Mia Popić

Novogodišnje odluke ili puste želje?

U svojoj psihoterapijskoj praksi prepoznala sam jednu pravilnost – veliki broj ljudi javlja se za savjetovanje upravo u periodu nakon Nove godine. Zapitala sam se zašto je to tako? Nova godina predstavlja vrijeme kada pravimo osvrt na sve ono što smo postigli, analiziramo kakva nam je bila prethodna godina, šta nam se dešavalo, kako smo se osjećali… Uoči Nove godine, na temelju analize koju smo napravili, donosimo čuvene novogodišnje odluke: „Od nove godine, prestajem da pušim, počinjem da živim zdravo, više vremena ću provesti sa porodicom, naći ću novi posao itd…“

Ovo su samo neke novogodišnje želje koje čujem u svom okruženju i terapijskom setingu. Problem, međutim, nastaje kada uđemo u novu godinu i shvatimo da smo malo šta od donijetih odluka zapravo sproveli u praksu. Tada se javlja potištenost, tuga, bijes na sebe pa čak i depresivno raspoloženje. Stvari nastavljamo po starom – loše navike su i dalje tu, živimo na autopilotu opterećeni poslom, malo vremena izdvajamo za sebe i porodicu…

Zapitala sam se zašto nam je tako teško da sprovedemo u djelo novogodišnje odluke? Što sam više razmišljala o tome to mi je bilo jasnije da problem nije u našim željama već u načinu kako smo ih koncipirali. Čovjek ima mnogo želja, ali ako se ne potrudi da ih prevede u ciljeve one ostaje upravo samo to, prazne želje! Ako ja sebi kažem da želim da smršam u novoj godini to zapravo ne znači ništa i ta moja izjava teško da može da me motiviše da zaista uložim trud da svoju želju i ostvarim. Nova 2018. godina ima čitavih 365 dana pa se postavlja pitanje u kom vremenskom roku planiram da smršam, koliko tačno kila i kojom strategijom ću da se krećem ka tom cilju?!

Dakle, kako naše novogodišnje odluke ne bi ostale samo puste želje važno je da ih koncipiramo u vidu ciljeva. Ti ciljevi moraju biti vremenski oročeni sa jasno osmišljenom strategijom na koji način ćemo ih postići. Ako sebi kažem: “želim do 31. januara da smršam tri kile, tako što ću izbaciti iz jelovnika slatkiše i tijesto i ići na pilates minimum jednom nedjeljno“ mnogo je veća vjerovatnoća da ću sa ovako postavljenim ciljem i strategijom zapravo preduzeti nešto da to zaista i ostvarim. Ovako definisan cilj pomaže mi da se motivišem i pokrenem, da mjerim svoje postignuće nakon svakih nedelju dana i održavam jednu samodisciplinovanu strategiju u postizanju željenog stanja. Sa druge strane, odluka da ću od Nove godine da vježbam i pazim šta jedem je u toj mjeri maglovita da mi ne pomaže da vidim kojim putem treba da se krećem kako bih je ostvarila.

Nakon što nas napusti praznična euforija u kojoj smo donijeli novogodišnje odluke nije rijetkost da posustajemo u samodisciplinovanom kretanju ka ostvarenju svog cilja. Pošto se nekoliko puta „ogriješimo“ , vrlo lako odustajemo od ostvarenja cilja, sebe obezvrijeđujemo jer nismo sposobni da ga sprovedemo u djelo što sve zajedno predstavlja siguran put ka postprazničnom depresivnom raspoloženju. Jedna od najboljih definicija karaktera sa kojima sam se susrela je „sposobnost da se istraje u odluci i nakon sto raspoloženje u kojem je ona donijeta prestane“. Jedini način da nastavimo da se pridržavamo disciplinovane strategije jeste da uvidimo da čak i kada smo usljed lošeg raspoloženja posustali to ne znači da je sve ono što smo postigli prethodnih dana poništeno. Kada na prekršaj gledamo samo kao na prekršaj, a ne kao na pokazatelj sopstvene (ne)sposobnosti, lakše ćemo sebi oprostiti i nastaviti dalje ka ostvarenju željenog cilja.

Na kraju ne mogu a da se ne osvrnem na jedan od najznačajnih razloga zašto se u novoj godini osjećamo potišteno, a to je svakako doživljaj usamljenosti. Okruženi smo porodičnim slikama i srećnim parovima što sve one koji su single direktno dovodi u kontakt sa sopstvenom usamljenošću. Smatram da ključni razlog ove usamljenosti leži u jednom krajnje surovom uvjerenju koje je nastalo kao produkt savremene kulture, a to je da životna sreća direktno proizilazi iz ostvarenja u partnerskom odnosu. Zadovoljstvo kompletnim životom identifikujemo sa zadovoljstvom u partnerskoj vezi, a kako nas u novoj godini sa svih strana bombarduju porukama koje su obojene „bračnom i porodičnom srećom“, nije ni neobično zašto se mnogi od nas koji u novu godinu ulaze sa single statusom osjećaju promašeno i tužno.

Savremena kultura glorifikuje emotivnu ispunjenost i gotovo da ne postoji nijedan film, reklama ili magazin koji ne potencira poruke koje u sebi sadrže elemente koji su vezani za partnersku relaciju. Ono što međutim zaboravljamo je da emotivna ispunjenost ne proizilazi samo iz partnerske ljubavi, kao i da ljubav ne mora uvijek nužno da se odnosi samo na partnersku ljubav. Stari Grci su imali 6 različitih riječi za ljubav pa su tako razlikovali ljubav prema sebi, prema igri, ljubav prema flertovanju, prema druženju, ljubav prema saznanju, prijateljsku ljubav. Ako bismo sebi dozvolili jedno šire značenje ljubavi, uvjerena sam da u novu godinu ne bi ušli potišteni samo usljed saznanja da nemamo dečka ili djevojku.

Možda najljepša novogodišnja odluka koju možete da donesete je da eksperimentišete sa svim ovim vrstama ljubavi, ali se potrudite da to ne bude samo želja već jasno definisan cilj.

I sjetite se da vam treba pažljivo osmišljen plan.

 

Autor: Mia Popić, master kliničke psihologije, koučing psiholog i psihoterapeut

Izvor: ProEduca

Komentari
Twitter
Anketa

Da li su vlasti u BiH sposobne da zaustave odlazak ljudi iz BiH?

Rezultati ankete
Blog