Zanimljivo je ono što se dešava i na prostoru Republike Srpske i na prostoru čitave Bosne i Hercegovine u posljednjih nekoliko mjeseci.

Nisam se oglašavao povodom navedene revizije presude, jer smatram da je i revizija i sam proces potpuno beznačajan. Iz aviona se vide dvije solucije: ili Međunarodni sud uopšte neće prihvatiti odnosno uvažiti reviziju, ili, u najboljem slučaju po Izetbegovića, uzeće je u obzir ali će konačan stav biti identičan važećoj presudi. Suštinski, duplo golo za Izetbegovića u svakom slučaju.

Procesno, ovo je veoma interesantna materija, i materija koja zahtjeva dublju analizu.

Kako se sjećate, čitava saga o Danu Republike Srpske, nakon eksplicitne zabrane održavanja referenduma od strane Ustavnog suda BiH, manifestovala se upravo u održavanju referenduma i paradi 9. januara. Svi srpski političari su, latentno ili manifestno, podržali ovo. To znači da je čitav proces izašao iz institucija Bosne i Hercegovine, i ostao zarobljen u krivičnom procesu koji se danas vodi protiv srpskih političara.

I vlast i opozicija su svojevoljno odabrali ovakav vid akcije, imali su podršku naroda za to i njihov izbor se mora poštovati. Kao i odgovornost koju snose za svoje poteze. Međunarodna zajednica se snažno usprotivila ovakvom djelovanju političara iz Republike Srpske.

Samo mjesec dana nakon Dana RS, „iznenada“ izbija nova afera zvana „Revizija presude“, koju pokreće, ko drugi do Bakir Izetbegović. Bakir samoinicijativno pokreće ovo pitanje, svjesno izbjegavajući Predsjedništvo BiH, a samim tim i procedure koje su propisane. To znači da je i on djelovao izvan zakonskih okvira (iako to većina bošnjačkih političara neće priznati). U ovom trenutku, dešava se snažan obrt situacije i srpski političari sve više počinju da se pozivaju na institucije BiH, na poštovanje pravnih normi, ustava zemlje (Bosne i Hercegovine) itd. Najednom srpski političari, i u vlasti i u opoziciji, postaju svjesni važnosti poštovanja pravila igre na koju smo davno pristali.

Da stvar bude još interesantnija, i međunarodna zajednica staje na stranu srpskih političara i (doduše sa manjim intenzitetom) počinje da osporava djelovanje B.I.

Kako vidimo, kolo sreće se okreće. U stvari, to nema nikakve veze sa srećom. Srpski političari se pokazuju strašno kratkovidi, neodgovorni, bez ikakve vizije i ideje koju žele da sprovedu.

Kratkovidost se ogleda u sljedećem: Da se npr. novi zakon koji bi definisao Dan Republike Srpske donio bez referenduma (na identičan način na koji se donio i poslije referenduma), Srpska bi sada zajašila pravnog konja i mogla da se pohvali poštovanjem Dejtona, a Bošnjake bi mogla da optuži za kršenje Sporazuma. Automatski bi se povećao ugled RS u inostranstvu, a takvom kontinuiranom politikom, i greškama koje bi i u budućnosti pravili bošnjački političari, mogla bi u međunarodnoj zajednici da lobira za neke druge sopstvene interese. Strane bi se zamijenile, pa bi onda RS bila miljenik kompletne međunarodne zajednice.

Ovako, bez obzira na referendum, Odluka Ustavnog suda BiH je ispoštovana, a 9. januar u našem zakonodavstvu ne zauzima poziciju kakvu je zauzimao. Neko bi rekao kako je baš ovaj septembarski referendum priprema za neki novi referendum i da je stoga bio potreban, ali onda on ne poznaje istoriju Republike Srpske. Srpska je do danas, održala ukupno tri referenduma: Referendumski smo se izjasnili povodom Vens-Ovenovog plana i plana Kontakt grupe. Oba ova plana smo skoro jednoglasno odbili (preko 96 odsto). Septembarski referendum je bio treći u nizu referenduma koje je Srpska održala.

Ono čega narod nije svjestan, a to je isključivo zbog toga što nas naši političari truju drugim stvarima, jeste da Srbi POLAŽU UPRAVLjAČKO PRAVO na trećinu Bosne i Hercegovine i skoro POLA teritorije BiH koja je etnički sa većinskim srpskim življem. U institucijama BiH radi trećina Srba, sve odluke koje se donose u institucijama BiH u kojima Srbi odlučuju, odnose se i na Federaciju, a ne samo na RS.

Niti jedna odluka u institucijama BiH se ne može donijeti bez srpskih glasova. Niti jedna. Onima koji su učestvovali u stvaranju Dejtona možemo zahvaliti na nekoliko mehanizama zaštite: dva mehanizma u Predstavničkom domu PS BiH (većinsko glasanje i glasanje u Domu naroda), kao i mehanizam zaštite na nivou Predsjedništva (vetom u Predsjedništvu).

Imamo pola teritorije, polažemo trećinu upravljačkog prava i jedino što nam treba je vizija. Nju očigledno nemamo.