https://www.frontal.ba/ Copyright 2025 Promotim d.o.o. Frontal RSS Feed Wed, 16 Jul 2025 13:49:33 +0200 Naučnici su čudna sorta ljudi i spremni su na sve samo da dokažu svoje hipoteze. Spremni su da se kao Marija Kiri izlažu radijaciji, kako bi razumjeli radioaktivnost. Na to je isto bila sprema i njena ćerka, Irena. Ne smijemo zaboraviti ni Aleksandera Aleksandroviča Bogdanova, koji je u Sovjetskoj Rusiji na sebi eksperimentisao sa transfuzijom krvi i to mu je došlo glave. Đordana Bruna je Inkvizicija spalila na lomači jer se nije htio odreći svoga učenja o svemiru. Kažu da je Galileo Galilej do kraja života bio u kućnom pritvoru jer je tvrdio da se Zemlja okreće oko Sunca. Alen Turing, britanski matematičar, je izvšio samoubistvo, jer ga je sistem prisilio na hormonsku terapiju zbog vlastite homoseksualnosti. Andrej Saharov je otac sovjetske hidrogenske bombe, ali se svim srcem borio protiv njihove proizvodnje i upotrebe i zbog toga bio u nemilosti vlasti, a zna se kako su prolazili oni koje SSSR nije volio. A da li znate da i u Republici Srpskoj postoje ljudi koji su spremni na sve radi nauke? Ja sam to juče saznao. Elem, čitajući juče izvještaj sa suđenja bivšem direktoru Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske (IJZ RS) Branislava Zeljkovića, člana Ujedinje Srpske, za uzimanje mita tokom pandemije korone u vrijednosti od 250 000 KM, mogli smo saznati da je on koristio aplikaciju TOR, koja se koristi za pretraživanje dark veba tj. ta aplikacija prebacuje korisnike na više čvorišta i različitih internet adresa i tako obezbjeđuje jaku anonimnost. Zeljković je istakao da je “aplikaciju koristio za anonimno istraživanje naučnih radova na koje se zbog ograničenja ne može pristupiti iz BiH.”Znaju naučnici biti stidljivi, da ne kažem introvertni. Kao što vidite malo je naučnika kod nas, a i šire, koji su spremni da se upuste u mračna prostranstva derk veba, gdje caruju droga, oružje, najgora pornografija, trgovina organima, perverzije, zarad nauke i želje za znanjem. I to treba cijeniti. Postavlja se pitanje kakvom se to naukom bavio bivši direktor Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, kada nije mogao da nađe istraživanja tj. članke legalno ili kako je moguće da institucija na čijem je čelu nije mogla da upalti novac za pristup takvim bazama podataka?Biće da je skroman. Ako odete na Google Scholar i ukucate u pretraživač ime Branislava Zeljkovića, pojaviće vam se tri rada, gdje se on spominje kao koautor i najvjerovatnije zbog toga što su te naučne tekstove pisali zaposlenici Instituta, a on se tu privalio ili su ga oni samoinicijativno ubacili jer je direktor te institucije. Inače, radovi se bave COVID-om i šta roditelji u Republici Srpskoj znaju o antibioticima i kako ih koriste. Ako Zeljković ima više radova, ja mu se iskreno izvinjavam. Pokušavam da razumijem kako su ga ove teme natjerale u TOR, ali ne ide? Naravno, ostaje mogućnost da je Zeljković možda odabrao neki zajebanu temu za magistarski ili doktorski rad i da ga je muka natjerala da se valja u blatu internetske kaljuže ili je možda na pragu nekog velikog otkrića, za koje društvo još uvijek nije spremno i koje želi da sakrije od svih. Možda bi to otkriće sahranilo farmaceutsku mafiju i zato su mu i spakovali tužbu? Ideja nije loša, ali je o tome već pisao Den Braun. Bilo kako bilo Zeljković u ovom trenutku ima druge prioritete, ali ja pored želje da dokaže svoju nevinost na sudu, predlažem da mu se dodijeli Svetosavka nagrada za naučni rad, možda nema još uvijek rezultate, ali je Srbin i kao malo ko pokazao hrabrost i želju za znanjem. P.S. Draga Republiko Srpska da nam naučnici više ne bi TOR-ali razmisli da odvojite novac za bespaltno pretraživanje naučnih baza, ne smijemo dozvoliti da nam takvi ljudi zbog 5000 evra, ili manje, budu u društvu dilera, makroa, trgovaca oružjem i ličnim podacima, ubicama i pedofilma.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62103/branislav-zeljkovic-naucnik-koji-je-spreman-na-sve-i-svasta https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62103/branislav-zeljkovic-naucnik-koji-je-spreman-na-sve-i-svasta Wed, 09 Jul 2025 09:29:12 +0200 U ćutanju koja je praktikujem nema prisile od strane nekoga drugog (ih), tj. nekoga posebnog, nego me duboka tuga, zapravo više  neka vrsta gadjenja tjera  (inače sam uvijek bila vrlo govorljiva) da zamuknem (što je sigurno najviši stepen ćutanja) te da tako o mnogim stvarim govorim sebi u njedra. Zašto? Prvo, ja mogu da mislim šta hoću,  ali nije baš  u v  i j e k  uputno da  k a ž e m  šta mislim, jer kao osoba koja je doživjela sve i svašta, u  ratu -  pa sve do  danas (možda i  što sam u ozbiljnim godinama, pa time i mudrija valjda)  naučila  da je kritika, drugačije mišljenje, hrabrost da se uhvatiš u koštac sa nepravdama - zaista za mladje, a time i hrabrije. Iskustvo nije na cijeni, valjda je svima poznato. Šta je pisac htio da keže?  Evo nekoliko osvrta na dogadjaje koji su me uznemirili i to baš snažno i u vezi kojih moram da se „očitujem“ što bi rekli Hrvati (mislim da bi bilo dobro da pohvatamo ove izraze, jer, ne lezi vraže, ako ih je bilo pola miliona i više na hipodromu u hipnozi od nacionalne sreće, za čas su (što reče jedan hrabri advokat, oni, samo neki, su izgleda savjest društva)- ako krenu, eto ih  očas  kod Bočca, pa da vidimo ko i kako  će im stati  na crtu! Jednom davno bila sam u  ovom gradu, u mukloj tišni noći  dok su ONI  bili na Bočcu Banjalučani u gradu su se pravili da su mrtvi...Tako je bilo, bila sam svjedok. Naši malobrojni jesu  bili na Bočcu, hrabro su ginuli - neki su  i  preostali, ali je jedan telefonski razgovor zaustavio horde, čiji -još uvijek nije sasvim  utvrdjeno. 1 . Sine, znaš li šta (ili kako)  je bilo-.. u Lici..., grmi Tompson u domovinskoj ekstazi  sa hipodroma u Zagrebu, gradu iz  nove, čudesne, demokratske  Europe, gradu koji je upao u šemu osobodjene Jugoslavije bez  kravih tragova kama i, kao od šale, dalje u EU, očigledno zbog zasluga iz vremena ponosne im NDH. Srbi nisu bili tako zahvalni svojim vodjama, a nisu ni sada – nego je  najlakše  bilo da gurnu u ambis najbolje medju njima... Tompson spominje Liku (posebno sam osjetljiva na taj ustaški  jezivi cinizam ravan krvožderima),  jer mi je pokojni otac iz Like, mladi partizan, koji nije čekao da  ga ustaša-svećenik   „humano“ pokrsti   kamom, nego se uhvatio  puške i šume... Neću da duljim, trebalo bi mi mnogo teksta a ne bi poslužilo ničemu, jer kako čujem sav spektakl organizovali su neki (ili neka firma) iz Srbije! Nisam lično vidjela, pa ne znam da li je to istina, ali tako se piše i priča. Ustaško orgijanje u Zagrebu, a Plenkovićev sjajni i rekla bih ekstatični pogled iza naočala, govorio je  više od onoga što je rekao, a  to šta je rekao nije bila kritika pomamne ustaške novo-mladeži , nego cinično pravdanje „da ako nisu neki prije njegove vlade  kritikovali „za dom spremn“i što bi ON to RADIO sada“ Situacija u Srbiji : Kada je sve ovo počelo napisala sam blog u kome sam ,da parafrazirm kratko, napisala da je ona tragedija u Novom Sadu teška ,preteška , da oni koji ćute i odaju počast poginulima imaju pravo to da rade. Čak sam i studente ,mlade ljude željne promjene, pohvalila. Ali, evo ,blokade traju mjesecima. Žalost za žrtvama pretvorila se u  upornu borbu protiv režima i samog Vučića - što  oni koji su gledali, a nisu vidjeli - nisu odmah shvatili. Da li je Vučić shvatio u kom grmu leži (on)  zec ? Da li će raspisati izbore ili neće -ne znam .Borba je neprestana : MI ili ONI .Ko će moći  da izdrži duže ?! Vučić ili blokaderi?  Da li više prava imaju tzv. „ćaci“ koji kao neprestano uče ,ili  oni studenti  koji će  učiti kasnije, ako ne odustanu od studiranja. Zar nema mnogo onih koji su, kako god, dobili sjajna mjesta ,a nisu nešto  uspješno završili studije ,ili ih nisu ni očima vidjeli?! Pravi studenti gube godinu , neke  profesore masovno šikaniraju, neki se pridružuju blokaderima ,pa kud puklo. Državni Univerzitet ,ukupno gledano, gubi nešto što svaki ugledni univerzitet ima u civilizovanom svijetu.Samostalnost.Koga briga? Važno je zaustaviti svim snagama sve  što vlada sadašnjom Srbijom. Doslovce. A na braniku Srbije stoji jedan čovjek  i gleda u daljinu , onu daljinu koja se kao fatamorgana  prikazuje – svi za jednog, jedan za sve, kao ono musketari. Mislim na partiju ,naravno .A na pijaci ,jer pijaca je uvijek bila, jeste i biće , pokazatelj STVARNOG života naroda, naroda koji je, osim u teškim vremenima ratova , imao pšenice i svinja i za izvoz , voća i povrća u izobilju, sira i kajamaka najviše -a sad sve putujući modernim autoputevima, kupuje na komad kajsiju  , papriku  , za trešenje nema para, maline preskupe, to jedu bogati , itd. Oj, Srbijo mati naša  ... kad je u tebi tako - šta će biti  s nama preko Drine  ? Patetično ?! Možda samo na prvi pogled. Svjetska situacija: E , tu više nema prognoza. Sve je moguće i sve se nemoguće  dešava.Tajfuni , poplave snijeg gdje ga nije bilo ,požari uništavaju sve što je zeleno , smrtonosne bolesti uzimaju danak , GMO hrana je neizbježna , ako ne pojedeš paradajz ,poješćeš  nešto mesa sa antiboticima ,čak i kupus zaprašuju nečim, pa kad se ukiseli- pokvari se  itd. Zašto ovo pišem prije nego o ratovima? Zato što su ratovi bili i prije , pa zašto bi to bilo nešto neobično i  u ovo vrijeme ? O Rusima sam pisala nekad sa simpatijama,na to imam pravo, jer urajinske naciste i fašiste mrzim iz dna duše -  i na tome ostajem.Za  Izraelce više nemam simpatije  jer ono što rade Palestincima više nije samo utamanjenje jednog  naroda, to je takav izliv  uništenja, takvo mučenje-da moram reći da su fašisti, neka mi Bog oprosti , bili milosrdniji prema njima.Peć ili gas - i za kratko vrijeme sve prestaje.Smrt užasna ,ali umiranje ne traje dugo.Izgladnjavanje,ubijanje djece,rušenje kakvo je vidjeno samo u Hirošimi i Nagasakiju - je monstruozno !  Svijet  ćuti, izmišlja primirja ,dok djeca skupljaju brašno po prašnjavom putu! Da li je ovo osveta Jevreja ? Ako, jeste , zašto onom narodu. Pa njih, Jevreje, su potamanili  Njemci -a ne Muslimani ,Arapi ,Iran itd.. Koji cilj ispunjavaju kad prvi  napadnu  Iran ? Udariti prvi ,da ne udare oni ,jer  MI (Jevreji) znamo da će ONI (Iranci)udariti i to atomskom bombom.Godinama znaju .I koga ? Pa  Ameriku ! I nas ,naravno  Da li su zaboravili svoje stradanje,namjerno ili slučajno? Ne znam .Nisam shvatila suštinu, jer shvatiti  uništavanje jednog  cijelog naroda značilo bi da se upuštam u razloge  krivice  Pravoslavlja-koje je takodje negdje,ko zna kada, na redu. Dolazak g.Trampa  nije donio opšti mir -kako smo se nadali – nego neku nevjerovatnu situaciju ,kao ono kad si bolestan, a ljekari ne znaju šta ti je. Nazire se i  nešto dobro , ali nalazi (dakle fakti) ne govore u prilog tome. Da li ima još nešto o čemu nisam pisala .Ima naravno. To je naša situacija u Republici Spskoj. Bilo bi mnogo toga što iz moje perspektive izgleda  onako kako vlasti ne bi željele da se piše. Pisati treba haiku poeziju , ono kako je nama lijepo ,kako imamo svega i previše ,pogotovo penzioneri (veliki majstor, naš Višković, tvrdi da je tako) ) ,dakle, penzioneri žive dobro ,  lijekovi su besplatni ,veterani i invalidi žive super,1 kg pšenice u ovoj suši  biće  plaćen ratarima u zlatu , kupovaćemo  TREŠNJE,svi ćemo  ići  na more ( samo neki hoće i na hrvatsko, zašto da ne ?!) itd. Neka pišu oni koji mogu dokazati da je sve baš kao u nekoj ljubavnoj pjesmici .Pravo mi se smuči kad potegnu da pišu ljubavne  pjesme (zbirke !) dokone,  u duši mlade ,penzionerke- i još budu i nagradjene  za lupetanja o ljubavi , kad mnoge od njih stoje u redu pred javnom kuhinjom na plus 38. Neko će reći da sam kukavica zato što ne udaram  direktno u poznate mete , možda , ali,  ja samo nisam  mlada i snažna kao, recimo, Daniel Simić, za koga vjerujem da je  iskreni srpski  patriota kakvih je veoma malo medju onima koji su na javnoj sceni .Oni  najgrlatiji (znamo ih svi)  se  busaju u  srpska  prsa, najviše da zadrže  ogromne benefite, koje su stekli ,većinom nezasluženo ).Nažalost ,ne pišem Ćirilicu, ja sam germanista i dugo  pišem ovako kako pišem i  sada  i ne pokušavam da mijenjam pismo zato što sam Srpkinja  - što Daniel  zamjera, ali  sigurno nisam  daleko od onoga što on  piše  i  priča, hrabro , jasno i  glasno - samo ne želim da trošim riječi uzalud,  jer  j a   više nemam vremena za priču i  igre bez granica  (kao ono Desanka M.) a  Daniel, srećom , ima i   , evo ,  da završim ovu  priču -   ako može da  TRPI  vas  cijeli  narod u  RS-u   (ovako nas od milja  zovu naši uvijek  odani  i dokazani  prijatelji iz Sarajeva, veliki  miljenici  i  naše  opozicije ,koja je bezrezervno srpska , zar nije ?! )   ovakav  bogat  i  sve bolji život - kakav sada ima,  (dobro -na neki način- ,što kao uzrečicu  stalno ponavlja pomenuti,  a  baš omiljeni premijer naše Vlade g.Višković),  KO  sam  ja da kažem da  trpljenje ima  granice.  Mislim, istina je da narod  trpi  i ćuti odavno i preko granice. Izdržljivosti.   Prof. Radmila Trbojević https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62102/zasto-me-tjeras-da-prekinem-duboko-cutanje-vergilije https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62102/zasto-me-tjeras-da-prekinem-duboko-cutanje-vergilije Tue, 08 Jul 2025 08:51:19 +0200 „Tompsonov nastup nije bio muzički događaj, već promocija revizionizma, afirmacija mržnje i netrpeljivosti, slavljenje zločina i onih koji su zločine činili. To nije bio koncert, već politička platforma ideologije za koju smo vjerovali da je poražena prije 80 godina. Kada pola miliona ljudi kliče pozdrav pod kojim su ubijene stotine hiljada Srba, Jevreja, Roma i ostalih, onda je to znak za uzbunu ne samo u Hrvatskoj, već u cijeloj Evropi.“ Ovo su riječi Milorada Dodika i svaki pristojan i normalan čovjek bi se složio sa njegovom izjavom, ali... Hajde da razložimo ovu izjavu Dodika i provučemo je kroz društveni kontekst Republike Srpske, pa da vidimo šta ćemo dobiti. Revizionizam, podrazumijeva ponovnu interpretaciju nekih istorijskih događaja. Recimo, u Republici Srpskoj je to i te kako prisutno. Od 90-ih godina četnici su postali antifašisti, baš kao i partizani i ne samo to već su postali „prvi gerilci Evrope“ iako je Drugi svjetski rat trajao već dvije godine. Da se u Srebrenici nije desio genocid, već „strašan zločin,“ je još jedan primjer revizionizma i negiranja sudskih presuda. O pretvaranju ratnih zločinaca, u heroje suvišno je govoriti. Dodik je kazao da je to „slavljenje zločina i onih koji su činili zločine“, što je u pravu, ali htio bih da napomenem braću Srbe da u Bileći imamo četnički park, a u Višegradu redovno okupljanje ljubitelja Draže Mihailovića i predavanje raporta njegovom spomeniku u Dobrunu. Realno ne skupi se baš 500 000 četnika, ali ih je ružno vidjeti koliko god ih je. Milorad Dodik je do početka 90-ih godina vjerovao da je ta „politička platforma ideologije za koju smo vjerovali da je poražena prije 80 godina“, ali danas ne misli tako. Danas je on glavna uzdanica svakog iskrenog srpskog nacionalsite koji mašta o Velikoj Srbiji, ali bez kralja. Zar nas obojica ne uče da su naši izgubili 1945. godine? Na kraju istina je da su ustaše kojima je 500 000 Hrvata i Hrvatica klicalo ubilo stotine hiljada Srba, Jevreja, Roma, ali i komunista, ali ne smijemo da zaboravimo da su ih jednako tako ubijale i ne u tolikom broju i četnici koje slavi i o kojima pjeva, naš od Dodika odlikovani, Baja Mali Knindža. Elem, sada dolazimo do najzanimljivije stvari. „Vratimo se tradiciji, kršćanskim korijenima, samo tako Hrvatska može biti ponovo snažna“ ovo je kazao Tompson 5. jula na Hipodromu. Ako izbacimo Hrvatsku i umjesto nje stavimo Republiku Srpsku, ovu izjavu smo u posljednjih godinu dana mogli čuti nebrojeno puta od strane Milorada Dodika, pogotovo kada se sastane sa Orbanom ili nekim od političara iz AfD-a, francuskog Nacionalnog fronta ili Slobodarske partije Austije. Ovo su riječi sve i jednog evropskog desničara i onda možemo reći da je Milorad Dodik ideološki bliži Marku Perkoviću Tompsonu, nego bilo kojem Srbinu koji je liberalan ili ljevičar. Na kraju krajeva Milorad Dodik je najbolji partner, i obratno, sa Draganom Čovićem koji nikada nije kazao ništa loše o Tompsonu, da pače, vjerujem da mu je on jedan od omiljenih glazbenika. Zar nije onomad gospodin Čović kazao za njegov koncert “običan koncert, iako su mu neki pokušali dati drugačiju dimenziju”, a potom dodao “Ako će jedan glazbeni događaj ili jedan koncert biti udar na bilo što u Bosni i Hercegovini, onda trebamo biti zabrinuti za BiH”. Jer ko ne sluša glazbu, slušaće Oluju.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62101/sta-spaja-dodika-i-tompsona https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62101/sta-spaja-dodika-i-tompsona Wed, 02 Jul 2025 13:23:08 +0200 Svi dobro znamo da je tokom 90- tih godina na našim prostorima svak sa svakim ratovao, Hrvati protiv Srba i Bošnjaka, Bošnjaci protiv Srba, Hrvata i Bošnjaka i na kraju Srbi protiv Bošnjaka, Hrvata i NATO pakta.  Naravno nije sve tako jednostavno, svi dobro znamo da su tokom 90-ih godina na našim prostorima svak sa svakim bio saveznik. Hrvati sa Srbima, Bošnjaci sa Hrvatima, a bogami i Srbi sa babinim Bošnjacima. Što bi rekli sportskim riječnikom krvav se plej of igrao u Bosni i Hercegovini tih godina. Šta nam to govori? To nam sve govori da je takvo ponašenje nemoguće objasniti samo nacionalizmom i mržnjom jednih prema drugima, jer da je to tako ovakvi savezi ne bi bili mogući. Rat je po prilično racionalan, kada ga počnete sagledavati odozgo, tj. iz perspektive političara ili generala. Zašto vam sve ovo pišem? Pa evo pročitah da na predstojećem Thompsonovom koncertu logističku podršku pružaju neke firme iz Srbije. Jebiga, Srbi su izgleda ovaj put jeftiniji od drugih. Možete sli zamisliti scenu kada sa Marko Perković Thompson uzme srpski mikrofon i preko još srpskijih zvučnike vikne ustaški pozdrav „Za dom...“, dok mu pola miliona razdraganih hrvatskih nacionalista skockanih u  crne majice uzvraća sa „Spremni“. Sada će meni pravi Hrvati, na fejsbuku,  krenuti da obašnjavaju da uzvik „Za dom, spremni“ nije ustaški pozdrav i da su se oni tisućljećima tako pozdravljali. Uzvratiće im Srbi sa svojim argumentima i rasprava će trajati u nedogled i bez bilo kakvog rezultata. To vam je magija društvenih mreža, ali posao neće da trpi. Srbi koji će Thompsonu pomagati da napravi spektakl će reći da pare nisu ni četničke ni ustaške i ne vjerujem da će imati bilo kakvu grižu savjesti zbog toga. Thompson će biti sretan što je „ošišao“ pola miliona Hrvata pjevajući o „genima kamenim“, i da ne zaborave šta je bilo,  dok je istovremeno  uštedio pare, angažujući firme iz Srbije. Neće se buniti ni ljubitelji Thopsonovog „patriotskog“ metala, njima nikada nije bilo važno šta se dešavalo iza stejdža,  emocije su ono što ima treba. Što bi pjevač rekao, e moj narode. I 90-ih, baš kao i danas, nacionalisti su uspjevali da nađu zajednički jezik i sarađuju, bez obzira na etničku pripadnost ili vjeru, a narod ko narod, želi samo veselo, da zaboravi svoj čemerni život, siromaštvo i korupciju. I svi će dobiti ono što žele, neki zabavu i šou, neki patriotizam, neki pripadnost grupi, neki bunt protiv trenutnog stanja, a najmanje njih velike pare. Ali to je tako od kad je svijeta i vijeka i niko nam nije kriv što smo glupi.   