Da li ste noćna ptica ili ranije odlazite na počinak? Nova naučna saznanja iz oblasti psihologije sugerišu da odgovor na ovo pitanje može dosta toga da kaže o vama, pa tako na osnovu vremena kada se spremate za spavanje možemo zaključiti o visini vaše inteligencije. Naime, najnovija istraživanja dovode u vezu ljudsku inteligenciju i vrijeme odlaska na počinak. Pametniji ljudi češće kreću na počinak u kasne noćne sate, dok oni niže inteligencije ranije idu na spavanje.

Često nailazim na psihološka istraživanja koja dovode u vezu krajnje neobične fenomene, a kako sam naučena da kritički prilazim svemu, ovi nalazi su mi u početku djelovali previše pojednostavljeno. Ili sam možda bila skeptična jer mi nikako ne idu u prilog obzirom na to da sam u onoj grupi ljudi koja ide u krevet vrlo brzo nakon što padne mrak. Ipak, zaintrigirali su me navedeni podaci zbog čega sam se odlučila da pažljivije istražim povezanost između ove dvije pojave. Ako je i previše jednostavno tvrditi da puko vrijeme odlaska na počinak govori nešto o našoj visprenosti u uspostavljanju logičkih veza, sigurno da postoji nešto u samoj sklonosti da se noću, kada se sve stiša i uspori, okrenemo sebi i samorefleksiji. Zapitala sam se na koji način budnost u noćnim satima može da doprinese našoj kreativnosti i samosvjesnosti, pa samim tim možda i našoj inteligenciji. Koje su to noćne aktivnosti koje bi mogle objasniti dobijenu vezu između visine inteligencije i vremena odlaska na spavanje.

Za mnoge od nas noć predstavlja vrijeme kada dnevnog autopilota isključujemo i okrećemo se istraživanju sopstvenog unutrašnjeg svijeta. Noć je pravo vrijeme za maštarije, fantazije i mentalne igre. Tada češće dolazimo do uvida za koje smo danju slijepi. Izgleda da su večernji sati pravo vrijeme da sa pažnjom naučnika istražimo sve kutke svoje ličnosti, osvijestimo svoje želje i motive pojedinih postupaka. Tada dolazimo u kontakt sa svojim emocijama – zar nisu noćni sati vrijeme kada nam do svijesti dolazi ideja o sopstvenoj usamljenosti i želja da se sa drugima povežemo?

Noć je teren za ostvarenje naših kreativnih potencijala. Uvjerena sam da su najveći svjetski pisci svoja kapitalna djela napisali u sitne sate. Sve što je vječno, napisano je perom umočenim u sokove noći, rekao je čuveni psihijatar Irvin Jalom. Vjerovatno da ima nečega moćnog u tami što je neophodno za stvaranje velikih umetničkih djela.

Pored toga što noć predstavlja vrijeme kada možemo da budemo kreativni i da se posvetimo sebi i sopstvenim maštarijama, ona je pogodna za sumiranje utisaka koji su činili naš dan. U večernjim satima pravimo pregled stvari koje su nam se desile i oblikujemo utiske u ono što se zove iskustvo koje dalje usmjerava naše dnevne aktivnosti. U terapijskoj praksi se često savjetuje klijentima da na kraju dana,u noćnoj tišini, sumiraju dobre stvari koje su uradili kao i one koje bi u budućnosti željeli da koriguju i urade bolje. Noć je vrijeme kada analiziramo sopstvene postupke, uspjehe, greške i emocije, a upravo ta analiza je ono na osnovu čega osmišljavamo svoje ponašanje u budućnosti.

Noćni sati su rezervisani za pažljivo seciranje sopstvenog emotivnog i društvenog života. Ako pišemo dnevnik, to obično radimo u kasnim večernjim satima kada nam do svijesti dolaze svi emotivni sadržaji koje smo proživjeli tog dana. Pisanje dnevnika obično služi samoposmatranju sopstvenih emocija i emotivnih relacija sa bliskim ljudima.Vjerujem da ovakva vrsta samoanalize u noćnim satima itekako doprinosi našoj emocionalnoj i socijalnoj inteligenciji.

Dakle, noć zaista može da bude plodnosna u pogledu naše kreativnosti, samorefleksije i radne efikasnosti. Ipak, postojeće istraživanje ne dokazuje da biti noćna ptica znači nužno i biti inteligentniji – ono samo sugeriše da postoji povezanost između ova dva fenomena koja bi se mogla objasniti mnogim drugim faktorima. Vjerujem da postoje i određene osobine ličnosti koje utiču na to u koje doba dana ili noći ćemo biti kreativniji i radno efikasniji. Pojedina istraživanja ukazuju da ekstraverti bolje funkcionišu noću, dok su introverti efikasniji u toku dana. Ljudi koji su društveniji i u većoj meri orijentisani ka drugima su ujedno i skloniji da u radu više uživaju u sitne sate, dok onim povučenijim više odgovara rano ustajanje i dnevno obavljanje radnih zadataka.

Verujem da je ponekada, nezavisno od toga šta nam sugerišu naučna istraživanja (da li vas to čini manje ili više inteligentnim), potrebno oslušnuti sebe u tami, istražiti sopstveni svet u noćnim satima ili kako Irvin Jalom kaže zaroniti u sokove noći. Možda nam svojevrsna noćna analiza može poslužiti kao putokaz u daljem ličnom, kreativnom, emotivnom ili intelektualnom razvoju.

Autor: Mia Popić, master kliničke psihologije, koučing psiholog i psihoterapeut

Izvor: ProEduca