgranato i sistematsko da konkretno ugrožava opstanak takvih naroda i gdje ne postoji jaka vjerovatnoća da će se diskriminacija okončati.“ Kao primjer ovakvog korišćenja prava na samoopredjeljenje se navodi otcjepljenje Istočnog Pakistana (današnji Bangladeš) od Pakistana.

RS ima svoje predstavnike u svim institucijama BiH (druga je stvar što su većinom nesposobni), kulturnu, ekonomsku i svaku drugu autonomiju. Stoga bi prof. Blagojeviću bolje bilo da ne zamajava narod, kako se pitanja secesije npr. Sandžaka ili Vojvodine ne bi pokretala.

Kao profesor ustavnog prava, Blagojević bi trebalo da zna da je mehanizam otcjepljenja Srpske potpuno drugačiji i može se provesti mirno na jedan jedini način: dvotrećinskim izglasavanjem (svih naroda) u Predstavničkom domu i Domu naroda BiH.

Dodikov savjetnik, ili kako RTRS često kaže „analitičar“ Aleksandar Vranješ, u emisiji se usprotivio Dodiku i njegovim izjavama da su sankcije uvedene isključivo njemu (Dodiku), i da nemaju veze sa RS. (pogledati na 1:24:30). Vranješ govori kako su napadnute institucije Srpske, pogotovo institucija predsjednika Srpske.

U teoretskom smislu, ovo ima smisla, jer je narod dao legitimitet Dodiku da obavlja funkciju koju obavlja, pa je stoga ovo na neki način sankcija i protiv naroda. U suštinskom i praktičnom smislu, ovo je potpuna besmislica, jer da je Srpska kažnjena, njen narod ili njene institucije, to bi bile ekonomske sankcije koje bi se odmah sutra odrazile na živote svih nas koji živimo u Srpskoj. Glad, besparica i sl. Pošto to nije tako, dakle, narod se ne kažnjava, postavlja se pitanje da li je institucija Predsjednika napadnuta odnosno kažnjena? Odogovor ćete dobiti na jesen 2018, kada Dodik ne bude predsjednik, nego na njegovo mjesto dođe neko drugi (nakon izbora). Sankcije više neće postojati (makar ne za predsjednika), ali će u tom trenutku možda postojati za člana Predsjedništva BiH (ako se Dodik kandiduje i pobijedi za člana Predsjedništva BiH). Dakle, jasno je da se ne radi o sankciji instituciji, nego sankciji ličnosti.

Slične besmislice nakon Vranješa ponovio je i nesretni Blagojević, koga u nastavku teksta neću zvati profesor, jer to ne zaslužuje.

Zanimljivo je da Dodik i Vranješ uporno govorne kako sam Dodik brani Dejton i kako bi, tobože, da se vrati na izvorna ovlaštenja iz Dejtona. Govore i kako su nadležnosti BiH nametnute, ali nijedan ni drugi ne govore i kako je veliki broj tih nadležnosti izglasan u Predstavničkom domu i Domu naroda BiH upravo uz dizanje ruku Dodika i njegove stranke. (33:50)

Da se podsjetimo:

-Na sjednici Doma naroda Parlamenta BiH 25. 06. 2002. godine Zakon o Sudu BiH usvojen je sa 11 glasova "za", od 12 prisutnih. Predstavnički dom Parlamenta BiH 13. 10. 2003. godine usvojio Zakon o Tužilaštvu BiH sa 31 glasom "za", od 36 prisutnih. I nije to bio slučaj isključivo tada. Npr., samo na jednoj sjednici 2007. godine, poslanici SNSD-a su verifikovali 18 takvih zakona.

Ipak, i za ovo postoji formalno – pravni lijek, a to je reverzibilna procedura koja se sastoji u vraćanju nadležnosti u istim institucijama u kojima su ovi izdajnički zakoni i izglasani. Nažalost, to je mnogo lakše reći, nego uraditi, stoga je šteta koja je nanijeta Srpskoj nemjerljiva.

Ipak, najzanimljiviji od svih je ovaj kvazianalitičar Aleksandar Pavić, koji, čini mi se, nije ni znao šta radi u studiju, o Ustavu BiH ne zna skoro ništa i komentariše na televiziji koja ne zaslužuje komentar.

„Dodik bi u Americi bio doživljavan kao inkarnacija Džordža Vašingtona, zato što se on bori za očuvanje ustava kako on piše.“ (45:40) Primjera radi, u Ustavu BiH (izvornom Dejtonu) piše da su zvanični jezici u BiH: srpski, hrvatski i BOSANSKI. Zamislite da Dodik prizna taj BOSANSKI jezik. Teško. Toliko o slovu Dejtona i Džordžu Vašingtonu...

Na samom kraju emisije, Pavić na pitanje voditelja o tome da li bi Dodik zbog sankcija mogao da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH, govori o hipotetičkoj situaciji i navodnom sporazumu o borbi protiv terorizma koji bi trebalo da naprave Tramp i Putin, a koji će tobože Dodika podići direktno do Bijele kuće. Ima li smisla ovo komentarisati?

Inače, na pitanje voditelja, odogovor je jednostavan: DA!