https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62100/nacionalizam-se-isplati https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62100/nacionalizam-se-isplati Tue, 24 Jun 2025 09:30:08 +0200 Ponovo nam je u Republiku Srpsku iz Amerike stigao „naše gore list“ Rod Blagojević, da bi nam otkrio da se zove Milorad i da bi se sastao sa pravim Miloradom i obećao da će sve nepravde koje se nanose Republici Srpskoj direktno prenijeti predsjedniku Trampu. A kada Tramp čuje šta se radi sa Dejtonskim mirovnim sporazumom ima da popizdi i restartuje Bosnu i Hercegovinu na „slovo Dejtona“. Iz ovoga proizilazi veoma važan zaključak da Rudolf Đulijano nije ispunio svoje obećanje, da je uzeo pare i zajebo nas. Jer da je Đulijano ispunio ono što je obećao, Blagojević nam ne bi trebao. Logično. Elem, Milorad Blagojević nam je otkrio ješ jednu duboko skrivenu tajnu. Blagojevićeva majka Mila Govedarice je rođena u selu Miholjače, opština Gacko i rod je Vukoti Govedarici. Postoje osnove sumnje da Blagojević laže, jer u Miholjačama SNSD nije omiljena stranka, pogotovo kod Govedarica, koji socijaldemokrate nisu bile ni u vrijeme Nevesinjske puške, a kamo li danas. Biće zanimljivo vidjeti kako će lažni Milorad Blagojević objasniti svoje stranačko i ideološko zastranjivanje stanovnicima Miholjača, kojih je 2013, godine bilo 614, a danas vjerovatno znatno manje. Moraće Blagojević objasniti starinama iz Miholjača i kako je podržao bombardovanje Srbije i želje da pošalje kopnene snage na Srbiju, što će biti mnogo teži zadatak od potvrde krvnog srodstva. Ima još jedan problem u vezi Milorada Blagojevića, a to je njegova robija. Nisu Govedarice sveci, daleko od toga, ali niko nikada nije robijao zbog korupcije. Bilo je tu raznih prekršaja, ali trgovineme ljudima, narkoticima i visoke korupcije nije bilo. Otuda moja sumnja da Rod Blagojević nema ništa s Govedaricama, možda je povukao na očevu stranu koji su iz Kragujevca. Plašim se da će mu biti lakše dokazati porijeklo imovine, nego da je rod sa Govedaricama iz Miholjača, osim ako tvrdo gatačko srce ne smiluje se na još jedno zalutalo jagnje koje želi da se vrati svome stadu uz istinsko pokajanje. P.S. Imajući u vidu da se krenulo u razbijanje SDS-a, kao i pragmatičnost našeg rođaka iz Amerike, ne bi me začudilo da je on ubačen od strane SNSD-a da „razbuca“ hercegovačko krilo ove partije, preko rodbinskih veza, na koje su posebno osjetljivi.     https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62099/rod-i-blagojevic https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62099/rod-i-blagojevic Wed, 18 Jun 2025 10:34:04 +0200 U Drugoj glavi „Krivičnog zakona BiH“ član 6 govori o svrsi krivično pravnih sankcija i u njemu se kaže: Svrha krivičnopravnih sankcija je: a) zaštita društva od činjenja krivičnih djela preventivnim uticajem na druge da poštuju pravni sistem i ne počine krivična djela te sprečavanjem počinioca da počini krivična djela kao i podsticanje njegovog prevaspitanja; b) zaštita i satisfakcija žrtve krivičnog djela.   Jednostavno rečeno ponašanje neke osobe ćemo sankcionisati da bi poslali poruku drugima da je to ponašanje nedozvoljeno, da kaznimo počinioca, da ga prevaspitamo i žrtve tog ponašanja zaštitimo i pružimo im pravnu zadovoljštinu. Praktično to znači, osim kažnjavanja mi nastojimo osobu da prevaspitamo, da shvati gdje je griješila da ne bi ponavljala to djelo. Ako je to tako, onda to „ne pije vode“ kod najvećeg broja ratnih zločinaca, barem kod nas u Republici Srpskoj. Najnoviji primjer je „aktivizam“ presuđenog ratnog zločinca iz Prijedora Aleksandra Knjeginića, koji je krenuo da skuplja potpise protiv „Dana bijelih traka“ apelujući da „da odstranimo kancerogeno tkivo koje svakim danom, pred našim očima, raste i postaje sve veće i veće.“ Kao što vidimo na Aleksandra nije uticala kazna, daleko od toga da je prevaspitan i da saosjeća sa žrtvama. Problem nije Aleksandar, problem je mnogo veći i ozbiljniji, jer društvo u Republici Srpskoj ne samo da ne osuđuje ratne zločin(c)e već možemo reći i da ih slavi i poštuje. Sjetimo se samo kako smo na Palama dočekali Momčila Krajišnika, nekon što je izašao iz zatvora. Istina, doček je organizovao SDS, toliko o opoziciji, ali ni drugima nije bilo mrsko to vidjeti. Ne možemo zaboraviti ni dodjelu plaketa „istaknutim pojedincima“ Karadžiću, Plavšićki i opet Krajišniku u okviru obilježavanja 25. godišnjice rada Narodne skupštine Republike Srpske. Na kraju krajeva građani Šamca mogli su onomad glasati na lokalnim izborima za kandidata SDS-a Blagoja Simića, kome je Haški tribunal svojevremeno izrekao presudu od 15 godina zatvora, kao i kandidata Socijalističke partije Republike Srpske Simu Zarića, osuđenog na šest godina zatvora. Na listama za Opštinsko vijeće Zvornika nalazilo se Branko Grujić osuđivan u Srbiji za ratne zločine. Mogli bi navesti još primjera koliko hoćete, ali nema potrebe za tim. Sasvim je jasno da je ratni zločin integrisan u sistem vrijednosti Republike Srpske i možemo reći da se to cijeni kao vrhunska žrtva koju pojedinac podnio zbog interesa Republike Srpske i srpskog naroda. Zbog toga odsustvo stida kod ratnog zločinca je nešto sasvim normalno, a ne bih isključio postojanje ponosa kod istih, što kao rezultat ima njihovo uvažavanje u društvu i lokalnoj sredini. Kao rezultat toga imamo i odsustvo empatije za žrtve, jer zločinci su ti koji nam interpretiraju istoriju, kako oni smatraju da treba. Što bi danas rekli „Samo postistina Srbina spasava.“ Kada društvo poštuje zločin i zločinca, kada izvrće činjenice da bi opravdalo njihove zločine, kada ne poštuje žrtve, onda ovakva ponašanja osuđenih ratnih zločinaca postaju sasvim normalna i prihvatljiva. P.S. U Srbiji ratni zločinci su postali ugledni analitičari kod Marića i nema dana kada neki od njih ne tumače nam prošlost i sadašnjost, a sve zbog „svijetle budućnosti“. P.P.S. Sa dolaskom Trampa na vlast u Americi, ovo postaje i sve normalnije u svijetu.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62098/ratni-zlocinac-kao-komparativna-prednost-u-republici-srpskoj https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62098/ratni-zlocinac-kao-komparativna-prednost-u-republici-srpskoj Tue, 10 Jun 2025 10:03:54 +0200 E sada se vi pitate šta znači ovaj glupi naslov, ali evo objašnjenja. Predsjednik Unije poslodavaca Srpske Zoran Škrebić procjenjuje da će u narednih 10 godina u Republici Srpskoj nedostajati 40 000 radnika, a u cijeloj Bosni i Hercegovini oko 100 000 radnika. Potom dodaje da "države iz kojih dolaze radnici su uglavnom države sa nižim standardom od Republike Srpske i BiH, to su uglavnom Indija, Bangladeš i Nepal, a kako će se to kretati u budućnosti to ćemo još da vidimo". To vam znači da ćemo u narednih 10 godina imati čitav jedan Teslić stranaca u Republici Srpskoj ili jednu Zenicu u Bosni i Hercegovini. Naravno, ovo nije tekst protiv migranata, naprotiv, ovo je tekst protiv domaćeg nacionalizma i lopovluka, koji je našu djecu otjerao iz države. Ovo je tekst protiv roditelja koji su ćutali na sve nepravde i svojom ćutnjom otjerali sopstvenu djecu u inostranstvo. Biće Ostalih u Bosni i Hercegovini mašala, toliko da će konstitutivni da popizde. I ne samo da će ostalih biti mnogo, nego će oni biti u naponu snage, dok će konstitutivni biti sve stariji i stariji. Kad malo bolje razmislim, Ostali će nam obezbjeđivati penziju, dok će djeca slati novac iz inostranstva. Naravno, implikacije na naše društvo će biti vrlo zanimljive i hajde da razmotrimo neke. Kada imaš 100 000 stranaca koji rade za dobrobit našeg društva onda im moraš obezbijediti sva prava i slobode koje važe i za nas, recimo slobodu vjeroispovijesti, a to znači da ćemo veoma brzo u Religijskom vijeću imati i predstavnika budista i hindusa, a zašto ne i Sika. Osim toga ti ljudi se negdje moraju moliti Bogu ili Bogovima, pa tako očekujem da po našoj divnoj državi krenu nicati hinduistički i budistički hramovi. Blizina tih svetilišta i njihovih sveštenika znači i veća dostupnost našim građanima tih religija, a samim tim i veću mogućnost da napuste hrišćanstvo i islam. To znači da neće više biti sekti, već prihvatanje drugog i drugačijeg, koji nam zarađuje penzije. Osim vjerskog bogatstva i tolerancije, tu je i ljubav koja ne poznaje granice. Moraćemo se navići da će nam se neko iz familije zaljubiti u Indijku, Nepalca ili Bangladešanca i ne samo zaljubiti već i poželjeti da mu bude muž ili žena, a onda dolaze i djeca kao kruna te ljubavi. E to će biti urnebesno zanimljivo. Zamislite da vam se unuka, onako crnoputa i crnokosa,  zove zove Giva, Eša ili Maduri, a unuk Dipak, Ramakrišna ili Sidarta, a tek preziva Krišna, Sing ili Gandi? O tastu i tašti, svekrvi i svekru ne smijem ni da razmišljam. Naravno, radnici moraju i da jedu, a to znači da će nam se riža smučiti, pogotovo ako se krava proglasi za svetu životinju, a to će sigurno biti jedan od zahtjeva naših komšija Ostalih. Sad dolazimo do politike i partija. Velika mogućnost je da Bangladešanci, kao muslimani, postanu članovi SDA i kao takvi krenu da traže veća prava za Ostale, ali je pitanje svih pitanja ko će pridobiti Nepalce i Indijce. Milorad Dodik će kao branilac hrišćanske Evrope morati da porazmisli šta će sa njima, jer ako ih SNSD ne prihvati, uzeće ih PDP, SDS, a ni Socijalistima neće biti mrski. Tu su naravno i partije iz Federacije BiH koje će se boriti za glasove Ostalih, a ne smijemo da zaboravimo ni HDZ koji ostaje bez Hrvata. Ali šta ponuditi našim budućim komšijama da ih privučemo? Kao što sam kazao Bakiru je dovoljan islam, mada ima tu i kulturoloških razlika koje mogu da pokvare račun. Dodik će preko BRIKS-a da pridobije Indijce, ali na način da ne razočara Orbana. Socijalisti iz Republike Srpske sjetiće se nesvrstanih i preko Tita pokušati da osvoje Ostale. Sličnu taktiku će imati i SDP BiH, dokazujući da su oni jedini koji baštine tekovine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. HDZ BiH je u najvećem problemu, jer oni su svojevremeno sebe ubjeđivali da vode porijeklo iz Irana. P.S. Niko ne zna šta nosi budućnost, ali imajte na umu da su indijski studenti već došli na fakultete u Bosni i Hercegovini. Budite dobri prema njima jer možda će vas oni jednog dana liječiti ili vam biti direktori. Jebiga, globalizacija.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62097/hare-bosna-hare-bosna-bosna-bosna-hare-hare https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62097/hare-bosna-hare-bosna-bosna-bosna-hare-hare Mon, 02 Jun 2025 08:48:22 +0200 Draga Republiko Srpska, Obraćam vam se jer se ovo što vi radite više se ne može izdržati. Ne znam zašto to radite, ali nije ni važno, želim da prestane i zbog mene i zbog vas. Ja sam Rade Radić rođen 1890. godine u selo Jošavka, opština Čelinac. U miru sam bio trgovac. Drugi svjetski rat sam počeo kao partizan, ali sam već od 1942. godine postao četnik i to ostao do samog kraja. Obraćam vam se jer ovo što radite sa mojim likom i djelom je postalo neukusno. Sve mislim proći će, ali se uvijek iznenadim vašim licemjerstvom. Kada ste mi 90-ih godina, prošlog vijeka,  dali ulicu u Banjaluci bio sam srećan i ponosan i mislio sam da ćete na tome stati, ali sam se prevario. Istina je da sam bio četnik i vođa četnika, ali odakle vam ideja da sam antifašista. Četnici možda nisu bili fašisti, ali daleko od toga da smo bili antifašisti. Zapitajte se ako sarađujemo sa Nijemcima,  Italijanima i ustašama kako možemo da budemo antifašisti?  Izgleda da vam logika nije baš jača strana, ali to sam vam prećutao i oprostio.   Potom ste slagali da nisam ubio doktora Mladena Stojanovića, a jesam i ne samo njega, nego i sve ostale ranjene partizane koje smo zatekli u bolnici. Ne znam zašto to radite, ali nije pošteno da mi ne priznajete minuli rad. Znam reći ćete da je to stvar politike, ali nije pošteno da neko drugi dobija zasluge za ono što sam ja uradio. I sve sam to trpio, dok neki dan nisam saznao da ne priznajete da sam učestvovao u bici na Kozari i to na strani Nijemaca i ustaša. Rekoše mi da me nema na onoj poznatoj fotografiji  u Muzeju na Mrakovici tj. Kozari. Na toj slici sam ja, neki domobranski oficir i general Fridrih Štal, komandant borbene grupe "Zapadna Bosna" tokom ofanzive na Kozari 1942. godine. Molim vas da u postavci Muzeja postavite orginalnu fotografiju, a ne onaj falsifikat. Poštovana Republiko Srpska ovo što radite nije pošteno ni prema meni, četničkom pokretu, kao ni prema istoriji. Sve što sam radio u svom životu, pa i tokom Drugog svjetskog rata, radio sam svjesno i pri zdravoj pameti i nije u redu da mi prepravljate biografiju kako vama odgavara. Mogu tek zamisliti šta ste promijenili za kolegu Drenovića i ostale četničke vojvode? Mi se nikada nismo stidili onoga što smo radili tokom rata i ne treba ni vi da se stidite, jer takve su bile istorijske okolnosti i nemojte od nas da pravite ono što nismo bili antifašisti, borci protiv NDH i Trećeg Rajha i ljubitelji partizana. Zato vas još jedanput molim da ne jedete govna i falsifikujete istoriju. S verom u Boga, za kralja i otadžbinu   Vojvoda Rade Radić   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62096/otvoreno-pismo-cetnickog-vojvode-rade-radica-republici-srpskoj https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62096/otvoreno-pismo-cetnickog-vojvode-rade-radica-republici-srpskoj Tue, 27 May 2025 12:37:23 +0200 „Pa i sad sam ja, u suštini, samo malo na drugačiji način, ljevičar. Ozbiljan sam bio ljevičar, revolucionar sam bio. Ideološki sam možda bio lijevo potpuno dok nisam napravio čitav krug, i sad sam ja, u suštini, lijevo na svim važnijim temama. Socijaldemokrata sam u suštini, pa čak i ljevičar. Možda bih mogao reći komunista, samo komunizam je zavađen sa religijom, pa zbog toga nisam.“ Ovo su riječi Harisa Zahiragića, zastupnika SDA u Skupštini Kantona Sarajevo i delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, izrečene 16. maja 2025. godine u podkastu Balkan Rules. Evo da pojasnimo mladom Zahiragiću, kad neko za sebe danas kaže da je komunista, to znači da nije običan ljevičar, pogotovo ne socijaldemokrata. On je ekstremni ljevičar i prezire tu izdajničku socijaldemokratiju iz dna duše. Kako prepoznati ekstremnog ljevičara ili ti komunistu danas? Ekestremni ljevičar je protiv eksploatacije radničke klase i nikada ne bi bio protiv ukidanja neradne nedelje. Ekestremni ljevičar je protiv eksploatacije radničke klase i nikada ne bi bio protiv povećanja minimalne plate. Da li ste čuli ljevičara Zahiragića  da je digao glas protiv svoje partije SDA koja nemilice kritikuje trenutnu vlast u Federaciji BiH jer su ovo uradili u poslednjih šest mjeseci? Naravno da niste, ali to ne znači da Zahiragić nije ljevičar u svojoj suštini, šta god to značilo. Ekstremni ljevičar je uvijek za jednakost i nikada se ne bi družio sa ekipom koja se hvali svojim begovskim porijeklom, a druge i drugačije „od milja“ nazivao rajom. Komunisti su uvijek bili internacionalisti, i za njih etničke odrednice nisu važne, jer klasna solidarnost je iznad svake državne granice. Biti ponosni Bošnjak u Domu naroda Federacije BiH i sebe nazivati komunistom ne ide nikako moj Harise. Da pojasnim, pravi komunista mašta i bori se za besklasni, radnički Umet, a ne islamski. Dodamo li tome i antifašizam, onda Harisova ljubav prema Busuladžiću, kao i njegovih partijskih ahbaba,  postaje više nego čudna. Komunisti su protiv privatnog kapitala i teško je povjerovati da je mladi Gevara sa Kovača izabrao baš da postane član SDA kada  je njegova stranka, privatizovala sve što je mogla i gdje je bila na vlasti. Ekstremni ljevičari su revolucionari i u kantonualnu skupštinu bi ušli samo da je dignu u vazduh i nikako drugačije. Elem, pohvalio se u tom podkastu Zahiragić da je bio pravo dobar sa profesorom Grebom, koji ga je čak pokušao socijalizovati, ali očito bezuspješno, on je bio i ostao zelen. U ovom trenutku profesor Grebo gori u vatri džehenemskoj iz mnogo razloga, ali i zbog toga što svoje studente nije naučio da razlikuju ljevicu od desnice. Nama ostaje da se nadamo da će Zahiragić doviti i za Grebu i tako mu olakšati muke, toliko je valjda profesor zaslužio.    Preuzeto sa blogger.ba   https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62095/haris-zahiragic-ce-gevara-sa-kovaca https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62095/haris-zahiragic-ce-gevara-sa-kovaca Tue, 20 May 2025 14:52:49 +0200 Elem, bila je nedelja i to je dan kada obično mediji kubure sa nedostatkom informacija jer tada političari, od kojih sve zavisi, nakon nerada i blokada, zasluženo odmaraju. Praktično to je dan kada dominira crna hronika, pikanterije sa ocvale estrade i ostale bizarnosti i gluposti. Ipak, taj dan smo na portalu Srpskainfo.com mogli pročitati sljedecu informaciju. Ovo je ponosno kazao Goran Selak predsjednik Socijalističke partije Srpske. Naravno, ovdje nećemo govoriti o štraparijadi mjestu gdje se konji zlostavljaju dok vuku balvene na radost šumskih radnika, već o nečemu što je pomenuti političar nazvao „duh Republike Srpske“. Šta mu dođe taj „duh Republike Srpske“? Analiziramo li “duha” iz perspektive politike vidjećemo da to u principu ne znači ništa. Koje su to političke vrijednosti koje čine “duh Republike Srpske” drugačijom od drugih? Možda je to nekritička ljubav prema vođi kojeg kada izabreš prvi put ne možeš otarasiti u narednih 15 do 20 godina. Opet to nije samo naša specifičnost ima takvih zemalja u svijetu koliko hoćeš. Iako sebe ubjeđujemo da smo ljubitelji slobode, kriva kičma nije odlika samo današnje djece, nego i njihovih roditelja. Istorija Republike Srpske jeste specifična, ali nisam siguran da se njome bilo ko pristojan ponosi. Dobro ima onih koji su oduševljeni istorijom Republike Srpske, ali čim izađu iz nje ljudi ih gledaju kao idiote ili mentalno poremećene osobe. Demokratija takođe nije nešto što nas izdvaja od drugih, pa ne možemo reći da je to dio našeg “duha”. Jedino što mi pada na pamet, a što je istinski naše, posebno, je iracionalno uvjerenje da smo država, iako to nismo, niti smo ikada bili. Možda je to jedan mali dio “duha Republike Srpske”? Pokušamo li da “duh Republike Srpske” sagledamo u kontekstu kulturnih vrijednosti, tradicije ili nacionalnog, naći ćemo se u još većem problemu nego kada smo to analizirali kroz politiku. Veća je razlika između Srbina iz Trebinja i Srbina iz Prijedora, nego između Srbina, Hrvata i Bošnjaka iz tog grada. Jebiga tako je, koliko god se to nekome ne sviđalo. Od jezika, preko nošnje, do riječnika, običaja do hrane koje jedu i rakija koje piju. Srbima je samo zajedničko pravoslavlje, ako su vjernici, i ljubav prema Srbiji. Čak ih ni šund ne dijeli, naprotiv, više je koncerata imala Aleksandra Prijović u Federaciji BiH, nego u Republici Srpskoj, dok je Halid Bešlić jednako omiljen kod sva tri konstitutivna naroda i ostalih. O modernoj kulturi ne vrijedi raspravljati jer to je u Republici Srpskoj produkt dekadentnog zapada. Možda je nekritičko obožavanje ratnih zločinaca kroz institucije sistema mali dio “duha Republike Srpske”? Na simboličkom ili emotivnom planu “duh Republike Srpske” je prilično slab. Mada nas ubjeđuju da smo “Pijemont srpstva” sve to “pada u vodu” kada nedeljom pogledate gužve na graničnim prelazima za izlaz iz zemlje. Republiku Srpsku najviše vole upravo oni koji ne žive u njoj, Kusturica, Karajlić, Ćustić, Bećković, Biković, dva Kecmanovića i recimo Vulin. Dobro voli je i Dodik, ali je pitanje koliko će se zadržati u njoj. Što se tiče simbola tu je situacija na granici šizofrenije. Ne znamo koliko imamo zastava, grbova i himni i u zavisnosti od partijske pripadnosti vitlamo simbolima. Tri četvrtine stanovnika Republike Srpske ne zna koji joj je glavni grad, a i bolje da ne zna, jer bi popizdio. Realno, “duh Republike Srpske” se zasniva na negiranju bosanstva, a ne na ljubavi prema Republici Srpskoj. Goran Selak nema ove dileme, on je populista i šupljiranje mu služi da dospije u medije, da zadivi neobrazovane i prikaže sebe kao velikog patriotu, jer nije mala stvar braniti i čuvati “duh Republike Srpske”, šta god to značilo.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62094/sta-mu-je-to-duh-republike-srpske https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62094/sta-mu-je-to-duh-republike-srpske Wed, 14 May 2025 10:03:42 +0200 Ili Sarajevo u kome lažne istorijske činjenice postaju izvor inspiracije za naziv umjetničkog performansa. Pred Vama je moja analiza kako jedan umjetnički performans, spomen događaj postaje krunski izvor za utvrđivanje broja ubijenih građana Grada Sarajeva, sa teritorije tada podijeljenog grada, svih naroda. Pitao sam 6. aprila 2012. godine na dan otvaranja umjetničkog performansa „Sarajevska crvena linija“, spomen događaju koji je posvećen građanima Sarajeva ubijenim u periodu od 1992. do 1996. godine, autora, umjetnika Harisa Pašovića zašto nije postavio 5.564 crvene stolice posvećene ubijenim civilima Grada Sarajeva (uračunata su tu i ubijena djeca i ubijeni građani Grada Sarajeva koji je u ratu bio pod kontrolom Vojske Republike Srpske), jer se taj podatak nalazi na str. 164., I tom, Bosanke knjige mrtvih, Mirsada Tokače. Nije mi odgovorio na moje pitanje. On je postavio, nepoznat mi je izvor tih njegovih podataka, 11.541 crvenih stolica. 