Ponedjeljak, 21. august 2017.

Danijel Mihić

Kako postati ograničeni ljevičar (1. dio): Zlonamjerni stereotipi o vjeronauci

Priča o ukidanju vjeronauke ili bar srozavanju njenog statusa u školi, omiljena je tema ateista, agnostika, ljevičara, liberala...

Ta priča se poteže kad god treba da se popuni kakav tekst, tema dana ili nedjelje ili da bi se kamuflirao kakav neuspjeh ljevičarskih nadničara, poput onog totalnog, apokaliptičkog, mutnomaričkog poraza - nepostojanja „Bosanaca i Hercegovaca“ na nesretnom Popisu-195hiljadaBošnjakaDopisu BiH iz 2013.godine.

Ljudi koji se protive vjeronauci govore o tobožnjoj diskriminaciji djece čiji roditelji ne žele da im djeca pohađaju pomenuti predmet, a djeci koji ostaju na časovima vjeronauke predviđaju zaglupljivanje i „usađivanje u glavu“ mračnih srednjovjekovnih vrijednosti (nasuprot prava na istopolne brakove i sličnih „vrijednosti“ slobode ovog je l' svijetlog, modernog nam doba).

Stereotipi su po pravilu zasnovani na odsustvu dubljeg poznavanja objekta, pojave ili ličnosti koja se tako lako i slatko uvaljava u društveni katran i perje.

Treba svakako dodati vrlo važnu stvar – nisu sve vjeronauke u BiH iste!

Prije par mjeseci izađe iz kuhinje „Školegijuma“ – „časopisa za pravednije obrazovanje“, (kako ga krstiše kreatori) knjiga „Čemu sve (ne) učimo djecu“ koja se dijelila kao poklon uz kupljen primjerak časopisa. Podnaslov: „Analiza sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta u osnovnim školama“.

Istraživanje su zajednički sproveli „Fond otvoreno društvo BiH“ (Osnivač i davalac vagona masnih para je Soroš, čija je pravdo- i čovjekoljubljivost tako dobro poznata Srbima, a koji se inače zalaže za „brisanje granica“ i „prevazilaženje“ nacionalnosti i religioznosti, kao je l' nekakavih dekadentnih pojava u civilizaciji) i „ProMENTE“ – socijalna istraživanja.

Vjeronaukama posvećeno gotovo pedeset stranica.

Primjedbe na sadržaje udžbenika iz sve tri vjeronauke možemo podijeliti na opšte i posebne.

Opšte su tipa „pristup jedne dimenzije“, odsustvo kritičkog mišljenja, dominantno fronatlne metode rada, nedovoljno propagiranje univerzalnih vrijednosti i različitosti, da su ateisti u mraku zabluda, konzervativne stavovi o braku, rodnim ulogama, uopšte savremenosti itd.

Prije navođenja konkretnih primjedbi, još da napomenem da ekipa istraživača nije našla gotovo nikakve primjedbe na tekstove udžbenika vjeronauke od 2.do 7.razreda. Dakle i ljudi koji su se temeljno i svojski potrdili da ukažu i na svako progutano ili višak slovo u udžbeniku vjeronauka, nemaju posebnih zamjerki za ono što se predaje djeci uzrasta od 7-12 godina!

Naravno da nikakvih zamjerki i ne može biti, jer djeca evo iz pravoslavne vjeronauke u drugom razredu uče dešavanja iz Starog zavjeta, u trećem iz Novog, u četvrtom molitve, zapovijesti, svete tajne, u petom krsne slave, dijelove hrama, stepene sveštenstva, u šestom istoriju opšte hrišćanske i pomjesne naše crkve, u sedmom biblijisku istoriju Starog zavjeta (ovoga puta opširnije), u osmom biblijsku istoriju Novog zavjeta, a udžbenici devetog nažalost su kasnili prošle školske godina ali po planu i programu se u njima govori o Bogu, borbi protiv grijeha, Crkvi i ponašanju u crkvi, odnosu prema sebi i bližnjima, dakle u našim udžbenicima nema ama baš nikakve nacionalne ili bilo kakve indoktrinacije kojima bi „punili glavu“ djeci.

Helem, evo šta su istraživači finansirani od Soroša pronašli u udžbenicima 8. 9. razreda:

Katolička vjeronauka kao da je pisana za djecu Hrvatske, u njima se pominje „hrvatski ustavni sud“ koji ne dozvoljava izvršenje smrtne kazne, razvoj hrvatske kulture, nabrajaju hrvatski književnici, pominje se procenat pušača u Hrvatskoj, uči se o srednjovjekovnim misionarima iz „Bijele“ ili „velike Hrvatske“(?!), o grkokatolicima Hrvatske, drugim riječima Hrvati vode neometano svoju politiku koja ignoriše postojanje granice između Hrvatske i Hrvatima naseljenim dijelova BiH.

Pravoslavnoj vjeronauci se zamjera veličanje mučeništva Lazara i kosovske etike, zatim oduševljenje carom Dušanom, herojskom borbom Karađorđa (kao predstavnika susjedne zemlje), pominjanje Jasenovca i genocida nad Srbima u NDH, ali vrlo šturo napominjanja i da su drugi narodi stradali i naravno ono što najviše peče ekipu istraživača, to je lekcija u kojoj se Srpska pravoslavna crkva prikazuje kao stub i kičma našeg naroda, vijekovno zaslužna za očuvavanje srpskog identiteta van beogradskog pašaluka.

Ali ako ćemo Hrvate i Srbe, koji pate za svojim susjednim maticama i pokušati razumjeti, sa pojedinim lekcijama iz islamske vjeronauke 8.i 9. razreda malo ko razuman će moći da se složi da one nisu direktna nacionalna indoktrinacija mlade bošnjačke djece.

