Milorad Dodik je osnovno obrazovanje započeo u rodnoj Banja Luci, gdje je upisao i srednju poljoprivrednu, tačnije za prerađivača mesa. Kasnije mu prerađivanje mesa dosadilo pa skoknuo do Beograda da preradi politiku, te upiše Političke nauke 1983. godine, a već 1986 postaje predsjednik izvršnog odbora u Laktašima. I od tada do danas, vlast je u njegovim rukama, a ide uzlaznom putanjom.

Osim prerađivača mesa i političara, Dodik je želio i u muzičke vode, no tada nije bilo Zvezda Granda, nažalost. Kako sarajevski bend Konvoj pjeva ''Iz svog sela u grad ona se vozila četiri duga sata, i znala je šta hoće. Imala je san i htjela nešto više-postati Madonna, bar da pjeva kao ona.'' Slično je sanjao i naš Dodik. Od Laktaša do Beograda četiri sata vožnje, željan da pjeva kao Mitar Mirić, jednom rukom drži vlast, drugom mikrofon. Jer, ne može mu niko ništa, jači je od sudbine.

Budući član predsjedništva bira gradonačelnika Beograda

Bosanskohercegovački političar, nadasve jedan od najpopularnijih u pomenutoj državi, predsjednik Republike Srpske, te osnivač i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata iskoristio je svoje ljudsko i političko pravo glasa u susjednoj državi, Srbiji. Veli, glasanjem daje svoj doprinos demokratskoj Srbiji, te želi da ostane snažan faktor stabilnosti u regionu. Jašta.

Predsjednik Republike Srpske od 2010. godine, okončajući drugi mandat gubi pravo ponovne kandidature za istu poziciju, predsjednika RS-a. Međutim, da ne bi bilo s konja na magarca, Mićko guta izgovorene riječi i objelodanjuje kandidaturu za člana predsjedništva države koju ne priznaje. Da, ironija je drugo ime Dodikovo. Komšić, opet jedan on kandidata za člana predsjedništva pretpostavlja njegove korake, te smatra da će zasigurno proći u predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Zatim mu je cilj da konstituisanjem Doma naroda ima dovoljno ruku koje bi mu predstavile vlast, kako bi se zakonski mogao povući sa tog mjesta, na koje bi stavio Špirića. Tim postupkom njemu ostaje poziciju premijera RS-a. Tako će Dodik jednom *uzicom na dvije stolice.

Ne postoji Bosna, ali ću da se kandidujem za njenog predsjednika

Iako je u nekoliko navrata osporavao postojanje države Bosne i Hercegovine, njene nezavisnosti, legitimnosti, historije, jezika i svega drugog što država ima, to mu ne predstavlja problem da se kandiduje za njenog predsjednika. Šta više, za nepostojeću državu-nepostojeći predsjednik. Naizgled suluda kandidatura je odlična prilika da ponovo stavi masku i time skine sebe s američke crne liste, na koju je dospio ugrožavajući opstanak i napredak Bosne i Hercegovine. A sve to sa RS-om, šta košta-da košta, ljude u RS-u naravno. A Republika Srpska je po svim parametrima lošijija od Federacije BiH, manje su plaće i penzije, veća je nezaposlenost, obrazovne i zdravstvene institucije u dugovima, firme se raspadaju, poreski sistem se urušava, pravosuđe, mediji, policija pod SNSD-ovom komandom. A građani, slijepo prate velikog patriotu, Dodika, kako bi sebi još jednu vilu obezbijedio.

Mlada ''wanna be'' pjevačica iz pjesme Konvoja je odsanjala svoj san riječima: ''A karijera propala i kao da je poplava saprala laži, i tako prestala sam da se tražim...'' Istim riječima se nadam da će neka poplava saprati silne maske Dodikovog lica, a da će se konačno pronaći u prerađivaču vlastite sudbine, a ne sudbine građana Republike Srpske.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.