10.898 velikih crvenih stolica, posvećene ubijenim punoljetnim građanima Grada Sarajeva (predratna zajednica 10 opština, tada podijeljen na Grad Sarajevo i Istočno Sarajevo) i 643 malu crvenu stolicu posvećenu ubijenoj djeci. Koristeći podatke iz Bosanske knjige mrtvih i upoređujući ih sa njegovim podacima utvrdio sam da je on postavio 5.334 više crvenih velikih stolica za ubijene civile i 62 manje malih crvenih stolica za ubijenu djecu. Kako sam došao do ovih zaključaka, podataka. Haris Pašović je postavio 10.898 velikih crvenih stolica za ubijene civile i kad se od tog broja oduzme broj 5.564 (Mirsad Tokača, Bosanska knjiga mrtvih, I tom, str. 164., to je broj ubijenih civila svih naroda sa dva dijela podijeljenog Grada Sarajeva) dobijamo kod Pašovića paušalno uvećanje od 5.334 ubijenih civila, bez navođenja argumenata, izvora koje je konsultovao. Na Crvenu liniju postavljenja su i 643 male crvene stolice za ubijenu djecu i kad se od broja 705 (Mirsad Tokača, Bosanka knjiga mrtvih, I tom, str. 166., to je broj ubijene djece svih naroda sa dva dijela podjeljenog Grada Sarajeva) dobijemo kod Pašovića paušalno umanjenje od 62-e ubijene djece,  bez navođenja argumenata, izvora koje je konsultovao. Wikpedija navodi da je Haris Pašović konsultovo Centar za istraživanje i dokumentaciju. Nisam mogao nigdje da pronađem ovaj centar. U Sarajevu postoji Istraživačko dokumentacioni centar (IDC) i na osnovu informacija o sadržaju ovog  memorijalnog događaja i podataka koje nudi IDC vidljivo je da on podatke IDC nije koristio, što sam pokazao i ovu tvrdnju dokazao analizom koju sam Vam ponudio. Predstavnici sarajevske umjetničke, političke, intelektualne i NVO elite priču o Sarajevu, Bošnjacima kao žrtvi grade na mitovima, legendama i lažima, na primjer, 11.541 ubijeni građanin Sarajeva, 1.601 ubijeno dijete, 1.425 dana opsade, 325 granata koje su dnevno padale na grad, da su srpske snage u većini bili na brežuljcima, brdima i planinama oko Sarajeva, postoji samo opkoljeno Sarajevo (misle na dio grada gdje su Bošnjaci bili većina). Moja uvodna analiza u ovom mom blogu je pokazala kako jedan umjetnički performans može postati narativ, laž, priča bez argumenata, kojeg se drže svi koji koji grade javno mnenje i prenose i pronose priču o opkoljenom ratnom Sarajevu u kom je ubijeno 11. 541 građanin. (Posebna priča što je za njih ratno Sarajevo prostor pod kontrolom Armije RBiH: prvo od Nedžarića do Baščaršije, što je to područje oko 7% teritorije Sarajevskog ratišta unutar Užeg obruča, vatrenih linija dodira zaraćenih strana, i drugi područje od oko 20% van Šireg obruča, vatrenih linija dodira zaraćenih strana. Za njih ne postoji 75% područja Grada Sarajeva koje je bilo pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Sve ovo je prekriveno pričom da je jedino dio Grada Sarajeva bio opkoljen, zanemarujući istorijske činjenice da je prvo Grad Sarajevo bio podijeljen po etničkim teritorijama, pa poslije toga su jedni druge blokirali i opkolili. Ne mogu i neće Bošnjaci da prihvate očitu istinu, činjenicu da su i teritorije Srpskog Sarajeva u ratu bile blokirane i opkoljene. U sarajevskoj kulturi sjećanja prevladavju laži, mitovi, legende a zanemaruju se istine, rezultati do kojih se došli pojedinci ili institucije mukotrpnim naučnim dugogodišnjim radom. Svakog dana možete čuti od aktera sarajevske kulture sjećanja da je u Sarajevu ubijeno 11. 541 ljudi, ili još gore, strašnije  kad izjavljuju da je ubijeno oko 12.500 ili 14.500 građana Sarajeva. Nisu svjesni, a možda i jesu, da govore gluposti, tvrdnjom, izjavama o ubijenim ljudima, zaboravljajući da u svakom ratu najveći broj žrtava su vojnici svih strana u sukobu. Pogledati, Mirsad Tokača, na str. 165., Bosanske knjige mrtvih, da je ukupan broj žrtava 13.952, (5.564 ubijena civila i 8.388 poginulih vojnika. Da bih objasnio porijeklo, rađanje još jedne sarajevske laži, a to je njihov narativ da je tokom rata u opkoljenom Sarajevu ubijeno 1.601 dijete, krenuću od televizijskog priloga novinarke Yutela Gordane Suše, u stvari to je reportaža o posjeti Beogradskog kruga, čiji su članovi prisustvovali Osnovačkoj skupštini Srpskog građanskog vijeća decembra mjeseca 1995. godine. U toj reportaži o ratnim žrtvama govori prof. dr Arif Smajkić, direktor Zavoda za zdravstvo BiH,  i izjavljuje da je u Sarajevu tokom rata ubijeno oko 1.600 maloljetne djece. Tu informaciju su preuzeli i članovi Dječije ambasade koju su koristili prilikom svojih nastupa. Poslije su svi akteri javne scene u Sarajevu tu ničim argumentovanu izjavu do dana današnjeg ko papagaji u svakoj prilici izjavljuju da je u opkoljenom Sarajevu tokom rata ubijeno 1.601 dijete. Na osnovu svih meni dostupnih podataka, činjenica, tvrdim da je u građanskom, odbrambeno-otadžbinskom ratu od 1992. do 1995.  godine , u podijeljenom i opkoljenom Gradu Sarajevu  (Grad Sarajevo i Srpsko Sarajevo)  ubijeno ili poginulo oko 700 maloljetne djece. Oko 580 u Gradu Sarajevu i oko 120 u Istočnom Sarajevu! Akademik prof. dr Smail Čekić urednik je monografije "Zločini nad djecom Sarajeva", koja je objavljena 2010. godine, gdje je na 856. stranici ove monografije objavljen podatak da je u opkoljenom Sarajevu ubijeno 524-o djece. Mirsad Tokača, IDC Sarajevo, 2012. godine na 126. stranici "Bosanske knjige mrtvih", I tom, sa navedenim podacima o svakoj žrtvi zaključuje: "U Sarajevu je smrtno stradalo i 705 maloljetnih osoba, od čega je 611 djece ubijeno kao civili, a 95 je poginulo u statusu vojnika." Napomena (D.Š) Među ubijenom i poginulom djecom Grada Sarajeva je i oko 120 djece koja su ubijena ili poginula na teritoriji ratnog Srpskog Sarajeva, kao dijela nekada jedinstvenog Grada Sarajeva. Na Spomen obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995, godine,  10. maja 2010. godine uklesani su podaci za 520  žrtava. Na otvaranju dijela Spomen obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 2010. godine dobili smo obećanje da će se nastaviti sa istraživanjem o ubijenoj djeci i da će ti podaci biti uklesani na spomen-obilježje. Danas, petnaest godina poslije ovog obećanja svjedočim da je istina da Udruženje ubijene djece, druga udruženja proistekla iz rata, sarajevske institucije i organizacije, sarajevski intelektualci i političari nisu uspjeli da dođu do podataka ni o jednom ubijenom djetetu u opkoljenom Sarajevu i da ime te žrtve uklešu na dio Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992. -1995. godine. Ovih dana pratim kako je sarajevski narativ, ničim argumentovan, o ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, koji se posebno koristi u Danima Kantona Sarajevo, postao osnova za naziv umjetničkog performansa „Plač za 1.601 dijete“, autora Rikarda Larme. Ovoga puta za razliku od umjetničkog performasa Harisa Pašovića, gdje je umjetnička fantazija postala osnova za utvrđivanje lažnih istorijskih činjenica, ove lažne istorijske činjenice koriste se kao izvor, inspiracija za naziv performansa Rikarda Larme, „Plač za 1.601 dijete“. Prema podacima Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, tokom 1.425 dana duge opsade, ubijeno je 1.601 dijete. (D.Š. podaci nisu nigdje verifikovani i objavljeni, ogromna većina im vjeruje na riječ, ali postoji nekoliko ljudi koji im ne vjeruju, i koji dobijaju najcrnje epitete od većine kojom se manipuliše. U ponedjeljak, 5. maja, na Spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva položeno je cvijeće i odana počast najnevinijim žrtvama najduže opsade jednog glavnog grada u modernoj istoriji. Povodom obilježavanja Dana Kantona Sarajevo, 5. maja u Galeriji JU Bosanski kulturni centar Kantona Sarajevo otvorena je izložba ''Plač za 1.601 dijete'' koja predstavlja selekciju fotografija Rikarda Larme, nastalih tokom opsade Sarajeva koje govore o svakodnevnici i djetinjstvu suočenom sa brutalnošću rata. https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62093/umjetnicka-fantazija-kao-osnova-za-pisanje-istorije-gradanskog-rata-u-sarajevu-od-1992-do-1995.-godine https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62093/umjetnicka-fantazija-kao-osnova-za-pisanje-istorije-gradanskog-rata-u-sarajevu-od-1992-do-1995.-godine Mon, 12 May 2025 15:25:30 +0200 Ovih dana se u javnosti Republike Srpske razgovara da li na spomen-ploči u banjalučkom naselju Šargovac gdje su 1942. godine ustaše ubile 52 učenika srpske nacionalnosti, treba da piše da su ta djeca “umrla” ili  da su “ubijena”. Ne možemo reći da se radi o debati, jer se u principu svi sagovornici slažu da djeca nisu „umrla“, već da su „ubijena“. Problem je više tahničke prirode jer se Pravilnikom o simbolima i obilježjima u školama Ministarstva prosvjete i kulture, ne dozvoljava da se napiše “ubijen” ili “zaklan”. Dilema je na koji način tu nedorečenost ispraviti, zamjenom riječi ili drugom pločom koja bi pojasnila šta se dešavalo tog 7. februara 1942. godine. Kao što rekoh ovdje se nije vodila debata i možemo reći da su se na istoj strani našli pojedinci, mediji, uprava grada Banjaluke i Ministartsvo prosvjete, jer kada se radi o srpskim žrtvama, mi u Republici Srpskoj smo principijelni, konzistentni, beskompromisni i protiv revizije istorije. Problem je što sve to nismo kada se radi o žrtvama drugih. Da pojasnim. Bošnjačka djeca u Prijedoru još uvijek nemaju spomenik. Samo 45 kilometara dalje svi oni principi koji važe za ubijenu djecu u Šargovcu, ne važe za 102 ubijene bošnjačke djece u Prijedoru. Već više od deset godina prijedorski Bošnjaci, podržani svim pristojnim ljudima, pokušavaju da postave spomenik ubijenoj djeci, ali bez uspjeha. Promijenila su se tri gradonačelnika i ništa. Četvrti je potpuno nezainteresovan. Oni se u načelu sa ovom inicijativom, ali je njihova institucionalna „bespomoćnost“ fascinantna. Nijedan od pomenutih gradonačelnika nije uspio da natjera institucije da rade svoj posao tj. da se usaglase oko mjesta na kojem spomenik treba da se postavi. Praktično to bi značilo da gradske vlasti postavljanje spomenika moraju da odobre, potom se mora usvojiti idejni projekat i Grad potom mora i izgraditi taj spomenik. Formalno i pravno to ne bi trebao da bude veliki problem, da u glavama prijedorskih guzonja ima morala i savjesti, više od nacionalizma. Prosto je nevjerovatno kako suočavanje s prošlošću, borba za istinu i pravdu u Republici Srpskoj nestanu na potezu od Banjaluke do Prijedora, iako je zločin o kojem se govori veoma sličan. Ako se pitate zašto, odgovor je vrlo jednistavan, djeca su njihova, a zlikovci su naši.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62092/a-sve-bi-bilo-drugacije-da-su-srpska-djeca https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62092/a-sve-bi-bilo-drugacije-da-su-srpska-djeca Fri, 09 May 2025 09:17:26 +0200 Ovo je dio razgovora sa Očiglednom ublehom, čovjekom sa profilom na kom piše: „Analizirajmo događaje i ljude na drugačiji način od nametnutog.“ Nadam se da će se ovaj moj komentar biti prihvaćen kao dobronamjeran. Manipulanti i profiteri iz reda svih naših naroda namjerno zamućuju sadržaj kulture sjećanja i iz tog stanja profitiraju i takvu kulturu sjećanja koriste za razvijanje kulture mržnje i straha. I ti si ovom prilikom nasjeo na njihov narativ, propagandu koju svakodnevno ponavljaju. Analiziram tvoj komentar da tebi i svima koji ovo čitaju pokažem u čemu se sastoji zamućivanje, neprecizna upotreba pojmova humanitarnog prava i iznošenje lažnih podataka koji postaju neoborive činjenice po njima. Tvoj komentar glasi "Isto se prima, mogli su oni reć i 5.000. Većini ljudi nije jasno da u 11.500 ubijenih u Sarajevu su i vojnici." Prvo: Ovaj broj (11.541, ili oko 11.500) koji se ovih godina u Sarajevu koristi kao istina o ubijenim građanima Sarajeva je umjetnička fantazija umjetnika Harisa Pašovića, kroz umjetnički performans Crvene stolice gdje je postavio 11. 541 stolicu za poginule građane Sarajeva. Njegova fantazija postaje naučna činjenica koju svi sarajevski propagandisti svakodnevno koriste u komuniukaciji sa javnošću, da kažu da je u Gradu Sarajevu ubijeno 11.541 građanin iz reda svih naroda. Da bi pokazao u čemu je neprecizna upotreba pojmova iz humanitarnog i ratnog pravo počeću od toma šta znače pomovi ubiti, poginuti i biti žrtva rata. Ubistvo: Ubistvo je ljudski čin koji za posljedicu ima smrt drugoga čovjeka. U pravnom smislu, ubistvo je kazneno, krivično djelo protiv života i tijela sa smrtnom posljedicom. U ratu se ubijaju civili i zarobljeni vojnici i to je predmet kazne, krivičnog gonjenja. Poginuti: Izgubiti život nasilnom smrću, biti ubijen, izgubiti život u ratu, i ovo nije predmet krivičnog gonjena, nije zločin. Žrtve rata, direktne žrtve rata  su svi oni ljudi koji su tokom ratnog sukoba u ubijeni, poginuli i nestali a indirektne žrtve su svi koji su na razne načine raseljeni. U toku odbrambeno-otadžbinskog, građanskog rata na teritoriji predratnog Grada Sarajeva utvrđeno je da imamo oko 14.500 žrtava rata (po Tokači  13.952 /8.388 poginulih boraca, 5.564 ubijenih civila i boraca/ i /oko 500 nestalih lica./ Prva manipulacija od strane sarajevskih propagandista sastoji u tome da kada govore o ubijenim Sarajeva u građanskom ratu pominju konačni broj 11.541 koji nigdje nije verifikovan, objavljen i opšteprihvaćen, i  druga manipulacija je što u istoj izjavi poginule preimenuju u ubijene. Malo je sarajevskim propagandistima utvrđeni broj od 5.654 ubijenih civila. Tom broju dodaju još nigdje potvrđeni broj od 5.887  ubijenih civila (oni to rade tako što iz ukupnog broja žrtava rata kod Tokače uzimaju ovaj broj (5.887) poginulih vojnika  Armije RBiH), da bi svijetu prikazali da su u Gradu Sarajevo ubijeno 11.541 civila. Zanimljivo da broj poginulih vojnika Vojske Republike Srpske (2.241) oni ne uzimaju prilikom govora o 11.541 –om ubijenom građaninu Sarajeva u ratu, ali kad govore o 14.500 poginulih u Gradu Sarajevu koriste i ovaj podatak (2.241) o poginulim borcima Vojske Republike Srpske. Ponavljam tvoj komentar, koji je predmet ove analize,  koji glasi: "Isto se prima, mogli su oni reć i 5.000. Većini ljudi nije jasno da u 11.500 ubijenih u Sarajevu su i vojnici." Da bi tvoja izjava, (imajući u vidu sve ovo što sam objavio u ovom blogu), koja govori o sarajevskim propagadnistima i manipulatorima, bila razumljiva i istinita, po meni trebala bi da glasi: „Isto se prima, mogli su oni reć i 5.000. Većini ljudi nije jasno da u 11.451 ubijenih u Sarajevu su i poginuli vojnici Armije RBiH.“ Naglašavam da bi ja na ovu tvoju zadatu temu drugačije odgovorio. Ja bih napisao: Isto se prima kod naroda, mogli su oni napisati i 5.000. Većini ljudi nije jasno da u lažnoj brojci od 11.451 ubijenih u Sarajevu su i poginuli vojnici Armije R BiH. Igrajući se, manipulišući, vršeći selekciju i preimenovanje žrtvama rata u Sarajevu, sarajevski proganadisti i manipulatori su „zaboravili“ da kažu da postoji i 2.241 poginulih boraca Vojske Republike Srpske, i 1.097 ubijenih civila po Tokači. Srpska istoriografija, političari i predstavnici nevladinih organizacija koje su proistekle iz odbrambeno-otadžbinskog rata ne prihvataju, narative sarajevskih propagandista i manipulatora i ne priznaju osporavaju, podatke Tokače i govore o 4.500 poginulih vojnika i oko 3.000 ubijenih civila srpske nacionalnosti na teritoriji Grada Sarajeva. Vrijeme je da se na mostu istorije, istine i pravde susretnu predstavnici svih strana i da poslije borbe argumentima, činjenicama približe ove nacionalne istine stvarnim istinama o svim aspektima ratnih žrtava sa teritorije bivšeg Grada Sarajeva. https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62091/sarajevski-propagandisti-i-manipulatori-ne-vjeruju-srbima-a-ni-mirsadu-tokaci https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62091/sarajevski-propagandisti-i-manipulatori-ne-vjeruju-srbima-a-ni-mirsadu-tokaci Mon, 05 May 2025 13:32:35 +0200 Evo neki dan izašlo istraživanje Fondacije Fridrih Ebert koje pokazuje da stanovnici Republike Srpske najviše vjeruju Srpskoj pravoslavnoj crkvi, mada taj procenat nije impresivan, 55%, a onda znatno manje ostalim institucijama (mediji, političke partije, političari, institucije). U Federaciji BiH povjerenje u vjerske ustanove je na drugom mjestu (50%), odmah posle medija (90%). Ko prati istraživanja ovakvih fenomena kod nas i u regionu nije iznenađen, naprotiv, možemo reći da su ovakvi rezultati uobičajeni i donekle očekivani, ali …? Uvijek postoji ali, koji ovaj život čine ljepšim i zanimljivijim. Pošto ova fonadacija radi istraživanje svake godine, istom metodom, veoma je zanimljivo vidjeti kako to povjerenje u vjerske institucije se kreće kroz vrijeme tj. da li se to povjerenje u vjerske institucije povećava, smanjuje ili ostaje isto? Rezultati su vrlo zanimljivi. Od 2017. godine do 2022. godine povjerenje u vjerske institucije je imalo nešto više od 70% stanovnika Bosne i Hercegovine, da bi od 2023. godine to povjerenje opalo za oko 20% i sada ono iznosi nešto više od 50%. Neka procenti i nisu potpuno tačni, ali je tendencija više nego jasna, od 2022. godine povjerenje u vjerske institucije opada i postavlja se pitanje zašto? Zašto tek polovina stanovnika BiH vjeruje vjerskim ustanovama, čija je osnovna misija širenje vjere unutar svog stada. Kriza povjerenja u vjerske institucije nije karakteristika samo našeg društva, jer istraživanja u regionu, Evropi i SAD bilježe sličan fenomen. Možda je jedan od razloga generalno nepovjerenje prema institucijama u našoj zemlji, pa su tim trendom obuhvaćene i vjerske ustanove? Teško mi je povjerovati da su stanovnici BiH manje vjernici jer su postali više racionalni, jer to naša svakodnevica dematuje, biće da je u pitanju nešto drugo. Ljudi još uvijek imaju potrebu da vjeruju u nešto, ali nisam siguran da im za to trebaju posrednici u vidu vjerskih ustanova, pa samim tim i povjerenje u njih je sve manje. Na kraju krajeva možda je i do vjerskih ustanova i njihovog ponašanja, koje je vrlo često moralno upitno i u suprotnosti sa onim što propovjedaju. Prevelika bliskost s vlastima i tajkunima teško da će impresionirati običnog stanovnika ove zemlje i vratiti mu vjeru u vjerske institucije. Dodamo li tome osvještavanje pumpi, kancelarija i mašina, onda se zapitamo gdje je tu mali čovjek. Na kraju krajeva, teško je vjerovati nekome koji od nas treže da se pridržavamo deset Božijih zapovijesti, a svakodnevno ih gledate kako krše ta ista pravila. Znam, sve je to ljudski, ali teško je običnom čovjeku da to prihvati. Možda je kombinacija ovih razloga uzok gubitka povjerenja u vjerske institucije u BiH, ali o tome trebaju da brinu domaći kler, a ne ja. Moje je da primijetim.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62090/zasto-gradani-bih-sve-manje-vjeruju-vjerskim-organizacijama https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62090/zasto-gradani-bih-sve-manje-vjeruju-vjerskim-organizacijama Tue, 29 Apr 2025 09:09:44 +0200 Elem, nema ništa gore nego kada psiholozi čitaju knjige o istoriji i to ne o bilo kakvoj istoriji već ovoj skorašnjoj s kraja 20. vijeka. Svašta se tu može pročitati. Tako sam ja neki dan završio s čitanjem knjige, ustvari prošireni doktorski rad, sarajevskog istoričara Edina Omerčića koja se zove „Brzina mraka; Politička djelatnost Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini od 1989. do 1996.