Nagradno pitanje za sve one koji u hvalospjevima govore o aktuelnoj Vladi Republike Srpske ili kabinetu Željke Cvijanović glasi: - Koga od ministara bi zaposlili u svojoj privatnoj firmi i kakav posao bi mu povjerili? Dobro, nije da ne bi nikoga, ima dva-tri imena u Vladi koja bi znala da zarade plate, umjesto što je samo primaju kao sada, ali ako skiciramo svakog ministra ponaosob, rezultat može biti samo „Bože dragi, ko su nama ministri i ministarke“.

Krenućemo od premijerke. Prva ministarka je dokazano najbolji poznavalac engleskog jezika na političkoj sceni, pa bi u tom pravcu mogao da ide i njen eventualni angažman u privatnom sektoru. Nemojte joj samo nositi one bilanse stanja, bilanse uspjeha, jer je od toga hvata blaga nervoza.

Ministarka uprave i lokalne samouprave Lejla Rešić je ona simpatična Prijedorčanka koja je postala ministarka, zahvaljujući tome što je bošnjačke nacionalnosti i što je lider DNS-a Marko Pavić imao njen broj telefona u trenutku kada su vođene konsultacije o formiranju Vlade. Lejla bi u privatnom sektoru mogla da bude omiljena teta iz vrtića ili ona nastavnica koja redovno djecu vodi na ekskurzije.

Ministar pravde Anton Kasipović zbog sposobnosti da i na najškakljivija pitanja odgovori kristalno nejasnim odgovorom kojim su svi zadovoljni sigurno bi bio uspješan menadžer u nekoj izdavačkoj kući, a ni njegovo vinogradarsko iskustvo nije za potcijeniti.

Šefa finansija RS Zorana Tegeltiju možete voljeti ili ne voljeti, ali kao što je pametnije da vas operiše dobar hirurg, a ne dobar čovjek, tako je pametno u firmi imati vrsnog ekonomistu, čak i po cijenu da su njegovi profesionalni kvaliteti obrnuto proporcionalni njegovim moralnim načelima. Ako zna prikriti minus u budžetu, sigurno će znati i porez u vašoj firmi.

Dane Malešević bi poslije odlaska sa čela ministarstva prosvjete i kulture mogao za zgrne pare snimajući reklame za farmaceutske kompanije. Znate ono „u slučaju neželjenih dejstava obratite se svom ljekaru ili farmaceutu...“. Kad to Dane kaže na čistom srpskom, pa „ceo svet bi ga razumeo“.

Prvi policajac Srpske Dragan Lukač vjerovatno je san svakog vlasnika agencije za obezbjeđenje, jer bi pod njegovim rukovođenjem svi zaposleni i spavali u stavu mirno. Pored toga, koje neposlušno dijete kad bi ga on pogledao ne bi odmah samo otišlo u ćošak. Znači, upotrebljiv!

Ministar zdravlja i socijalne zaštite Dragan Bogdanić sa mnogo uspjeha je rukovodio banjom Vrućica, što ne znači da bi bio u stanju da iz pepela podigne neku ruiniranu zdravstvenu ustanovu. Ali ako vam treba neko ko se razumije u tendere, onda je to čovjek za vas.

Jasmina Davidović, većina ne zna, ali to je ministarka porodice, omladine i sporta koja svojom pojavom budi asocijacije na glavni lik iz popularne pjesme Riblje čorbe „Dva dinara, druže“. Ginekolog po struci koja bi u privatnom sektoru sa ogromnim uspjehom mogla da hekla i štrika džempere, a za neki ozbiljniji posao vjerovatno ne bi bila zainteresovana.

Ministar industrije, energetike i rudarstva Petar Đokić kao privatnik nije pokazao preveliki uspjeh u trgovanju impulsima, (naprotiv), ali ako je Mladen Bosić mogao da mu ponudi mjesto premijera, sigurno bi mogao nešto da radi u vašem preduzeću, pa taman to bio samo kasting za atraktivnu sekretaricu.

Ministar trgovine i turizma Predrag Gluhaković. Kraj vica!

Milenko Savanović, ministar rada i boračko-invalidske zaštite odlično bi se snašao na mjestu šefa neke agencije za posredovanje pri zapošljavanju, a bez obzira na godine sigurno bi pokazao rezultate i kao voditelj tv emisija tipa „Sve za ljubav“ koje poslije niza peripetija i čudesnih sudbina na kraju okončaju spajanjem porodica.

Neđo Trninić, ministar saobraćaja i veza o kome kao čovjeku svi koji ga poznaju imaju samo riječi hvale sa mnogo više uspjeha vodi svoju privatnu firmu, nego ministarstvo, a šta bi mogao da radi kod vas, eto nemam pojma!

Za ministra nauke i tehnologije Jasmina Komića kažu da je dobar profesor, pokazao je umijeće na gitari, kao i da zna da smjesti suprugu u Komisiju za koncesije RS, pa bi vjerovatno bio od koristi i nekom privatniku. Ako ništa drugo, da ide na službena putovanja ili umjesto vas vrši mobing nad ljepuškastim zaposlenicama.

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Stevo Mirjanić s obzirom na dugogodišnju i zavidnu karijeru sigurno bi bio uzoran penzioner koji bi između partije šaha i popodnevne dremke mogao da napiše i poneku strategiju razvoja nečega, recimo Farmalenda.

Ministarka za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Srebrenka Golić bez ikakve sumnje bi znala da bude šef kabineta zadužen prije svega za kontakte sa strancima. Ako ne vjerujete, pitajte predsjednika RS!

Davor Čordaš, šef ministarstva za izbjeglice i raseljena lica kao otac šestoro djece svojim iskustvom bi sigurno mogao da vam pomogne da skućite svoje potomke, jer su građevinski paketi njegov pravi fah.

I na kraju ministar za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Zlatan Klokić. Bošnjak iz Prnjavora kome nisu mrski pravoslavni običaji i krsne slave mogao bi da vodi neko predstavništvo vaše firme u inostranstvu. Pod uslovom da ga nađe, naravno.

Elem, ministri su nam takvi kakvi jesu, ali se ne smije zaboraviti da ništa ne kvari vlast kao loša opozicija. Toliko, hvala!