Haris Islamčević

Da li ćemo izaći na 'već održane' izbore?

Život u Bosni i Hercegovini, najblaže rečeno, zna biti zanimljiv. Gotovo da ne postoji aspekt društvenog bivstvovanja koji nije podložan kompromitovanju, zloupotrebi i manipulaciji. Iako dosadašnji dio predizborne kampanje se može okarakterizirati kao dosadan, neproduktivan, zamoran, ali i izuzetno kavgičan. Međutim, prateći svakodnevne medijske izvještaje, i sve veći broj pritužbi na zloupotrebu identiteta građana, „svjetski rekord“ u broju stanovnika starijih od jednog stoljeća (na biračkom spisku BiH je ukupno 8764 stogodišnjaka!), sve nam ukazuje da terenski rad više nije učinkovit, i da su sve aktivnosti onih koji u narodu su izgubili svaki kredibilitet, u sve manifestnijem strahu od gubljenja svojih pozicija, usmjerene ka biračkim spiskovima, i pripremi nove izborne krađe. 

U svemu tome, dolazimo do najodgovornije institucije u izbornom procesu, Centralne izborne komisije. Upravo, CIK je najpozvanija adresa koja bi Biračkom spisku morala vratiti njegov intergitet. Ali, sve mi se čini, da bi oni, u svojoj revnosti, pažljivosti i kompetentnosti (sudeći po onome što možemo vidjeti in praxis), sudbina povjerenog stada od tri grla bi neizvjesna, a o većem kapitalu da ne pišem. No, dosadašnja iskustva nisu ohrabrujuća. Svaki prosvjećen građanin ove države bi se trebao zapitati o modelima svoga građanskog aktiviteta, odnosno ozbiljno razmišljati i djelovati u smjeru osiguranja sprovođenja fer i korektnih predstojećih izbora, gdje jedini i isključivi meritum treba biti volja birača, kakva god ona bila. Prekrajanje biračke volje, ne samo da nas vodi u mračna totalitarna vremena, ona kao takva, na najdirektniji način, destruira čovjekov integritet i njegovo temeljno ljudsko pravo - pravo na mišljenje i slobodan izbor. Takva ponašanja nastoje nas povratiti u predmoderno doba, u svojevrsni postmoderni feudalizam.

Ono što je neophodno jeste da građani Bosne i Hercegovine izađu iz 'političke kulture', i konačno preuzmu građansku odgovornost. Akademska zajednica u tome ima značajnu ulogu; ona bi prije svega, svojim primjerom, trebala demonstrirati dosljednost kritičkog i nepristrasnog mišljenja i djelovanja. Usputno, kada sam već spomenuo ulogu akademske zajednice, ne mogu da ne parafraziram mišljenje profesora Fakulteta islamskih nauka, akademika Hafizovića, koji je već davne 2013. godine (čini mi se)  u jednom razgovoru za našu društvenu intelegenciju utvrdio da se radi, u većini, o osobama kojima je strano akademsko dostojanstvo, te da svog svog vlastitog društvenog i ekonomskog probitka, se više radi o intelektualnim čankoliscima, intelektualnim prodavačima magle, te isluženim intelektualnim manipulantima, šarlatanima i kvaziakademskim građanima, nego o intelektualcima par escellence.

Posljednjih dana sam čitao izjave uglednih profesora, prof. Filandre, prof. Pejanovića, prof. Vlaisavljevića, prof. Šolaje, prof. Foče, koji smatraju da se Bosna i Hercegovina, uslijed svakodnevnih predizbornih afera i novih otkrića pokušaja zloupotrebe i manipulacije biračkim tijelom, se nalazi u vanrednom stanju u kojem se nastoji, političkim kriminalom, kupovinom glasača, te mobilizacijom kako živih, tako i mrtvih, doći do političke pobjede na predstojećim Općim izborima.

Statistika je precizna matematička disciplina. Prema statističkim podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, u periodu 2013 -2017, našu državu je napustila 151. 101 osoba.  Za četiri godine (u miru), naša država je demografski opustošena znatno više nego što je učinjeno u proteklom ratu. Ono što je zabrinjavajuće jeste da, uslovno kazano trend, iseljenja neće stati, dapače, njegov rast ćemo bilježiti i u narednom periodu. Neke naše općine su već postale, a druge polako postaju, mjesta za stvaranje novih filmskih dostignuća iz žanra horora. Opustošene ulice, sokaci, mahale, su postali strašna svakodnevnica. Društvene, socio-ekonomske konsekvence će tek usljediti. Bit će uzaludna nastojanja poslodavaca da uvećanjem plaća svoje radnike spriječe njihov odlazak. Jer njihov odlazak iz BiH nije samo prouzročen ekonomskom, nego i društvenom, a napose političkom situacijom. Uslijed

Zaista, bez imalo eufemiziranja, predstojeći Opći izbori su u mnogome presudni. Politička, ekonomska, i svodruštvena situacija je dosegla svoju zenitnu tačku održavanja. Sedmi Oktobar je zaista svojevrsni referendum. Napredak ili stagnacija. Mudrost veli da je uzaludno očekivati promjene, uporno čineći isto. Volio bih da sam u krivu, ali ukoliko se produlji i dan više trenutna društvena agonija, bojim se da će to biti posljednji ekser zabijen u lijes, s kojim će se definitivno zapečatiti sudbina Bosne i Hercegovine.

No, uvažavajući primjedbe sa početka kolumne, i dalje ostaje pitanje: Da li ćemo izaći na 'već održane' izbore?

Do nas je. Dragi Bog neće raditi posao za nas, niti potaknuti promjene ukoliko sami ne stupimo na put promjena. Počevši od sebe, svojih loših navika, i anomalija. Čovjek je, ipak, ogledalo svoga Svijeta.

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije

Komentari
Twitter
Anketa

Da li su vlasti u BiH sposobne da zaustave odlazak ljudi iz BiH?

Rezultati ankete
Blog