“ Inače čovjek je ozbiljan istoričar i radi na Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu od 2008. godine, znači ništa trange, frange. I tako ja čitam poglavlje šesto u kojem se obrađuje period između 1993. i 1994. godine, kada naletih na 377. strani na sledeći pasus Na 34. sjednici Narodne skupštine Republike Srpske koja se održala 28. avgusta 1993. godine narodni poslanik Miladin Nedić „zamoljen od ogromnog broja ljudi sa Ozrena, Trebave i Majevice“ postavio je pitanja “vezana za lični, vjerski, nacionalni i profesionalni identitet episkopa Vasilija, za kojeg je tvrdio da „predsjedava sjednicama vojnih komandi“. Napomenuo je da su mu ova pitanja ljudi postavili kao hrišćani koji su Vasilija smatrali „za satanu“. Da, govori se o Vasiliju Kačavendi i vjerujem da pravoslavnim Srbima nije smetalo to što se kao   episkop zvorničko-tuzlanski miješa u vojne poslove, već izgleda što je i tada imao afinitete prema mladićima i Mladićima. Narodni poslanik Nedić nije dobio odgovor na svoja pitanja, ali je dobio prekor od tadašnjeg ministra za vjere Dragana Davidovića koji je kazao  da zasijedanje Narodne skupštine Republike Srpske nije pravo mjesto za „ovako neukusna pitanja“, pogotovo zbog toga što episkope ne postavlja skupština, već Srpska pravoslavna crkva, te je Vasilije za svoja djela odgovoran Sinodu i Svetom arhijerejskom saboru u Beogradu. Ministar je naglasio da je ovo protest „iz etičkih principa“. Potom je ministar napravio moralni salto mortale i narodnim poslanicima krenuo da objašnjava koliko je potrebno vjeruočitelja u školama, koliko vojnih sveštenika, a koliko sveštenika u bolnicama, klinikama i ostalim zdravstvenim ustanovama. Važno je naglasiti da su ovo Nedićevo pitanje čuli osim poslanika Narodne skupštine  i predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, te mitroplit Nikolaj, kao i general Milan Gvero i svi oni su manje ili više otvoreno pokazali razumijevanje za episkopa Vasilija, naglašavajući njegove zasluge zvorničko- tuzlanskoj eparhiji od ranije i sada tokom rata.   Zašto vam sve ovo pišem?   Prije svaga da shvatimo kako ni tada, kao i sada ovozemaljski zakoni nisu isti za sve, pogotovo za one koji su visoko pozicionirani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ali to nije ništa novo.   Kako životi malih običnih ljudi nisu važni, kada se radi o višim ciljevima, ali ni to nije ništa novo.   Da se još 1993. godine znalo za „nestašluke“ episkopa Vasilija Kačavende i kako su svi oni koji su za to tada imali razumijevanja saučesnici u svemu što se kasnije dešavalo, a otkrilo 2013. godine.   Za svoj minuli rad Vasilije je 2024. godine primio orden Svetih novomučenika kragujevačkih, jer gdje su mladi muškarci tu je i Kačavenda.   Na kraju krajeva moramo priznati da su i pederi dali svoj dopinos u izgradnji Republike Srpske, što bi trebalo da se cijeni.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62089/kacavendin-poucak https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62089/kacavendin-poucak Wed, 23 Apr 2025 08:47:00 +0200 Odmah na početku da razjasnimo ovaj tekst se odnosi na sve stanovnike naše države bez obzira na njihov pol, rod i seksualno opredjeljenje. Svako ko je državljanin ove zemlje mogao je da popuni ovu anketu, a popunilo ih je tačno 3140 osoba. Pošto danas malo ko čita, pogotovo ovakve vrste publikacija, pokušaću vam kroz niz činjenica dočarati seksualni život stanovnika naše zemlje, bez velikog filozofiranja, pa ako vas zaintrigiram cijelu publikaciju možete da nađete i besplatno skinete na linku https://proeduca.net/seksualnost-stanovnika-bosne-i-hercegovine/ Predigra ili stavovi o nekim aspektima seksualnosti: „Homoseksualnost nije bolest“ smatra 46.7% građana u BiH, dok 36.8% misli da jeste. Sa stavom da „pornografiju treba zabraniti“, slaže se trećina stanovnika u BiH (32.7%), dok se tome protivi 46.4% ispitanika. Dobro je „da muškarac ima seksualno iskustvo prije stupanja u brak“, smatra polovina (49%) građana BiH, ali je interesantno da njih 29.1% nema stav o tome. Sa tvrdnjom da je „normalno imati analni seksualni odnos“, slaže se 35.6% stanovnika BiH, 27.5% nema stav, dok 36.9% smatra da to nije normalno.“ Pređimo na stvar ili seksualno ponašanje: Nešto više od trećine stanovnika BiH (38.7%) imalo je analni seksualni odnos. Obje vrste seksa, genitalni i analni, upažnjvalo je njih 1146 ili 36.54%. U prosjeku prvi seksualni odnos stanovnik BiH imao je  sa 19.3 godine. Muškarci ranije stupaju u seksualne odnose (18.8) u odnosu na žene (19.6). Za 50% stanovnika BiH osnovni motiv da stupe u prvi seksualni odnos bila je ljubav (50%), a potom radoznalost (18%) i fizička privlačnost partnera ili partnerke (23.2%). Polovina građana BiH (49.9%) prilikom prvog seksualnog odnosa koristila je neki oblik kontracepcije. Oko polovine ispitanika je koristilo kondom (47.4%), a 16.6% se odlučilo da neželjene posljedice spriječi metodom prekinutog seksualnog odnosa.. U posljednjih godinu dana 71.3% stanovnika BiH je u prosjeku imalo seks sa jednom osobom, dok je njih 10.4% bilo sa dva partnera ili partnerke. Seks sa tri osobe, u posljednjih godinu dana, imalo je 4.5% građana, a više od tri partnera njih 6.2%. U posljednjih godinu dana seksualne odnose nije imalo njih 7.7%. U prosjeku ispitanici u BiH mjesečno imaju šest odnosa za 30 dana. Petina građana (21.1%), u proteklom mjesecu, nisu uopšte imali seksualne odnose. Nešto više od trećine stanovnika BiH (38.9%) je u posljednjih mjesec dana imalo seks između jednog i pet puta. Svaki deseti ispitanik i ispitanica spavali su sa partnerom ili partnerkom deset puta u proteklih 30 dana. U proteklih mjesec dana više od 10 puta seks je imalo 16.7% ispitanika. Nešto više od četvrtine stanovnika BiH (28.3%) uvijek koristi kontracepciju tokom seksualnog odnosa, dok 31.1% to čini ponekad. Kontracepciju ne koristi svaki treći ispitanik ili 34.7%. Kondom je najčešći oblik kontracepcije kod građana koji koriste kontracepciju tokom odnosa i njega koristi uvijek ili ponekad 51.4% ispitanika. Neobavezan seks je u proteklih godinu dana imao 18.7% ispitanika i ispitanica. Među ispitanicima koji su imali neobavezni seks 59.3% je koristilo kondom kao zaštitu. Vrhunac ili koliko smo zadovoljni seksom? Stanovnici BiH su prilično zadovoljni svojim seksualnim životom, prosječna ocjena iznosi 7.23 na skali od 1 do 10. Tokom seksualnog čina 40.2% ispitanika uvijek doživi orgazam, dok uglavnom to doživi 38.5% ispitanika. Vrhunac ponekad doživi 15.4% ispitanika, a 2.7% nikada.  Sam svoj majstor ili preuzmite stvar u svoje ruke: Dvije trećine stanovnika BiH (67.5%) kazalo je da masturbira. Trećina (33.5%) masturbira nekoliko puta mjesečno, dok 25.4% to čini nekoliko puta sedmično. Pornografske sajtove ne posjećuje 41.1% ispitanika u BiH. Nekoliko puta mjesečno pornografske sajtove posjećuje 14.2% ispitanika, a svaki deseti (11.1%) nekoliko puta sedmično. Ovu vrstu sajtova svakodnevno posjećuje 4.8% ispitanika. Među građanima koji posjećuju pornografske sajtove najviše je onih koji kažu da im takvi sadržaji pomažu da se lakše uzbude i dožive orgazam (48.1%), a slijede ispitanici koji uživaju da gledaju takve sadržaje (11%) i oni koji se na taj način upoznaju sa seksualnim tehnikama (8.5%). Svaki deseti ispitanik (9.4%) kazao je da mu ovakvi sadržaju pomažu da zadovolji svoju povećanju seksualnu želju, dok 7.9% tvrdi da im to pomaže da imaju kvalitetniji seksualni život. Na porno-sajtovima 5% ispitanika nalaze sadržaje o kojima maštaju u stvarnom životu. Najmanje je onih (1.5%) koji kažu da posjećuju ove vrste sajtova zbog stidljivosti. Ovo je samo jedan mali dio dobijenih rezultata, koje se nalaze u publikaciji „Seksualnost stanovnika BiH i koliko se razlikuju od stanovnika Srbije i Hrvatske“. Zaključke o seksualnom životu Bosanaca i Bosanki, kao i Hercegovaca i Hercegovki donesite sami i nema potrebe da se upoređujete, jer seksualnost je individualna stvar i nema recepta koji će važiti za sve. Šta reći na kraju nego, jebite se narode i trudite se da uživate u tome.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62088/tako-ti-je-mala-moja-kad-jebe-bosanacka-ili-sta-znamo-o-seksualnosti-stanovnika-bosne-i-hercegovine https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62088/tako-ti-je-mala-moja-kad-jebe-bosanacka-ili-sta-znamo-o-seksualnosti-stanovnika-bosne-i-hercegovine Tue, 15 Apr 2025 10:05:58 +0200 Elem, u subotu je Milorad Dodik opet  misteriozno prešao granicu Bosne i Hercegovine bez ikakvih problema i ukazao se na bini u Beogradu, da bi se obratio vaskolikom srpstvu. Ne znam koliko ga je prisutno srpstvo uopšte slušalo dok je prekidalo post besplatnim pljeskavicama, ćevapima i ostalim mesnatim naslaždenijima. Ipak red bi bilo da barem mi iz Republike Srpske znamo šta je tom prilikom Milorad Dodik kazao i šta možemo da zaključimo na osnovu onoga što je izrečeno. „Veličanstvena Srbijo, okupili smo se da pokažemo jedinstvo i volju, da očuvamo narod.“ Ako izuzmemo nekritičko divljenje Srbiji što je svojstveno svakom poštenom nacionalisti, kao i političarima kojima prijeti hapšenje, ne vidim šta je to trenutno toliko veličanstveno u njoj, a pogotovo mi nije jasno jel Dodik traži jedinstvo ili poslušnost srpskog naroda? Pogotovo mi nije jasno šta znači „očuvati narod“ i od koga i čega.  Imajući u vidu da je Vučić toliko dugo na vlasti, da se teško možemo sjetiti ko je to bio prije njega i SNS-a. „Srbija mora da se stabilizuje. Ovdje smo da podržimo napore predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u ovim nestabilnim vremenima u kojima se cijeli svijet nalazi.“ Po dobrom starom običaju kod Srba, stabilnost države ne zavisi od funkcionalnih institucija, poštivanje zakona i procedura, već od jednog čovjeka, a taj čovjek je danas Aleksandar Vučić. Koji će u maniru iskusnog kapetana srpski brod prevesti kroz oluje i bure koje u ovom trenutku izazivaju srpski prijatelji Vladimir Putin i Donald Tramp. Ono što je nelogično je da po riječima Aleksandra Vučića Srbiji nikada nije bolje išlo, ali je jasno da Milorad Dodik misli drugačije tj. da je nestabilna. „Važna je jaka i stabilna Srbija, Republici Srpskoj je od najveće važnosti. Zato smo ovdje da pružimo podršku Srbiji, mi u Srbiju gledamo kao u svoju državu, zato hoćemo da je jaka i snažna.“ Kao što vidite Milorad Dodik je došao u Srbiju, zajedno sa autobusom svojih pristalica, da podrži Srbiju koju urušavaju stanovnici Srbije. Kao što znate od ranije mi ne dolazimo samo na mitinge i skupove podrške SNS-a, već kad je potrebno mi iz Republike Srpske i glasamo u Srbiji, jer hoćemo da Srbija ostane jaka, snažna i napredna. Potom je Milorad Dodik dodao „Srbija koja se oslobađa mora da nastavi svoj put, a taj put je ovaj večeras. Šta god mislili o nama, ovo je stabilna, normalna, volji okrenuta Srbija.“ Nije baš najjasnije od čega se Srbija oslobađa i ko je porobio, ako znamo da je od 2012. godine SNS na vlasti zajedno za SPS-om. Vučić se za to vrijeme družio i sarađivao sa najvećim „neprijateljima“ Srba od Klintona, preko Šredera, Blera i Soroša, pa nikako da skontam od koga i čega se oslobađa? Ipak sasvim je jasno da postoji „normalna“ i „nenormalna“ Srbija, a vi znate koja je koja. „Nemamo ništa protiv njih, osim kada zabranjuju rad ustanova, to ne treba da čine. Prava mogu da ostvare na izborima i zato Srbija mora pobjeđivati na izborima.“ Nikako da skontam ko su oni, opozicija u Srbiji, studenti, nevladin sektor ili svi oni koji već šest mjeseci traže istinu i pravdu na ulici, a zauzvrat dobijaju batine, otkaze, smanjene plate i etikete izdajnika, ustaša i sl. Onda čitavu priču opet vraća na izbore, koji su u Srbiji toliko neregularni, da ih se stidi svaki pristojan čovjek, ali ne i vlast. „Srbija koja je na strani predsjednika Vučića. Nema nijedne persone koja Srbiju osim Vučića može da povuče naprijed. Uspjeli smo zahvaljujući Vučiću da slobodno govorimo. Srbija dobija svoju dimenziju i poruku - da građani žele slobodnu Srbiju. Neka žive Republika Srpska i Srbija i srpski narod gdje god se nalazio.” I onda ide zakucavanje. Srbija je toliko veličanstvena, stabilna i jaka, da je može voditi samo jedan čovjek, Aleksandar Vučić. Realno, ako je ovo istina što Dodik govori, a ko smo mi da u to sumnjamo, Srbija je u ozbiljnom problemu. Ipak, na kraju bih se složio sa Miloradom Dodikom da njeni građani žele „slobodnu Srbiju“.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62087/sta-je-dodik-kazao-na-vucicevom-mitingu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62087/sta-je-dodik-kazao-na-vucicevom-mitingu Tue, 08 Apr 2025 11:12:41 +0200 „Postoje oni koji se ne bore, samo sjede. Onaj ko se bori, taj može da izgubi, ali onaj ko se ne bori, on je već izgubio. Moramo se boriti da prikažemo pozitivne rezultate koje je Srpska ostvarila! Završili smo prošlu godinu sa 0.4 odsto budžetskog deficita i 34 odsto ukupnog duga, a 32 odsto javnog duga. Amerika ima 6 odsto budžetski deficit i 120 odsto zaduženja. Kako smo uspjeli da dozvolimo da javna percepcija bude drugačija, pored svih rezultata koje imamo? Zaposlili smo, po različitim strukturama, toliko stručnjaka za medije, a pokazali smo nesposobnost komunikacije! Razni mešetari, tako, izvrću priču i pričaju o kolapsu Republike Srpske„ Ovo je neki dan izjavio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Šta možemo iz gore navedenog zaključiti, da je narod glup ili jednostavno ne vidi koliko mu je dobro. Sasvim je jasno da Milorad Dodik sve manje ima kontakta sa realnošću, što može da bude rezultat više stvari: Otuđio se od običnih ljudi. To može biti rezultat pokušaja realizacije „velikih“ ideja koje mu zaokupljaju pažnju, gomile novca kojom raspolaže, još većeg obezbjeđenja koje ga čuva, prevelikog gledanja RTRS-a i Alternativne televizije, okruženost ulizicama koji mu stalno povlađuju i govore da je najljepši i najpametniji. Otuđenosti od zakona i pravila. On taj koji postavlja pravila, a svi drugi služe da ta pravila pretvore u zakone, pravilnike, upustva i ostale pravne akte koji će u tom trenutku poslužiti svrsi. Pa mi imamo više hitnih i vanrednih zasjedanja Narodne skupštine, nego redovnih. Otuđenost od sistema. Institucije nemaju nijednu drugu ulogu osim da prate njega i njegove ideje, koliko god one bile sulude i u suprotnosti sa zakonima, kao i da zaposleni u njima redovno dolaze na „spontane“ mitinge. Šta god da je u pitanju vidimo da on nije kriv, već svi ostali koji ne mogu da prate svog briljantnog vođu. Potpuno je jasno da Milorad Dodik nikad nije razumio ili ne želi da shvati razliku između PR-a,  marketinga i bahatosti. Da je shvatio tu razliku nikada se ne bi ponašao kako se sada ponaša, a ponaša se kao autokrata koji svaki dan ima sve više problema i zbog toga je nervozan i umoran, a samim tim i ljut. Cilj PR je da gradi i održava pozitivan imidž pojedinca ili institucije u javnosti. Fokus je na reputaciji, poverenju i kredibilitetu. Kakva je reputacija predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika? Što se tiče imidža u svijetu, on je svaki dan sve gori i gori, jer on se danas opaža kao glavni generator problema u BiH, a sve manje kao dio rješenja. U Republici Srpskoj ga opažaju na dva načina. Njegovi simpatizeri smatraju da je on jedini koji može da spasi Republiku Srpsku od nestanka i zato ga treba pustiti da radi šta hoće, dok drugi misle da je on i njegovo političko ponašanje glavna opasnost za opstanak Republike Srpske. Kojih ima više u ovom trenutku teško je reći? Milorad Dodik je odavno kreirao imidž omnipotentnog Baje, koji je sve i svja u Republici Srpskoj i koji je iznad svake institucije. On o svemu pregovara, on sve dogovara, odlučuje i u sve se miješa, a institucije su tu samo privid postojanja sistema. To je dobro dok sve ide kako treba, kada nastanu problemi onda taj superheroj postaje glavni krivac za sve. Od inflacije, preko niskih penzija, do odlaska mladih ljudi. Koalicioni partneri od toga debelo profitiraju, jer imaju dio moći i skoro nikakve obaveze. Kao posledicu te Dodikove svemoći imamo punu vladu na čijem je čelu klovan i gomilu anonimnih ministara, koji su tu samo zato što Vlada mora da postoji  i kojima običan stanovnik Republike Srpske ne zna ni ime, ni prezime. I ljubitelji i kritičari Milorada Dodika  se slažu da je on centar moći i da sve u Republici Srpskoj od njega zavisi. Složiće se i da je bogat i bahat. Nekima to smeta, a nekima ne. Dodik sebe vidi kao prosvećenog apsolutistu i ne treba mu  reputacija, povjerenje i kredibilitet u javnosti. Treba mu lojalna policija, kontrola nad novcem i zakonodavnom i izvršnom vlašću. Doduše treba mu i veza do Trampa, što raznorazni đulijaniji i blagojevići  vješto koriste da mu uzmu pare. Njemu treba bespogovorna poslušnost i strah od mogućih posledica ako kažemo ili uradimo nešto što je u suprotnisti sa njegovom politikom. Da nije tako, ne bi omalovažavao i vrijeđao novinare, niti bi ih izbacivao sa konferencija za medije i zabranjivao im ulazak na iste. Ne bi svoje političke oponente nazivao izdajnicima, plaćenicima i ne bi donosio zakone u kojima su članovi navladinih organizacije opisani kao „agenti stranog uticaja“. Tako se ne gradi ni reputacija, ni povjerenje, već stvara razdor među građanima Republike Srpske. I nema tog stručnjaka za komunikaciju koji može da to kontroliše i sanira, pa taman bio najbolji stručnjak  u svijetu. A narod ko narod, više vjeruje cijenama u prodavnicama, nego PR, jer PR se ne može ručati, niti nasuti u auto.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62086/pr-se-ne-jede-niti-sipa-u-auto https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62086/pr-se-ne-jede-niti-sipa-u-auto Tue, 01 Apr 2025 10:07:51 +0200 Hoće li te hapsit, neće Sve nas muči ta dilema, Iz grudi nam vapaj kreće: „Što te nema, što te nema?“   O glavi ti mnogi rade Pošten Srbin mira nema,   RTRS nam nadu dade: „Što te nema, što te nema?“   Presto Vučić da se trudi I Tramp svoje snove sneva, Sve ti piše u presudi: „Što te nema, što te nema?“   Kažu da si kod Orbana Ko zna šta ti Putin sprema, Narod brine i ne spava: „Što te nema, što te nema?“   Ponestalo više sreće Ni Le Penke više nema, Iz partije vapaj kreće: „Što te nema, što te nema?“   Mislio si da si Baja Sve pokvari ona Sena, Istjerateše te iz Raja: „Što te nema, što te nema?“   Petar Đokić mudro ćuti Meščini se strana mijenja, Niko odan, svak prevrtljiv: „Što te nema, što te nema?“   Gdje si sada, šta te muči Sve nas brine ta dilema, Da li će nas Pranjić vodit: „Što te nema, što te nema?“   Ostavi nam Viškovića Nenada što stalno drijema Ali je sada svima jasno: „Sad te ima, sutra nema."     https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62085/sto-te-nema https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62085/sto-te-nema Mon, 24 Mar 2025 09:39:10 +0100 Dok najveći broj stanovnika Bosne i Hercegovine čeka rasplet situacije u državi plašeći se sukoba i incidenata Vlasti Republike Srpske pare troši nemilice, ali što bi narod rekao “samo nek se ne puca”. Da pojasnim. HE na Drini je dio mješovitog Holdinga “Elektroprivreda Republike Srpske” tj. to je preduzeće gdje Vlada Republike Srpske sve odlučuje i koje ima monopol na cijeloj teritoriji Republike Srpske. Elem, to preduzeće je neki dan odvojilo 750 000,00 KM, bez PDV-a, i raspisalo tender za reklamu i propagandu u narednih osam mjeseci. Plan je da se ovo monopolsko preduzeće reklamira na televiziji, radiju, internet portalima, ali i preko sportskih klubova i manifestacija. Danima evo razmišljam zbog čega je HE na Drini treba reklama i ne mogu da skontam. Imaju li konkurenciju? Nemaju. Hoće li skorije imati konkurenciju? Neće. Možemo li bez njihovog proizvoda živjeti normalno? Ne možemo. Pa u čemu je fora? Fora je u “čopanju”. Prvo će neka marketinška agencija bliska vlastima da dobije posao i da čopne dio novca za sebe i svoje usluge, a dio toga će biti vraćeno nekome u stranci. Onda će ta agencija, bliska vlastima, krenuti da dijeli novce “sportskim, kulturnim, humanitarnim organizacijama” bliskim vlastima i “manifestacijama i događajima” koje organizuju ljudi bliski vlastima  i oni će da čopnu dio novca za sebe i za stranku. Na kraju dolaze i mediji, opet bliski vlastima, koji će aktivno pratiti poslovne aktivnosti HE na Drini i sve gore pomenuto i čopnuti svoj dio kolača i nešto vratiti stranci, a zauzvrat će pružiti “istinito  objektivno” informisanje u skladu sa direktivama stranke koja ih kontroliše.   I tako će svi po malo da čopnu i nesta para dok kažeš Drina. Zato kada drugi put vidite da je sponzor nekoga i nečega HE na Drini, budite ponisni na sebe, jer to ste vi finasirali svojim računima i račnajte da je dio vašeg novca završio u džepovima partija na vlasti, jer to danas tako funkcioniše.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62084/na-drini-copanje https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62084/na-drini-copanje

