Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Pismo pravoslavnom Bogu

Dragi naš pravoslavni Bože,

Samo da ti javim da podržavam odluku Srpske pravoslavne crkvene opštine Banjaluka da zabrani „nekoj grupi lica“ da se skupljaju u porti (latinska riječ za vrata, ulaz ili drvorište) crkve Hrista Spasitelja.

Ta „grupa lica“ se u dvorišu crkve svakodnevno skupljala i palila svijeće tražeći neki istinu i pravdu, a u stvari je sve vrijeme plašila naše socijaldemokratske i ortodoksne parohijane. Oni su vjernici i hrišćani, i nisu htjeli da ih sami rastjeraju, a mogli su, već su se nama požalili. Nije u redu, dragi Bože, da na taj način besplatno plaše naše stado i ostale koalicione ovce ukazujući na prolaznost života i neminovnu smrt. To je posao naših pastira i oni to odlično rade i od toga dobro žive.

Posebno je bilo iritantno njihovo ponašanje u mjesecu maju, tokom okupljanja maturanata u dvorišu crkve Hrista Spasitelja. Pošto ti Bože sve znaš i sve vidiš, onda si sigurno vidio i naše divne, mlade i polugole maturantkinje, prekrivene tonom šminke, okićene jeftinom bižuterijom, u pratnji nezrelih drugova iz razeda i ponosne rodbine, kako poziraju svojim, tri mjeseca ranije rezervisanim, profesionalnim fotografima. Ta neka „grupa lica“ ne dozvoljava našoj svetosavskoj omladini, sabranoj oko Pink televizije, da na taj način ne ovjekovječe ulazak u svijet odraslih. Koliko su samo ta lica upropastila instagram profile naše omladine.

Sigurno si vidio i kada su na Veliki petak ovi bestidnici podigli pesnice u vazduh i ometila nas u bogosluženju. Upravo su te pasnice u vazduhu, podignute od strane „neke grupe lica“ podsjetila naše Preosveštenstvo Episkopa banjalučkog Jefrema na podignute pasnice Javreja prema Hristu i strašno se potresao. Umjesto da su ostali kući i farbali jaja koja simbolizuju uskrsnuće oca i sina i Svetog duha, nakon smrti na Golgoti, oni su u dvorištu hrama palili svijeće za dušu umrlog momka.

Posebno nas boli njihov odnos prema sveštenstvu i potpuno ignorisanje, baš kao što je sveštenstvo dostojanstveno ignorisalo sve što se dešavalo u posljednjih godinu dana oko smrti tog mladića. Oni ne shvataju da porta nije njihova, već naša i koliko smo mi vezani za nekretnine. Svo njihovo divljanje, koje traje evo preko pola godine, za posljedicu je imalo oštećenje ograde i kapanje voska sa svijeća na popločanom dijelu dvorišta.

A ko ošteti ogradu i pločice porte oštetiće i džip mercedes  Episkopa banjalučkog Jefrema, zato ge od januara mjeseca nije parkirao u dvorištu crkve Hrista Spasitelja.

Istina, mi Bože nemamo dokaze da su to oni uradili, ali se uzdamo u tvoju moć da vidiš, identifikuješ i spališ počinioce tih djela.

Uzdamo se u Tebe i tvoju moć da nam pomogneš u čišćenju pločnika porte od sagorjelih svijeća jer to je za nas nerješiv problem.

Bože naš pravoslavni, iako se skupljaju u dvorišu crkve ne pada im na pamet da uđu u crkvu, a kamo li da daju neki prilog. Tolike pare su dobili za destabilizaciju Republike Srpske, a priloga nigdje.

Iskreno, mi vjerujemo u tvoju svemoć, ali je naše molitve ipak ispunio MUP Republike Srpske. Porta je sada puna razdraganih srpskih majki i očeva sa svojom srpskom djecom koja veselo trčkaraju oko crkve. Iskreno, smeta nam što djeca gaze travu, ali mi to hrišćanski trpimo zbog PR-a. Javila nam se i predsjednica Cvijanović koja kada želi da se odmori od svakodnevne odbrane Republike Srpske, stane na prozor i gleda u našu osveštanu i apolitičnu portu. Sada može da pozove i njemačku ambasadoricu u posjetu, bez bojazni da će neko lice da je vrijeđa. Obećala je i neki prilog. Zahvalili su nam se i iz Banskog dvora, rekoše da je broj posjeta koncertima klasične muzike skočio za 350% od kada smo zabranili „nekim licima“ da budu u našem dvorištu. Njihova publika je senzibilna kao srne i sasvim je jasno da smo ovom zabranom poboljšali i kulturni život grada. Episkop Jefrem sada parkira svoj džip u dvorištu bez ikakve bojazni da će na njega da kane vosak od svijeće, što sve nas čini sretnim.

Dragi naš pravoslavni Bože, čuvaj nam našu Banjalučku eparhiju, jer ona nam ne da da postanemo zvijeri i ostanemo ljudi.

Rab božiji Srđan!

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

Na šta najviše trošite novac?

Rezultati ankete
Blog