Tako se za Bosnu i Hrecegovinu govori da je u njoj većinski narod Bošnjački (ostala dva naroda se ne pominju), u zadacima lekcije „Islam i identitet Bošnjaka“ za 9. razred postavljaju se pitanja: „Koje su specifičnosti bošnjačkog identiteta? Objasni! Šta je utjecalo na razvoj identiteta Bošnjaka? (...) Kako se ti odnosiš prema obilježjima svog identiteta?“

U istoj lekciji zadaci: „Razgovaraj s roditeljima, rodbinom ili poznanicima o njihovom shvatanju uloge Islama u formiranju bošnjačkog identiteta. Prenesi nam svoja zapažanja. Predstavi mapom uma osobenosti bošnjačkog identiteta. Napiši rad na temu: 'Domovina u mom srcu'. Koristeći dostupni literaturu, internet i vlastite izvore, pokušaj pronaći tragove islama u bošnjačkoj duhovnoj i materijalnoj kulturi. Pronađene primjere podijeli sa nama“.

Ima još dosta primjera ali mislim da je i ovo dovoljno, jer Srbi i Hrvati ne traže ni u jednom slučaju da dijete crta mape uma o nacionalnom identitetu, da angažuje roditelje, familiju i poznanike da im priča o nacionalnom identitetu niti da istražuje pa dijeli šta pronađe o ulozi vjere pri formiranju nacionalnog identiteta. Tu se vidi jasno da Bošnjacima identitet zavisi, sem od ljubavi ka domovini, isključivo od pripadnosti Islamske zajednice koja i piše ovakve stvari u udžbenicima za djecu.

Dakle, ograničari ljevičari, nismo isti. Ne, ne.

Predajem pravoslavnu vjeronauku skoro punu deceniju i više mi je dojadilo da nas lijevo orijentisani „slobodnjaci“ nazivaju najgorim epitetima, „ograničenim kao balkon klerofašistima“, „zlonamjernim zaglupljivačima djece“, jednom riječju malignim ćelijama našeg društva.

Evo za kraj, šta kao vjeroučitelj govorim svojim učenicima nakon ispredavanih lekcija pa neka sami čitaoci presude kakav je to način predavanja i razmišljanja. Navešću nekoliko ličnih zabilješki iz pisanih priprema:

- Gledajte da učite tu svoju školu da bi uspjeli u životu i ostvarili ono što vam je Bog predodredio, budite pošteni, iskreni, dobroćudni, milostivi, neće vam biti lako, naprotiv sav svijet će vas smatrati budalama i rugaće vam se kao što su se rugali Hristu na krstu, ali ćete biti ljudi, neljudi ne znaju kako je to veličanstven osjećaj.

- Radite na sebi, prije svega budite fizički aktivni, nepravilno sjedenje satima ispred računara i dijeljenje svoje intime sa internet-vasionom, vam je veći neprijatelj od svih pogrešpnih osoba u životu zajedno, izgrađujte intelekt i karakter, češće govorite svijetu „neću“ nego „hoću“, jer svijet u zlu leži, a uživa da mlade i zdrave duše što prije ukalja, prevari i upropasti.

- Naravno, uvijek se možete vratiti na pravi put, samo što čovjek dalje tone u grijeh, teže se vraća i povratak je bolniji, jer gubi karakter, konzumiranjem alkohola i opijata oštećuje se prednji dio mozga odgovoran za ponašanje i pitanje koliko će biti u stanju i da se kaje i da voli

- Svako u ovom svijetu ima svoj zadatak. Naš zadatak nije da se pravdamo i krijemo iza tuđih grijehova, već da se upustimo u borbu sa svojim grijehovima i slabostima. Nemojte djeco nikada da mislite da ste bolji od svojih vršnjaka u bilu čemu, sve što imamo Bog nam je posudio. Nemojte potcjenjivati slabije đake, škola, iako bitna za svakog čovjeka, nije mjerilo nečijih ljudskih kvaliteta, često se bogati i školovani ljude ne druže sa siromašnim jer „nisu njihov nivo.“ To je po meni jako loš stav.

- Što se tiče naše srodne duše, koja nas očekuje ili smo već je našli, za nju se trebamo pripremati od rane mladosti, tako što ćemo se što više čuvati za nju, ako već ne možemo se sačuvati do braka, što nije nemoguće a bilo bi idealno. Već smo napomenuli da je mladost vrt sa puno lijepog i mirisnog cvijeća koje je otrovno. Mlad čovjek se u treutku zaleti zbog neke sitnice ili lažnog sjaja ali često zbog toga plaća gorku i skupu cijenu. Nekad i doživotnu. (...) I samo još da kažem, da i kad nađete pravu osobu, nikad je nemojte uzeti zdravo za gotovo, kao nešto što ste zaslužili ili se njen boravak u vašem u životu podrazumjeva. Mnogi su na taj način izgubili prave osobe!

- Ja vas djeco molim, da ne gledate u prošlost drugačije nego kao na pouku, te da ne gajite mržnju prema drugim vjerama i narodima. Neka su „oni“ radili ovo ili ono, nismo ni „mi“ bili bolji kad smo imali priliku. Zakočite mržnju u sebi dok ste još mladi, da vas kasnije ona ne bi zarobila, a svaka mržnja prvo živog pojede svog domaćina, pa tek onda može da šteti drugom, ako se i taj drugi nje prihvati, te u svoje grudi primi tu vrelu škorpiju. (...)Nemojte dijeliti ljude po nacijama i vjerama, već po karakterima, sa dobrim se radujte i družite, a one koji su duboko zaglibili u grijehove žalite i molite se za njih.

Komentari
Blog