This XML file does not appear to have any style information associated with it. The document tree is shown below.

<rss xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom" version="2.0">

<channel>

<title>Frontal RSS Feed</title>

<link>https://www.frontal.ba/</link>

<copyright>Copyright 2025 Promotim d.o.o.</copyright>

<description>Frontal RSS Feed</description>

<item>

<title>Branislav Zeljković, naučnik koji je spreman na sve i svašta</title>

<pubDate>Wed, 16 Jul 2025 13:49:33 +0200</pubDate>

<description>Naučnici su čudna sorta ljudi i spremni su na sve samo da dokažu svoje hipoteze. Spremni su da se kao Marija Kiri izlažu radijaciji, kako bi razumjeli radioaktivnost. Na to je isto bila sprema i njena ćerka, Irena. Ne smijemo zaboraviti ni Aleksandera Aleksandroviča Bogdanova, koji je u Sovjetskoj Rusiji na sebi eksperimentisao sa transfuzijom krvi i to mu je došlo glave. Đordana Bruna je Inkvizicija spalila na lomači jer se nije htio odreći svoga učenja o svemiru. Kažu da je Galileo Galilej do kraja života bio u kućnom pritvoru jer je tvrdio da se Zemlja okreće oko Sunca. Alen Turing, britanski matematičar, je izvšio samoubistvo, jer ga je sistem prisilio na hormonsku terapiju zbog vlastite homoseksualnosti. Andrej Saharov je otac sovjetske hidrogenske bombe, ali se svim srcem borio protiv njihove proizvodnje i upotrebe i zbog toga bio u nemilosti vlasti, a zna se kako su prolazili oni koje SSSR nije volio. A da li znate da i u Republici Srpskoj postoje ljudi koji su spremni na sve radi nauke? Ja sam to juče saznao. Elem, čitajući juče izvještaj sa suđenja bivšem direktoru Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske (IJZ RS) Branislava Zeljkovića, člana Ujedinje Srpske, za uzimanje mita tokom pandemije korone u vrijednosti od 250 000 KM, mogli smo saznati da je on koristio aplikaciju TOR, koja se koristi za pretraživanje dark veba tj. ta aplikacija prebacuje korisnike na više čvorišta i različitih internet adresa i tako obezbjeđuje jaku anonimnost. Zeljković je istakao da je “aplikaciju koristio za anonimno istraživanje naučnih radova na koje se zbog ograničenja ne može pristupiti iz BiH.”Znaju naučnici biti stidljivi, da ne kažem introvertni. Kao što vidite malo je naučnika kod nas, a i šire, koji su spremni da se upuste u mračna prostranstva derk veba, gdje caruju droga, oružje, najgora pornografija, trgovina organima, perverzije, zarad nauke i želje za znanjem. I to treba cijeniti. Postavlja se pitanje kakvom se to naukom bavio bivši direktor Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, kada nije mogao da nađe istraživanja tj. članke legalno ili kako je moguće da institucija na čijem je čelu nije mogla da upalti novac za pristup takvim bazama podataka?Biće da je skroman. Ako odete na Google Scholar i ukucate u pretraživač ime Branislava Zeljkovića, pojaviće vam se tri rada, gdje se on spominje kao koautor i najvjerovatnije zbog toga što su te naučne tekstove pisali zaposlenici Instituta, a on se tu privalio ili su ga oni samoinicijativno ubacili jer je direktor te institucije. Inače, radovi se bave COVID-om i šta roditelji u Republici Srpskoj znaju o antibioticima i kako ih koriste. Ako Zeljković ima više radova, ja mu se iskreno izvinjavam. Pokušavam da razumijem kako su ga ove teme natjerale u TOR, ali ne ide? Naravno, ostaje mogućnost da je Zeljković možda odabrao neki zajebanu temu za magistarski ili doktorski rad i da ga je muka natjerala da se valja u blatu internetske kaljuže ili je možda na pragu nekog velikog otkrića, za koje društvo još uvijek nije spremno i koje želi da sakrije od svih. Možda bi to otkriće sahranilo farmaceutsku mafiju i zato su mu i spakovali tužbu? Ideja nije loša, ali je o tome već pisao Den Braun. Bilo kako bilo Zeljković u ovom trenutku ima druge prioritete, ali ja pored želje da dokaže svoju nevinost na sudu, predlažem da mu se dodijeli Svetosavka nagrada za naučni rad, možda nema još uvijek rezultate, ali je Srbin i kao malo ko pokazao hrabrost i želju za znanjem. P.S. Draga Republiko Srpska da nam naučnici više ne bi TOR-ali razmisli da odvojite novac za bespaltno pretraživanje naučnih baza, ne smijemo dozvoliti da nam takvi ljudi zbog 5000 evra, ili manje, budu u društvu dilera, makroa, trgovaca oružjem i ličnim podacima, ubicama i pedofilma.   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62103/branislav-zeljkovic-naucnik-koji-je-spreman-na-sve-i-svasta</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62103/branislav-zeljkovic-naucnik-koji-je-spreman-na-sve-i-svasta</guid>

...

