Prošlo je nešto više od godinu dana kada je grupa entuzijasta na društvenim mrežama počela sa pripremom „nultog“ okupljanja kulturnih, prosvjetnih radnika ali i svih pozitivno nastrojenih stvaralaca i mislilaca, povodom potraživanja da se bar dio Banskog dvora (bivši klub „Lav“ sa „Art dvorištem“) više otvori za (ne)afirmisane umjetnike i sve zainteresovane građane.

Počeli smo sa pripremom skupa prije, a okončali ga poslije Lokalnih izbora, Referenduma i ostalih cirkusa, da ne bi ni na koji način bili pogrešno dovedeni u vezi sa bilo kakvim dnevnopolitičkim, presitnim i prepoganim balegarijama.

Tog tridesetog juna, gradonačelnik je bio Slobodan Gavranović, direktor Banskog Milorad Petrić, riječ „kultura“ za političare je uveliko postala anahorizam, a o nekakvoj kanditaturi Banjaluke za evropsku prestolnicu kulturi nije mogao da mašta ni preemotivni narkoman početnik.

Za tih 100 dana, poslali smo poziv na oko 160 fb profila i nevjerovatnih stotinu ljudi je odgovorilo. Na sastanak 9.10. u Dom omladine, došlo je njih šesdeset.

Iako smo zamolili da se držimo dvije tačke dnevnog reda – diskusije o budućem klubu, svojevrsnim distriktom između elitističkog shvatanja Banskog i njegovom otvaranju, simbolično, ka šetalištu, te o formalno-pravnom ustrujenju našeg malog pokreta, diskusija je krenula u svim mogućim pravcima. Nezadovoljstvo kulturnih radnika i umjetnika izbilo je kao gejzir...

Nakon dva i po sata demokratskog izjašnjavanja na srpski način, nekako smo uspjeli dogovoriti da ova priča postane Inicijativa građana „Kultura kulturi“ jer kao takva zahtjeva najmanje papiriologije i pravnih obaveza.

Do prvog zvaničnog sastanka trebalo je da prođe predugih i dragocjenih, nažalost izgubljenih tri sedmice, jer se pojavilo nekoliko različitih vizija u kojem pravcu Inicijativa trebala da ide.

Bilo je priča o kulturnoj revoluciji, što je dio nas smatrao za preuranjeno i bez sistemskog plana i konkretnih riješenja, podrške uže stručne i šire javnosti, jednostavno neostvarivo.

Krajem oktobra, preostalih petnaestak članova Inicijative, jednoglasno je donijelo zaključak da nastavimo tamo i gdje smo započeli priču o Banskom dvoru i tom zasebnom klubu unutar njega.

Početkom novembra organizovali smo perfomans sa transparentom ispred Banskog. Od preko 900 ljudi koji su nas „lajkovali“ ispred Banskog se skupilo svega dvadesetak, jedva da smo pokrili tri reda stepenica. Tako je počelo sa prikupljanjem peticije.

Nakon nešto više od dva mjeseca prikupilo je 1.655 potpisa. Išlo je sporo, svega nas je nekoliko obišlo četrdesetak kafana, na fakultete nismo dobili dozvole ali su naši drugari išli od sobe do dobe u studenjaku... Nismo imali para za štand i odustali smo od njega zbog prejake zime.

Tokom februara čekali smo da svi članovi daju mišljenje da bi se danima usaglašavalo obrazloženje, koje smo poslali početkom marta Skupštini grada.

Za sve to vrijeme direktor Banskog bio je Petrić a o eventualnim kandidatima za njegovog naslijednika čaršija je samo nagađala. Dakle željeli smo poslati poruku novodolazećem direktoru Banskog da javnost po pitanju te kulturne ustanove više nije mirna kao ulje i da će se sve buduće odluke mnogo pažljivije pratiti i glasnije tumačiti.

U aprilu je, od strane gradonačelnika za v.d. direktora postavljen profesor Matović, koji je od prvog dana podržavao našu ideju. Međutim sačekali smo odluku Skupštine.

Sredinom maja pozvao nas je, sada već bivši predsjednik Skupštine, Budimir Balaban. Saslušao nas je, ponudio da razmislimo o nekom drugom prostoru u gradu koji bi bio adekvatan za naš „umjetničko-prosvjetno-kulturni klub“ i uputio nas Matoviću, koji nas je srdačno primio krajem maja, objasnivši nam da ne planira parcelisati BD koga posmatra kao jedinstven „kulturni dragstor“. Ponudio je da uđemo u program BD kao saradnici, da organizujemo nekoliko kulturnih večeri u „Art dvorištu“ (koje se tada obnavljalo) te u malom izložbenom salonu i u vijećnici.

Na taj način profesor Matović nam je dao nov legitimitet i svojevrstan vjetar u leđa.

Tokom juna smo ponudili osam večeri. Prihvaćeno je četiri (tri plus kasnije još jedna). Ostale večeri ćemo organizovati u Domu omladine i u „Art prostoru“ Ene Mitrovske u Boriku.

U ponedeljak, 24.07.sa početkom u 21.00 u „Art dvorištu“ održaće se prvo veče, pjesničko natpjevavanje naših drugara, pjesnika Milana i Grge.

Pripremamo još desetak večeri do kraja septembra, tačne dnevnice ćemo naknadno objaviti na našoj fb stranici i grupi.

Jasno je da smo do sada ostvarili tek pola zacrtanog, početnog cilja, predstoji nam neizvjesna i duga borba za što bolji prostor u gradu gdje bi svakodnevno nudili razne kulturne, prosvjetne i druge sadržaje.

O tome ćemo u oktobru na godišnjem sastanku u Domu omladine.

Do tada ćemo pokušati pokazati što više i uvezati se sa ljudima koji slično razmišljaju.

Od ponedeljka dakle krećemo u novu fazu realizacije naše ideje, nadamo se najboljem.