</item>

<item>

<title>Zašto me tjeraš da prekinem duboko ćutanje (Vergilije)</title>

<pubDate>Wed, 09 Jul 2025 09:29:12 +0200</pubDate>

<description>U ćutanju koja je praktikujem nema prisile od strane nekoga drugog (ih), tj. nekoga posebnog, nego me duboka tuga, zapravo više  neka vrsta gadjenja tjera  (inače sam uvijek bila vrlo govorljiva) da zamuknem (što je sigurno najviši stepen ćutanja) te da tako o mnogim stvarim govorim sebi u njedra. Zašto? Prvo, ja mogu da mislim šta hoću,  ali nije baš  u v  i j e k  uputno da  k a ž e m  šta mislim, jer kao osoba koja je doživjela sve i svašta, u  ratu -  pa sve do  danas (možda i  što sam u ozbiljnim godinama, pa time i mudrija valjda)  naučila  da je kritika, drugačije mišljenje, hrabrost da se uhvatiš u koštac sa nepravdama - zaista za mladje, a time i hrabrije. Iskustvo nije na cijeni, valjda je svima poznato. Šta je pisac htio da keže?  Evo nekoliko osvrta na dogadjaje koji su me uznemirili i to baš snažno i u vezi kojih moram da se „očitujem“ što bi rekli Hrvati (mislim da bi bilo dobro da pohvatamo ove izraze, jer, ne lezi vraže, ako ih je bilo pola miliona i više na hipodromu u hipnozi od nacionalne sreće, za čas su (što reče jedan hrabri advokat, oni, samo neki, su izgleda savjest društva)- ako krenu, eto ih  očas  kod Bočca, pa da vidimo ko i kako  će im stati  na crtu! Jednom davno bila sam u  ovom gradu, u mukloj tišni noći  dok su ONI  bili na Bočcu Banjalučani u gradu su se pravili da su mrtvi...Tako je bilo, bila sam svjedok. Naši malobrojni jesu  bili na Bočcu, hrabro su ginuli - neki su  i  preostali, ali je jedan telefonski razgovor zaustavio horde, čiji -još uvijek nije sasvim  utvrdjeno. 1 . Sine, znaš li šta (ili kako)  je bilo-.. u Lici..., grmi Tompson u domovinskoj ekstazi  sa hipodroma u Zagrebu, gradu iz  nove, čudesne, demokratske  Europe, gradu koji je upao u šemu osobodjene Jugoslavije bez  kravih tragova kama i, kao od šale, dalje u EU, očigledno zbog zasluga iz vremena ponosne im NDH. Srbi nisu bili tako zahvalni svojim vodjama, a nisu ni sada – nego je  najlakše  bilo da gurnu u ambis najbolje medju njima... Tompson spominje Liku (posebno sam osjetljiva na taj ustaški  jezivi cinizam ravan krvožderima),  jer mi je pokojni otac iz Like, mladi partizan, koji nije čekao da  ga ustaša-svećenik   „humano“ pokrsti   kamom, nego se uhvatio  puške i šume... Neću da duljim, trebalo bi mi mnogo teksta a ne bi poslužilo ničemu, jer kako čujem sav spektakl organizovali su neki (ili neka firma) iz Srbije! Nisam lično vidjela, pa ne znam da li je to istina, ali tako se piše i priča. Ustaško orgijanje u Zagrebu, a Plenkovićev sjajni i rekla bih ekstatični pogled iza naočala, govorio je  više od onoga što je rekao, a  to šta je rekao nije bila kritika pomamne ustaške novo-mladeži , nego cinično pravdanje „da ako nisu neki prije njegove vlade  kritikovali „za dom spremn“i što bi ON to RADIO sada“ Situacija u Srbiji : Kada je sve ovo počelo napisala sam blog u kome sam ,da parafrazirm kratko, napisala da je ona tragedija u Novom Sadu teška ,preteška , da oni koji ćute i odaju počast poginulima imaju pravo to da rade. Čak sam i studente ,mlade ljude željne promjene, pohvalila. Ali, evo ,blokade traju mjesecima. Žalost za žrtvama pretvorila se u  upornu borbu protiv režima i samog Vučića - što  oni koji su gledali, a nisu vidjeli - nisu odmah shvatili. Da li je Vučić shvatio u kom grmu leži (on)  zec ? Da li će raspisati izbore ili neće -ne znam .Borba je neprestana : MI ili ONI .Ko će moći  da izdrži duže ?! Vučić ili blokaderi?  Da li više prava imaju tzv. „ćaci“ koji kao neprestano uče ,ili  oni studenti  koji će  učiti kasnije, ako ne odustanu od studiranja. Zar nema mnogo onih koji su, kako god, dobili sjajna mjesta ,a nisu nešto  uspješno završili studije ,ili ih nisu ni očima vidjeli?! Pravi studenti gube godinu , neke  profesore masovno šikaniraju, neki se pridružuju blokaderima ,pa kud puklo. Državni Univerzitet ,ukupno gledano, gubi nešto što svaki ugledni univerzitet ima u civilizovanom svijetu.Samostalnost.Koga briga? Važno je zaustaviti svim snagama sve  što vlada sadašnjom Srbijom. Doslovce. A na braniku Srbije stoji jedan čovjek  i gleda u daljinu , onu daljinu koja se kao fatamorgana  prikazuje – svi za jednog, jedan za sve, kao ono musketari. Mislim na partiju ,naravno .A na pijaci ,jer pijaca je uvijek bila, jeste i biće , pokazatelj STVARNOG života naroda, naroda koji je, osim u teškim vremenima ratova , imao pšenice i svinja i za izvoz , voća i povrća u izobilju, sira i kajamaka najviše -a sad sve putujući modernim autoputevima, kupuje na komad kajsiju  , papriku  , za trešenje nema para, maline preskupe, to jedu bogati , itd. Oj, Srbijo mati naša  ... kad je u tebi tako - šta će biti  s nama preko Drine  ? Patetično ?! Možda samo na prvi pogled. Svjetska situacija: E , tu više nema prognoza. Sve je moguće i sve se nemoguće  dešava.Tajfuni , poplave snijeg gdje ga nije bilo ,požari uništavaju sve što je zeleno , smrtonosne bolesti uzimaju danak , GMO hrana je neizbježna , ako ne pojedeš paradajz ,poješćeš  nešto mesa sa antiboticima ,čak i kupus zaprašuju nečim, pa kad se ukiseli- pokvari se  itd. Zašto ovo pišem prije nego o ratovima? Zato što su ratovi bili i prije , pa zašto bi to bilo nešto neobično i  u ovo vrijeme ? O Rusima sam pisala nekad sa simpatijama,na to imam pravo, jer urajinske naciste i fašiste mrzim iz dna duše -  i na tome ostajem.Za  Izraelce više nemam simpatije  jer ono što rade Palestincima više nije samo utamanjenje jednog  naroda, to je takav izliv  uništenja, takvo mučenje-da moram reći da su fašisti, neka mi Bog oprosti , bili milosrdniji prema njima.Peć ili gas - i za kratko vrijeme sve prestaje.Smrt užasna ,ali umiranje ne traje dugo.Izgladnjavanje,ubijanje djece,rušenje kakvo je vidjeno samo u Hirošimi i Nagasakiju - je monstruozno !  Svijet  ćuti, izmišlja primirja ,dok djeca skupljaju brašno po prašnjavom putu! Da li je ovo osveta Jevreja ? Ako, jeste , zašto onom narodu. Pa njih, Jevreje, su potamanili  Njemci -a ne Muslimani ,Arapi ,Iran itd.. Koji cilj ispunjavaju kad prvi  napadnu  Iran ? Udariti prvi ,da ne udare oni ,jer  MI (Jevreji) znamo da će ONI (Iranci)udariti i to atomskom bombom.Godinama znaju .I koga ? Pa  Ameriku ! I nas ,naravno  Da li su zaboravili svoje stradanje,namjerno ili slučajno? Ne znam .Nisam shvatila suštinu, jer shvatiti  uništavanje jednog  cijelog naroda značilo bi da se upuštam u razloge  krivice  Pravoslavlja-koje je takodje negdje,ko zna kada, na redu. Dolazak g.Trampa  nije donio opšti mir -kako smo se nadali – nego neku nevjerovatnu situaciju ,kao ono kad si bolestan, a ljekari ne znaju šta ti je. Nazire se i  nešto dobro , ali nalazi (dakle fakti) ne govore u prilog tome. Da li ima još nešto o čemu nisam pisala .Ima naravno. To je naša situacija u Republici Spskoj. Bilo bi mnogo toga što iz moje perspektive izgleda  onako kako vlasti ne bi željele da se piše. Pisati treba haiku poeziju , ono kako je nama lijepo ,kako imamo svega i previše ,pogotovo penzioneri (veliki majstor, naš Višković, tvrdi da je tako) ) ,dakle, penzioneri žive dobro ,  lijekovi su besplatni ,veterani i invalidi žive super,1 kg pšenice u ovoj suši  biće  plaćen ratarima u zlatu , kupovaćemo  TREŠNJE,svi ćemo  ići  na more ( samo neki hoće i na hrvatsko, zašto da ne ?!) itd. Neka pišu oni koji mogu dokazati da je sve baš kao u nekoj ljubavnoj pjesmici .Pravo mi se smuči kad potegnu da pišu ljubavne  pjesme (zbirke !) dokone,  u duši mlade ,penzionerke- i još budu i nagradjene  za lupetanja o ljubavi , kad mnoge od njih stoje u redu pred javnom kuhinjom na plus 38. Neko će reći da sam kukavica zato što ne udaram  direktno u poznate mete , možda , ali,  ja samo nisam  mlada i snažna kao, recimo, Daniel Simić, za koga vjerujem da je  iskreni srpski  patriota kakvih je veoma malo medju onima koji su na javnoj sceni .Oni  najgrlatiji (znamo ih svi)  se  busaju u  srpska  prsa, najviše da zadrže  ogromne benefite, koje su stekli ,većinom nezasluženo ).Nažalost ,ne pišem Ćirilicu, ja sam germanista i dugo  pišem ovako kako pišem i  sada  i ne pokušavam da mijenjam pismo zato što sam Srpkinja  - što Daniel  zamjera, ali  sigurno nisam  daleko od onoga što on  piše  i  priča, hrabro , jasno i  glasno - samo ne želim da trošim riječi uzalud,  jer  j a   više nemam vremena za priču i  igre bez granica  (kao ono Desanka M.) a  Daniel, srećom , ima i   , evo ,  da završim ovu  priču -   ako može da  TRPI  vas  cijeli  narod u  RS-u   (ovako nas od milja  zovu naši uvijek  odani  i dokazani  prijatelji iz Sarajeva, veliki  miljenici  i  naše  opozicije ,koja je bezrezervno srpska , zar nije ?! )   ovakav  bogat  i  sve bolji život - kakav sada ima,  (dobro -na neki način- ,što kao uzrečicu  stalno ponavlja pomenuti,  a  baš omiljeni premijer naše Vlade g.Višković),  KO  sam  ja da kažem da  trpljenje ima  granice.  Mislim, istina je da narod  trpi  i ćuti odavno i preko granice. Izdržljivosti.   Prof. Radmila Trbojević</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62102/zasto-me-tjeras-da-prekinem-duboko-cutanje-vergilije</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62102/zasto-me-tjeras-da-prekinem-duboko-cutanje-vergilije</guid>

...

</item>

<item>

<title>Šta spaja Dodika i Tompsona?</title>

<pubDate>Tue, 08 Jul 2025 08:51:19 +0200</pubDate>

<description>„Tompsonov nastup nije bio muzički događaj, već promocija revizionizma, afirmacija mržnje i netrpeljivosti, slavljenje zločina i onih koji su zločine činili. To nije bio koncert, već politička platforma ideologije za koju smo vjerovali da je poražena prije 80 godina. Kada pola miliona ljudi kliče pozdrav pod kojim su ubijene stotine hiljada Srba, Jevreja, Roma i ostalih, onda je to znak za uzbunu ne samo u Hrvatskoj, već u cijeloj Evropi.“ Ovo su riječi Milorada Dodika i svaki pristojan i normalan čovjek bi se složio sa njegovom izjavom, ali... Hajde da razložimo ovu izjavu Dodika i provučemo je kroz društveni kontekst Republike Srpske, pa da vidimo šta ćemo dobiti. Revizionizam, podrazumijeva ponovnu interpretaciju nekih istorijskih događaja. Recimo, u Republici Srpskoj je to i te kako prisutno. Od 90-ih godina četnici su postali antifašisti, baš kao i partizani i ne samo to već su postali „prvi gerilci Evrope“ iako je Drugi svjetski rat trajao već dvije godine. Da se u Srebrenici nije desio genocid, već „strašan zločin,“ je još jedan primjer revizionizma i negiranja sudskih presuda. O pretvaranju ratnih zločinaca, u heroje suvišno je govoriti. Dodik je kazao da je to „slavljenje zločina i onih koji su činili zločine“, što je u pravu, ali htio bih da napomenem braću Srbe da u Bileći imamo četnički park, a u Višegradu redovno okupljanje ljubitelja Draže Mihailovića i predavanje raporta njegovom spomeniku u Dobrunu. Realno ne skupi se baš 500 000 četnika, ali ih je ružno vidjeti koliko god ih je. Milorad Dodik je do početka 90-ih godina vjerovao da je ta „politička platforma ideologije za koju smo vjerovali da je poražena prije 80 godina“, ali danas ne misli tako. Danas je on glavna uzdanica svakog iskrenog srpskog nacionalsite koji mašta o Velikoj Srbiji, ali bez kralja. Zar nas obojica ne uče da su naši izgubili 1945. godine? Na kraju istina je da su ustaše kojima je 500 000 Hrvata i Hrvatica klicalo ubilo stotine hiljada Srba, Jevreja, Roma, ali i komunista, ali ne smijemo da zaboravimo da su ih jednako tako ubijale i ne u tolikom broju i četnici koje slavi i o kojima pjeva, naš od Dodika odlikovani, Baja Mali Knindža. Elem, sada dolazimo do najzanimljivije stvari. „Vratimo se tradiciji, kršćanskim korijenima, samo tako Hrvatska može biti ponovo snažna“ ovo je kazao Tompson 5. jula na Hipodromu. Ako izbacimo Hrvatsku i umjesto nje stavimo Republiku Srpsku, ovu izjavu smo u posljednjih godinu dana mogli čuti nebrojeno puta od strane Milorada Dodika, pogotovo kada se sastane sa Orbanom ili nekim od političara iz AfD-a, francuskog Nacionalnog fronta ili Slobodarske partije Austije. Ovo su riječi sve i jednog evropskog desničara i onda možemo reći da je Milorad Dodik ideološki bliži Marku Perkoviću Tompsonu, nego bilo kojem Srbinu koji je liberalan ili ljevičar. Na kraju krajeva Milorad Dodik je najbolji partner, i obratno, sa Draganom Čovićem koji nikada nije kazao ništa loše o Tompsonu, da pače, vjerujem da mu je on jedan od omiljenih glazbenika. Zar nije onomad gospodin Čović kazao za njegov koncert “običan koncert, iako su mu neki pokušali dati drugačiju dimenziju”, a potom dodao “Ako će jedan glazbeni događaj ili jedan koncert biti udar na bilo što u Bosni i Hercegovini, onda trebamo biti zabrinuti za BiH”. Jer ko ne sluša glazbu, slušaće Oluju.   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62101/sta-spaja-dodika-i-tompsona</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62101/sta-spaja-dodika-i-tompsona</guid>

...

</item>

<item>

<title>Nacionalizam se isplati</title>

<pubDate>Wed, 02 Jul 2025 13:23:08 +0200</pubDate>

<description>Svi dobro znamo da je tokom 90- tih godina na našim prostorima svak sa svakim ratovao, Hrvati protiv Srba i Bošnjaka, Bošnjaci protiv Srba, Hrvata i Bošnjaka i na kraju Srbi protiv Bošnjaka, Hrvata i NATO pakta.  Naravno nije sve tako jednostavno, svi dobro znamo da su tokom 90-ih godina na našim prostorima svak sa svakim bio saveznik. Hrvati sa Srbima, Bošnjaci sa Hrvatima, a bogami i Srbi sa babinim Bošnjacima. Što bi rekli sportskim riječnikom krvav se plej of igrao u Bosni i Hercegovini tih godina. Šta nam to govori? To nam sve govori da je takvo ponašenje nemoguće objasniti samo nacionalizmom i mržnjom jednih prema drugima, jer da je to tako ovakvi savezi ne bi bili mogući. Rat je po prilično racionalan, kada ga počnete sagledavati odozgo, tj. iz perspektive političara ili generala. Zašto vam sve ovo pišem? Pa evo pročitah da na predstojećem Thompsonovom koncertu logističku podršku pružaju neke firme iz Srbije. Jebiga, Srbi su izgleda ovaj put jeftiniji od drugih. Možete sli zamisliti scenu kada sa Marko Perković Thompson uzme srpski mikrofon i preko još srpskijih zvučnike vikne ustaški pozdrav „Za dom...“, dok mu pola miliona razdraganih hrvatskih nacionalista skockanih u  crne majice uzvraća sa „Spremni“. Sada će meni pravi Hrvati, na fejsbuku,  krenuti da obašnjavaju da uzvik „Za dom, spremni“ nije ustaški pozdrav i da su se oni tisućljećima tako pozdravljali. Uzvratiće im Srbi sa svojim argumentima i rasprava će trajati u nedogled i bez bilo kakvog rezultata. To vam je magija društvenih mreža, ali posao neće da trpi. Srbi koji će Thompsonu pomagati da napravi spektakl će reći da pare nisu ni četničke ni ustaške i ne vjerujem da će imati bilo kakvu grižu savjesti zbog toga. Thompson će biti sretan što je „ošišao“ pola miliona Hrvata pjevajući o „genima kamenim“, i da ne zaborave šta je bilo,  dok je istovremeno  uštedio pare, angažujući firme iz Srbije. Neće se buniti ni ljubitelji Thopsonovog „patriotskog“ metala, njima nikada nije bilo važno šta se dešavalo iza stejdža,  emocije su ono što ima treba. Što bi pjevač rekao, e moj narode. I 90-ih, baš kao i danas, nacionalisti su uspjevali da nađu zajednički jezik i sarađuju, bez obzira na etničku pripadnost ili vjeru, a narod ko narod, želi samo veselo, da zaboravi svoj čemerni život, siromaštvo i korupciju. I svi će dobiti ono što žele, neki zabavu i šou, neki patriotizam, neki pripadnost grupi, neki bunt protiv trenutnog stanja, a najmanje njih velike pare. Ali to je tako od kad je svijeta i vijeka i niko nam nije kriv što smo glupi.  </description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62100/nacionalizam-se-isplati</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62100/nacionalizam-se-isplati</guid>

...

</item>

<item>

<title>Rod i Blagojević</title>

<pubDate>Tue, 24 Jun 2025 09:30:08 +0200</pubDate>

<description>Ponovo nam je u Republiku Srpsku iz Amerike stigao „naše gore list“ Rod Blagojević, da bi nam otkrio da se zove Milorad i da bi se sastao sa pravim Miloradom i obećao da će sve nepravde koje se nanose Republici Srpskoj direktno prenijeti predsjedniku Trampu. A kada Tramp čuje šta se radi sa Dejtonskim mirovnim sporazumom ima da popizdi i restartuje Bosnu i Hercegovinu na „slovo Dejtona“. Iz ovoga proizilazi veoma važan zaključak da Rudolf Đulijano nije ispunio svoje obećanje, da je uzeo pare i zajebo nas. Jer da je Đulijano ispunio ono što je obećao, Blagojević nam ne bi trebao. Logično. Elem, Milorad Blagojević nam je otkrio ješ jednu duboko skrivenu tajnu. Blagojevićeva majka Mila Govedarice je rođena u selu Miholjače, opština Gacko i rod je Vukoti Govedarici. Postoje osnove sumnje da Blagojević laže, jer u Miholjačama SNSD nije omiljena stranka, pogotovo kod Govedarica, koji socijaldemokrate nisu bile ni u vrijeme Nevesinjske puške, a kamo li danas. Biće zanimljivo vidjeti kako će lažni Milorad Blagojević objasniti svoje stranačko i ideološko zastranjivanje stanovnicima Miholjača, kojih je 2013, godine bilo 614, a danas vjerovatno znatno manje. Moraće Blagojević objasniti starinama iz Miholjača i kako je podržao bombardovanje Srbije i želje da pošalje kopnene snage na Srbiju, što će biti mnogo teži zadatak od potvrde krvnog srodstva. Ima još jedan problem u vezi Milorada Blagojevića, a to je njegova robija. Nisu Govedarice sveci, daleko od toga, ali niko nikada nije robijao zbog korupcije. Bilo je tu raznih prekršaja, ali trgovineme ljudima, narkoticima i visoke korupcije nije bilo. Otuda moja sumnja da Rod Blagojević nema ništa s Govedaricama, možda je povukao na očevu stranu koji su iz Kragujevca. Plašim se da će mu biti lakše dokazati porijeklo imovine, nego da je rod sa Govedaricama iz Miholjača, osim ako tvrdo gatačko srce ne smiluje se na još jedno zalutalo jagnje koje želi da se vrati svome stadu uz istinsko pokajanje. P.S. Imajući u vidu da se krenulo u razbijanje SDS-a, kao i pragmatičnost našeg rođaka iz Amerike, ne bi me začudilo da je on ubačen od strane SNSD-a da „razbuca“ hercegovačko krilo ove partije, preko rodbinskih veza, na koje su posebno osjetljivi.    </description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62099/rod-i-blagojevic</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62099/rod-i-blagojevic</guid>

...

</item>

<item>

<title>Ratni zločinac kao komparativna prednost u Republici Srpskoj</title>

<pubDate>Wed, 18 Jun 2025 10:34:04 +0200</pubDate>

<description>U Drugoj glavi „Krivičnog zakona BiH“ član 6 govori o svrsi krivično pravnih sankcija i u njemu se kaže: Svrha krivičnopravnih sankcija je: a) zaštita društva od činjenja krivičnih djela preventivnim uticajem na druge da poštuju pravni sistem i ne počine krivična djela te sprečavanjem počinioca da počini krivična djela kao i podsticanje njegovog prevaspitanja; b) zaštita i satisfakcija žrtve krivičnog djela.   Jednostavno rečeno ponašanje neke osobe ćemo sankcionisati da bi poslali poruku drugima da je to ponašanje nedozvoljeno, da kaznimo počinioca, da ga prevaspitamo i žrtve tog ponašanja zaštitimo i pružimo im pravnu zadovoljštinu. Praktično to znači, osim kažnjavanja mi nastojimo osobu da prevaspitamo, da shvati gdje je griješila da ne bi ponavljala to djelo. Ako je to tako, onda to „ne pije vode“ kod najvećeg broja ratnih zločinaca, barem kod nas u Republici Srpskoj. Najnoviji primjer je „aktivizam“ presuđenog ratnog zločinca iz Prijedora Aleksandra Knjeginića, koji je krenuo da skuplja potpise protiv „Dana bijelih traka“ apelujući da „da odstranimo kancerogeno tkivo koje svakim danom, pred našim očima, raste i postaje sve veće i veće.“ Kao što vidimo na Aleksandra nije uticala kazna, daleko od toga da je prevaspitan i da saosjeća sa žrtvama. Problem nije Aleksandar, problem je mnogo veći i ozbiljniji, jer društvo u Republici Srpskoj ne samo da ne osuđuje ratne zločin(c)e već možemo reći i da ih slavi i poštuje. Sjetimo se samo kako smo na Palama dočekali Momčila Krajišnika, nekon što je izašao iz zatvora. Istina, doček je organizovao SDS, toliko o opoziciji, ali ni drugima nije bilo mrsko to vidjeti. Ne možemo zaboraviti ni dodjelu plaketa „istaknutim pojedincima“ Karadžiću, Plavšićki i opet Krajišniku u okviru obilježavanja 25. godišnjice rada Narodne skupštine Republike Srpske. Na kraju krajeva građani Šamca mogli su onomad glasati na lokalnim izborima za kandidata SDS-a Blagoja Simića, kome je Haški tribunal svojevremeno izrekao presudu od 15 godina zatvora, kao i kandidata Socijalističke partije Republike Srpske Simu Zarića, osuđenog na šest godina zatvora. Na listama za Opštinsko vijeće Zvornika nalazilo se Branko Grujić osuđivan u Srbiji za ratne zločine. Mogli bi navesti još primjera koliko hoćete, ali nema potrebe za tim. Sasvim je jasno da je ratni zločin integrisan u sistem vrijednosti Republike Srpske i možemo reći da se to cijeni kao vrhunska žrtva koju pojedinac podnio zbog interesa Republike Srpske i srpskog naroda. Zbog toga odsustvo stida kod ratnog zločinca je nešto sasvim normalno, a ne bih isključio postojanje ponosa kod istih, što kao rezultat ima njihovo uvažavanje u društvu i lokalnoj sredini. Kao rezultat toga imamo i odsustvo empatije za žrtve, jer zločinci su ti koji nam interpretiraju istoriju, kako oni smatraju da treba. Što bi danas rekli „Samo postistina Srbina spasava.“ Kada društvo poštuje zločin i zločinca, kada izvrće činjenice da bi opravdalo njihove zločine, kada ne poštuje žrtve, onda ovakva ponašanja osuđenih ratnih zločinaca postaju sasvim normalna i prihvatljiva. P.S. U Srbiji ratni zločinci su postali ugledni analitičari kod Marića i nema dana kada neki od njih ne tumače nam prošlost i sadašnjost, a sve zbog „svijetle budućnosti“. P.P.S. Sa dolaskom Trampa na vlast u Americi, ovo postaje i sve normalnije u svijetu.   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62098/ratni-zlocinac-kao-komparativna-prednost-u-republici-srpskoj</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62098/ratni-zlocinac-kao-komparativna-prednost-u-republici-srpskoj</guid>

...

</item>

<item>

<title>Hare Bosna, hare Bosna, Bosna, Bosna, hare, hare</title>

<pubDate>Tue, 10 Jun 2025 10:03:54 +0200</pubDate>

<description>E sada se vi pitate šta znači ovaj glupi naslov, ali evo objašnjenja. Predsjednik Unije poslodavaca Srpske Zoran Škrebić procjenjuje da će u narednih 10 godina u Republici Srpskoj nedostajati 40 000 radnika, a u cijeloj Bosni i Hercegovini oko 100 000 radnika. Potom dodaje da "države iz kojih dolaze radnici su uglavnom države sa nižim standardom od Republike Srpske i BiH, to su uglavnom Indija, Bangladeš i Nepal, a kako će se to kretati u budućnosti to ćemo još da vidimo". To vam znači da ćemo u narednih 10 godina imati čitav jedan Teslić stranaca u Republici Srpskoj ili jednu Zenicu u Bosni i Hercegovini. Naravno, ovo nije tekst protiv migranata, naprotiv, ovo je tekst protiv domaćeg nacionalizma i lopovluka, koji je našu djecu otjerao iz države. Ovo je tekst protiv roditelja koji su ćutali na sve nepravde i svojom ćutnjom otjerali sopstvenu djecu u inostranstvo. Biće Ostalih u Bosni i Hercegovini mašala, toliko da će konstitutivni da popizde. I ne samo da će ostalih biti mnogo, nego će oni biti u naponu snage, dok će konstitutivni biti sve stariji i stariji. Kad malo bolje razmislim, Ostali će nam obezbjeđivati penziju, dok će djeca slati novac iz inostranstva. Naravno, implikacije na naše društvo će biti vrlo zanimljive i hajde da razmotrimo neke. Kada imaš 100 000 stranaca koji rade za dobrobit našeg društva onda im moraš obezbijediti sva prava i slobode koje važe i za nas, recimo slobodu vjeroispovijesti, a to znači da ćemo veoma brzo u Religijskom vijeću imati i predstavnika budista i hindusa, a zašto ne i Sika. Osim toga ti ljudi se negdje moraju moliti Bogu ili Bogovima, pa tako očekujem da po našoj divnoj državi krenu nicati hinduistički i budistički hramovi. Blizina tih svetilišta i njihovih sveštenika znači i veća dostupnost našim građanima tih religija, a samim tim i veću mogućnost da napuste hrišćanstvo i islam. To znači da neće više biti sekti, već prihvatanje drugog i drugačijeg, koji nam zarađuje penzije. Osim vjerskog bogatstva i tolerancije, tu je i ljubav koja ne poznaje granice. Moraćemo se navići da će nam se neko iz familije zaljubiti u Indijku, Nepalca ili Bangladešanca i ne samo zaljubiti već i poželjeti da mu bude muž ili žena, a onda dolaze i djeca kao kruna te ljubavi. E to će biti urnebesno zanimljivo. Zamislite da vam se unuka, onako crnoputa i crnokosa,  zove zove Giva, Eša ili Maduri, a unuk Dipak, Ramakrišna ili Sidarta, a tek preziva Krišna, Sing ili Gandi? O tastu i tašti, svekrvi i svekru ne smijem ni da razmišljam. Naravno, radnici moraju i da jedu, a to znači da će nam se riža smučiti, pogotovo ako se krava proglasi za svetu životinju, a to će sigurno biti jedan od zahtjeva naših komšija Ostalih. Sad dolazimo do politike i partija. Velika mogućnost je da Bangladešanci, kao muslimani, postanu članovi SDA i kao takvi krenu da traže veća prava za Ostale, ali je pitanje svih pitanja ko će pridobiti Nepalce i Indijce. Milorad Dodik će kao branilac hrišćanske Evrope morati da porazmisli šta će sa njima, jer ako ih SNSD ne prihvati, uzeće ih PDP, SDS, a ni Socijalistima neće biti mrski. Tu su naravno i partije iz Federacije BiH koje će se boriti za glasove Ostalih, a ne smijemo da zaboravimo ni HDZ koji ostaje bez Hrvata. Ali šta ponuditi našim budućim komšijama da ih privučemo? Kao što sam kazao Bakiru je dovoljan islam, mada ima tu i kulturoloških razlika koje mogu da pokvare račun. Dodik će preko BRIKS-a da pridobije Indijce, ali na način da ne razočara Orbana. Socijalisti iz Republike Srpske sjetiće se nesvrstanih i preko Tita pokušati da osvoje Ostale. Sličnu taktiku će imati i SDP BiH, dokazujući da su oni jedini koji baštine tekovine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. HDZ BiH je u najvećem problemu, jer oni su svojevremeno sebe ubjeđivali da vode porijeklo iz Irana. P.S. Niko ne zna šta nosi budućnost, ali imajte na umu da su indijski studenti već došli na fakultete u Bosni i Hercegovini. Budite dobri prema njima jer možda će vas oni jednog dana liječiti ili vam biti direktori. Jebiga, globalizacija.   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62097/hare-bosna-hare-bosna-bosna-bosna-hare-hare</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62097/hare-bosna-hare-bosna-bosna-bosna-hare-hare</guid>

...

</item>

<item>

<title>Otvoreno pismo četničkog vojvode Rade Radića Republici Srpskoj</title>

<pubDate>Mon, 02 Jun 2025 08:48:22 +0200</pubDate>

<description>Draga Republiko Srpska, Obraćam vam se jer se ovo što vi radite više se ne može izdržati. Ne znam zašto to radite, ali nije ni važno, želim da prestane i zbog mene i zbog vas. Ja sam Rade Radić rođen 1890. godine u selo Jošavka, opština Čelinac. U miru sam bio trgovac. Drugi svjetski rat sam počeo kao partizan, ali sam već od 1942. godine postao četnik i to ostao do samog kraja. Obraćam vam se jer ovo što radite sa mojim likom i djelom je postalo neukusno. Sve mislim proći će, ali se uvijek iznenadim vašim licemjerstvom. Kada ste mi 90-ih godina, prošlog vijeka,  dali ulicu u Banjaluci bio sam srećan i ponosan i mislio sam da ćete na tome stati, ali sam se prevario. Istina je da sam bio četnik i vođa četnika, ali odakle vam ideja da sam antifašista. Četnici možda nisu bili fašisti, ali daleko od toga da smo bili antifašisti. Zapitajte se ako sarađujemo sa Nijemcima,  Italijanima i ustašama kako možemo da budemo antifašisti?  Izgleda da vam logika nije baš jača strana, ali to sam vam prećutao i oprostio.   Potom ste slagali da nisam ubio doktora Mladena Stojanovića, a jesam i ne samo njega, nego i sve ostale ranjene partizane koje smo zatekli u bolnici. Ne znam zašto to radite, ali nije pošteno da mi ne priznajete minuli rad. Znam reći ćete da je to stvar politike, ali nije pošteno da neko drugi dobija zasluge za ono što sam ja uradio. I sve sam to trpio, dok neki dan nisam saznao da ne priznajete da sam učestvovao u bici na Kozari i to na strani Nijemaca i ustaša. Rekoše mi da me nema na onoj poznatoj fotografiji  u Muzeju na Mrakovici tj. Kozari. Na toj slici sam ja, neki domobranski oficir i general Fridrih Štal, komandant borbene grupe "Zapadna Bosna" tokom ofanzive na Kozari 1942. godine. Molim vas da u postavci Muzeja postavite orginalnu fotografiju, a ne onaj falsifikat. Poštovana Republiko Srpska ovo što radite nije pošteno ni prema meni, četničkom pokretu, kao ni prema istoriji. Sve što sam radio u svom životu, pa i tokom Drugog svjetskog rata, radio sam svjesno i pri zdravoj pameti i nije u redu da mi prepravljate biografiju kako vama odgavara. Mogu tek zamisliti šta ste promijenili za kolegu Drenovića i ostale četničke vojvode? Mi se nikada nismo stidili onoga što smo radili tokom rata i ne treba ni vi da se stidite, jer takve su bile istorijske okolnosti i nemojte od nas da pravite ono što nismo bili antifašisti, borci protiv NDH i Trećeg Rajha i ljubitelji partizana. Zato vas još jedanput molim da ne jedete govna i falsifikujete istoriju. S verom u Boga, za kralja i otadžbinu   Vojvoda Rade Radić   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62096/otvoreno-pismo-cetnickog-vojvode-rade-radica-republici-srpskoj</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62096/otvoreno-pismo-cetnickog-vojvode-rade-radica-republici-srpskoj</guid>

...

</item>

<item>

<title>Haris Zahiragić, Če Gevara sa Kovača</title>

<pubDate>Tue, 27 May 2025 12:37:23 +0200</pubDate>

<description>„Pa i sad sam ja, u suštini, samo malo na drugačiji način, ljevičar. Ozbiljan sam bio ljevičar, revolucionar sam bio. Ideološki sam možda bio lijevo potpuno dok nisam napravio čitav krug, i sad sam ja, u suštini, lijevo na svim važnijim temama. Socijaldemokrata sam u suštini, pa čak i ljevičar. Možda bih mogao reći komunista, samo komunizam je zavađen sa religijom, pa zbog toga nisam.“ Ovo su riječi Harisa Zahiragića, zastupnika SDA u Skupštini Kantona Sarajevo i delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, izrečene 16. maja 2025. godine u podkastu Balkan Rules. Evo da pojasnimo mladom Zahiragiću, kad neko za sebe danas kaže da je komunista, to znači da nije običan ljevičar, pogotovo ne socijaldemokrata. On je ekstremni ljevičar i prezire tu izdajničku socijaldemokratiju iz dna duše. Kako prepoznati ekstremnog ljevičara ili ti komunistu danas? Ekestremni ljevičar je protiv eksploatacije radničke klase i nikada ne bi bio protiv ukidanja neradne nedelje. Ekestremni ljevičar je protiv eksploatacije radničke klase i nikada ne bi bio protiv povećanja minimalne plate. Da li ste čuli ljevičara Zahiragića  da je digao glas protiv svoje partije SDA koja nemilice kritikuje trenutnu vlast u Federaciji BiH jer su ovo uradili u poslednjih šest mjeseci? Naravno da niste, ali to ne znači da Zahiragić nije ljevičar u svojoj suštini, šta god to značilo. Ekstremni ljevičar je uvijek za jednakost i nikada se ne bi družio sa ekipom koja se hvali svojim begovskim porijeklom, a druge i drugačije „od milja“ nazivao rajom. Komunisti su uvijek bili internacionalisti, i za njih etničke odrednice nisu važne, jer klasna solidarnost je iznad svake državne granice. Biti ponosni Bošnjak u Domu naroda Federacije BiH i sebe nazivati komunistom ne ide nikako moj Harise. Da pojasnim, pravi komunista mašta i bori se za besklasni, radnički Umet, a ne islamski. Dodamo li tome i antifašizam, onda Harisova ljubav prema Busuladžiću, kao i njegovih partijskih ahbaba,  postaje više nego čudna. Komunisti su protiv privatnog kapitala i teško je povjerovati da je mladi Gevara sa Kovača izabrao baš da postane član SDA kada  je njegova stranka, privatizovala sve što je mogla i gdje je bila na vlasti. Ekstremni ljevičari su revolucionari i u kantonualnu skupštinu bi ušli samo da je dignu u vazduh i nikako drugačije. Elem, pohvalio se u tom podkastu Zahiragić da je bio pravo dobar sa profesorom Grebom, koji ga je čak pokušao socijalizovati, ali očito bezuspješno, on je bio i ostao zelen. U ovom trenutku profesor Grebo gori u vatri džehenemskoj iz mnogo razloga, ali i zbog toga što svoje studente nije naučio da razlikuju ljevicu od desnice. Nama ostaje da se nadamo da će Zahiragić doviti i za Grebu i tako mu olakšati muke, toliko je valjda profesor zaslužio.    Preuzeto sa blogger.ba  </description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62095/haris-zahiragic-ce-gevara-sa-kovaca</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62095/haris-zahiragic-ce-gevara-sa-kovaca</guid>

...

</item>

<item>

<title>Šta mu je to „duh Republike Srpske“?</title>

<pubDate>Tue, 20 May 2025 14:52:49 +0200</pubDate>

<description>Elem, bila je nedelja i to je dan kada obično mediji kubure sa nedostatkom informacija jer tada političari, od kojih sve zavisi, nakon nerada i blokada, zasluženo odmaraju. Praktično to je dan kada dominira crna hronika, pikanterije sa ocvale estrade i ostale bizarnosti i gluposti. Ipak, taj dan smo na portalu Srpskainfo.com mogli pročitati sljedecu informaciju. Ovo je ponosno kazao Goran Selak predsjednik Socijalističke partije Srpske. Naravno, ovdje nećemo govoriti o štraparijadi mjestu gdje se konji zlostavljaju dok vuku balvene na radost šumskih radnika, već o nečemu što je pomenuti političar nazvao „duh Republike Srpske“. Šta mu dođe taj „duh Republike Srpske“? Analiziramo li “duha” iz perspektive politike vidjećemo da to u principu ne znači ništa. Koje su to političke vrijednosti koje čine “duh Republike Srpske” drugačijom od drugih? Možda je to nekritička ljubav prema vođi kojeg kada izabreš prvi put ne možeš otarasiti u narednih 15 do 20 godina. Opet to nije samo naša specifičnost ima takvih zemalja u svijetu koliko hoćeš. Iako sebe ubjeđujemo da smo ljubitelji slobode, kriva kičma nije odlika samo današnje djece, nego i njihovih roditelja. Istorija Republike Srpske jeste specifična, ali nisam siguran da se njome bilo ko pristojan ponosi. Dobro ima onih koji su oduševljeni istorijom Republike Srpske, ali čim izađu iz nje ljudi ih gledaju kao idiote ili mentalno poremećene osobe. Demokratija takođe nije nešto što nas izdvaja od drugih, pa ne možemo reći da je to dio našeg “duha”. Jedino što mi pada na pamet, a što je istinski naše, posebno, je iracionalno uvjerenje da smo država, iako to nismo, niti smo ikada bili. Možda je to jedan mali dio “duha Republike Srpske”? Pokušamo li da “duh Republike Srpske” sagledamo u kontekstu kulturnih vrijednosti, tradicije ili nacionalnog, naći ćemo se u još većem problemu nego kada smo to analizirali kroz politiku. Veća je razlika između Srbina iz Trebinja i Srbina iz Prijedora, nego između Srbina, Hrvata i Bošnjaka iz tog grada. Jebiga tako je, koliko god se to nekome ne sviđalo. Od jezika, preko nošnje, do riječnika, običaja do hrane koje jedu i rakija koje piju. Srbima je samo zajedničko pravoslavlje, ako su vjernici, i ljubav prema Srbiji. Čak ih ni šund ne dijeli, naprotiv, više je koncerata imala Aleksandra Prijović u Federaciji BiH, nego u Republici Srpskoj, dok je Halid Bešlić jednako omiljen kod sva tri konstitutivna naroda i ostalih. O modernoj kulturi ne vrijedi raspravljati jer to je u Republici Srpskoj produkt dekadentnog zapada. Možda je nekritičko obožavanje ratnih zločinaca kroz institucije sistema mali dio “duha Republike Srpske”? Na simboličkom ili emotivnom planu “duh Republike Srpske” je prilično slab. Mada nas ubjeđuju da smo “Pijemont srpstva” sve to “pada u vodu” kada nedeljom pogledate gužve na graničnim prelazima za izlaz iz zemlje. Republiku Srpsku najviše vole upravo oni koji ne žive u njoj, Kusturica, Karajlić, Ćustić, Bećković, Biković, dva Kecmanovića i recimo Vulin. Dobro voli je i Dodik, ali je pitanje koliko će se zadržati u njoj. Što se tiče simbola tu je situacija na granici šizofrenije. Ne znamo koliko imamo zastava, grbova i himni i u zavisnosti od partijske pripadnosti vitlamo simbolima. Tri četvrtine stanovnika Republike Srpske ne zna koji joj je glavni grad, a i bolje da ne zna, jer bi popizdio. Realno, “duh Republike Srpske” se zasniva na negiranju bosanstva, a ne na ljubavi prema Republici Srpskoj. Goran Selak nema ove dileme, on je populista i šupljiranje mu služi da dospije u medije, da zadivi neobrazovane i prikaže sebe kao velikog patriotu, jer nije mala stvar braniti i čuvati “duh Republike Srpske”, šta god to značilo.   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62094/sta-mu-je-to-duh-republike-srpske</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62094/sta-mu-je-to-duh-republike-srpske</guid>

...

</item>

<item>

<title>Umjetnička fantazija kao osnova za pisanje istorije građanskog rata u Sarajevu od 1992 do 1995. godine</title>

<pubDate>Wed, 14 May 2025 10:03:42 +0200</pubDate>

<description>Ili Sarajevo u kome lažne istorijske činjenice postaju izvor inspiracije za naziv umjetničkog performansa. Pred Vama je moja analiza kako jedan umjetnički performans, spomen događaj postaje krunski izvor za utvrđivanje broja ubijenih građana Grada Sarajeva, sa teritorije tada podijeljenog grada, svih naroda. Pitao sam 6. aprila 2012. godine na dan otvaranja umjetničkog performansa „Sarajevska crvena linija“, spomen događaju koji je posvećen građanima Sarajeva ubijenim u periodu od 1992. do 1996. godine, autora, umjetnika Harisa Pašovića zašto nije postavio 5.564 crvene stolice posvećene ubijenim civilima Grada Sarajeva (uračunata su tu i ubijena djeca i ubijeni građani Grada Sarajeva koji je u ratu bio pod kontrolom Vojske Republike Srpske), jer se taj podatak nalazi na str. 164., I tom, Bosanke knjige mrtvih, Mirsada Tokače. Nije mi odgovorio na moje pitanje. On je postavio, nepoznat mi je izvor tih njegovih podataka, 11.541 crvenih stolica. 10.898 velikih crvenih stolica, posvećene ubijenim punoljetnim građanima Grada Sarajeva (predratna zajednica 10 opština, tada podijeljen na Grad Sarajevo i Istočno Sarajevo) i 643 malu crvenu stolicu posvećenu ubijenoj djeci. Koristeći podatke iz Bosanske knjige mrtvih i upoređujući ih sa njegovim podacima utvrdio sam da je on postavio 5.334 više crvenih velikih stolica za ubijene civile i 62 manje malih crvenih stolica za ubijenu djecu. Kako sam došao do ovih zaključaka, podataka. Haris Pašović je postavio 10.898 velikih crvenih stolica za ubijene civile i kad se od tog broja oduzme broj 5.564 (Mirsad Tokača, Bosanska knjiga mrtvih, I tom, str. 164., to je broj ubijenih civila svih naroda sa dva dijela podijeljenog Grada Sarajeva) dobijamo kod Pašovića paušalno uvećanje od 5.334 ubijenih civila, bez navođenja argumenata, izvora koje je konsultovao. Na Crvenu liniju postavljenja su i 643 male crvene stolice za ubijenu djecu i kad se od broja 705 (Mirsad Tokača, Bosanka knjiga mrtvih, I tom, str. 166., to je broj ubijene djece svih naroda sa dva dijela podjeljenog Grada Sarajeva) dobijemo kod Pašovića paušalno umanjenje od 62-e ubijene djece,  bez navođenja argumenata, izvora koje je konsultovao. Wikpedija navodi da je Haris Pašović konsultovo Centar za istraživanje i dokumentaciju. Nisam mogao nigdje da pronađem ovaj centar. U Sarajevu postoji Istraživačko dokumentacioni centar (IDC) i na osnovu informacija o sadržaju ovog  memorijalnog događaja i podataka koje nudi IDC vidljivo je da on podatke IDC nije koristio, što sam pokazao i ovu tvrdnju dokazao analizom koju sam Vam ponudio. Predstavnici sarajevske umjetničke, političke, intelektualne i NVO elite priču o Sarajevu, Bošnjacima kao žrtvi grade na mitovima, legendama i lažima, na primjer, 11.541 ubijeni građanin Sarajeva, 1.601 ubijeno dijete, 1.425 dana opsade, 325 granata koje su dnevno padale na grad, da su srpske snage u većini bili na brežuljcima, brdima i planinama oko Sarajeva, postoji samo opkoljeno Sarajevo (misle na dio grada gdje su Bošnjaci bili većina). Moja uvodna analiza u ovom mom blogu je pokazala kako jedan umjetnički performans može postati narativ, laž, priča bez argumenata, kojeg se drže svi koji koji grade javno mnenje i prenose i pronose priču o opkoljenom ratnom Sarajevu u kom je ubijeno 11. 541 građanin. (Posebna priča što je za njih ratno Sarajevo prostor pod kontrolom Armije RBiH: prvo od Nedžarića do Baščaršije, što je to područje oko 7% teritorije Sarajevskog ratišta unutar Užeg obruča, vatrenih linija dodira zaraćenih strana, i drugi područje od oko 20% van Šireg obruča, vatrenih linija dodira zaraćenih strana. Za njih ne postoji 75% područja Grada Sarajeva koje je bilo pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Sve ovo je prekriveno pričom da je jedino dio Grada Sarajeva bio opkoljen, zanemarujući istorijske činjenice da je prvo Grad Sarajevo bio podijeljen po etničkim teritorijama, pa poslije toga su jedni druge blokirali i opkolili. Ne mogu i neće Bošnjaci da prihvate očitu istinu, činjenicu da su i teritorije Srpskog Sarajeva u ratu bile blokirane i opkoljene. U sarajevskoj kulturi sjećanja prevladavju laži, mitovi, legende a zanemaruju se istine, rezultati do kojih se došli pojedinci ili institucije mukotrpnim naučnim dugogodišnjim radom. Svakog dana možete čuti od aktera sarajevske kulture sjećanja da je u Sarajevu ubijeno 11. 541 ljudi, ili još gore, strašnije  kad izjavljuju da je ubijeno oko 12.500 ili 14.500 građana Sarajeva. Nisu svjesni, a možda i jesu, da govore gluposti, tvrdnjom, izjavama o ubijenim ljudima, zaboravljajući da u svakom ratu najveći broj žrtava su vojnici svih strana u sukobu. Pogledati, Mirsad Tokača, na str. 165., Bosanske knjige mrtvih, da je ukupan broj žrtava 13.952, (5.564 ubijena civila i 8.388 poginulih vojnika. Da bih objasnio porijeklo, rađanje još jedne sarajevske laži, a to je njihov narativ da je tokom rata u opkoljenom Sarajevu ubijeno 1.601 dijete, krenuću od televizijskog priloga novinarke Yutela Gordane Suše, u stvari to je reportaža o posjeti Beogradskog kruga, čiji su članovi prisustvovali Osnovačkoj skupštini Srpskog građanskog vijeća decembra mjeseca 1995. godine. U toj reportaži o ratnim žrtvama govori prof. dr Arif Smajkić, direktor Zavoda za zdravstvo BiH,  i izjavljuje da je u Sarajevu tokom rata ubijeno oko 1.600 maloljetne djece. Tu informaciju su preuzeli i članovi Dječije ambasade koju su koristili prilikom svojih nastupa. Poslije su svi akteri javne scene u Sarajevu tu ničim argumentovanu izjavu do dana današnjeg ko papagaji u svakoj prilici izjavljuju da je u opkoljenom Sarajevu tokom rata ubijeno 1.601 dijete. Na osnovu svih meni dostupnih podataka, činjenica, tvrdim da je u građanskom, odbrambeno-otadžbinskom ratu od 1992. do 1995.  godine , u podijeljenom i opkoljenom Gradu Sarajevu  (Grad Sarajevo i Srpsko Sarajevo)  ubijeno ili poginulo oko 700 maloljetne djece. Oko 580 u Gradu Sarajevu i oko 120 u Istočnom Sarajevu! Akademik prof. dr Smail Čekić urednik je monografije "Zločini nad djecom Sarajeva", koja je objavljena 2010. godine, gdje je na 856. stranici ove monografije objavljen podatak da je u opkoljenom Sarajevu ubijeno 524-o djece. Mirsad Tokača, IDC Sarajevo, 2012. godine na 126. stranici "Bosanske knjige mrtvih", I tom, sa navedenim podacima o svakoj žrtvi zaključuje: "U Sarajevu je smrtno stradalo i 705 maloljetnih osoba, od čega je 611 djece ubijeno kao civili, a 95 je poginulo u statusu vojnika." Napomena (D.Š) Među ubijenom i poginulom djecom Grada Sarajeva je i oko 120 djece koja su ubijena ili poginula na teritoriji ratnog Srpskog Sarajeva, kao dijela nekada jedinstvenog Grada Sarajeva. Na Spomen obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995, godine,  10. maja 2010. godine uklesani su podaci za 520  žrtava. Na otvaranju dijela Spomen obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 2010. godine dobili smo obećanje da će se nastaviti sa istraživanjem o ubijenoj djeci i da će ti podaci biti uklesani na spomen-obilježje. Danas, petnaest godina poslije ovog obećanja svjedočim da je istina da Udruženje ubijene djece, druga udruženja proistekla iz rata, sarajevske institucije i organizacije, sarajevski intelektualci i političari nisu uspjeli da dođu do podataka ni o jednom ubijenom djetetu u opkoljenom Sarajevu i da ime te žrtve uklešu na dio Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992. -1995. godine. Ovih dana pratim kako je sarajevski narativ, ničim argumentovan, o ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, koji se posebno koristi u Danima Kantona Sarajevo, postao osnova za naziv umjetničkog performansa „Plač za 1.601 dijete“, autora Rikarda Larme. Ovoga puta za razliku od umjetničkog performasa Harisa Pašovića, gdje je umjetnička fantazija postala osnova za utvrđivanje lažnih istorijskih činjenica, ove lažne istorijske činjenice koriste se kao izvor, inspiracija za naziv performansa Rikarda Larme, „Plač za 1.601 dijete“. Prema podacima Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, tokom 1.425 dana duge opsade, ubijeno je 1.601 dijete. (D.Š. podaci nisu nigdje verifikovani i objavljeni, ogromna većina im vjeruje na riječ, ali postoji nekoliko ljudi koji im ne vjeruju, i koji dobijaju najcrnje epitete od većine kojom se manipuliše. U ponedjeljak, 5. maja, na Spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva položeno je cvijeće i odana počast najnevinijim žrtvama najduže opsade jednog glavnog grada u modernoj istoriji. Povodom obilježavanja Dana Kantona Sarajevo, 5. maja u Galeriji JU Bosanski kulturni centar Kantona Sarajevo otvorena je izložba ''Plač za 1.601 dijete'' koja predstavlja selekciju fotografija Rikarda Larme, nastalih tokom opsade Sarajeva koje govore o svakodnevnici i djetinjstvu suočenom sa brutalnošću rata.</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62093/umjetnicka-fantazija-kao-osnova-za-pisanje-istorije-gradanskog-rata-u-sarajevu-od-1992-do-1995.-godine</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62093/umjetnicka-fantazija-kao-osnova-za-pisanje-istorije-gradanskog-rata-u-sarajevu-od-1992-do-1995.-godine</guid>

...

</item>

<item>

<title>A sve bi bilo drugačije da su srpska djeca</title>

<pubDate>Mon, 12 May 2025 15:25:30 +0200</pubDate>

<description>Ovih dana se u javnosti Republike Srpske razgovara da li na spomen-ploči u banjalučkom naselju Šargovac gdje su 1942. godine ustaše ubile 52 učenika srpske nacionalnosti, treba da piše da su ta djeca “umrla” ili  da su “ubijena”. Ne možemo reći da se radi o debati, jer se u principu svi sagovornici slažu da djeca nisu „umrla“, već da su „ubijena“. Problem je više tahničke prirode jer se Pravilnikom o simbolima i obilježjima u školama Ministarstva prosvjete i kulture, ne dozvoljava da se napiše “ubijen” ili “zaklan”. Dilema je na koji način tu nedorečenost ispraviti, zamjenom riječi ili drugom pločom koja bi pojasnila šta se dešavalo tog 7. februara 1942. godine. Kao što rekoh ovdje se nije vodila debata i možemo reći da su se na istoj strani našli pojedinci, mediji, uprava grada Banjaluke i Ministartsvo prosvjete, jer kada se radi o srpskim žrtvama, mi u Republici Srpskoj smo principijelni, konzistentni, beskompromisni i protiv revizije istorije. Problem je što sve to nismo kada se radi o žrtvama drugih. Da pojasnim. Bošnjačka djeca u Prijedoru još uvijek nemaju spomenik. Samo 45 kilometara dalje svi oni principi koji važe za ubijenu djecu u Šargovcu, ne važe za 102 ubijene bošnjačke djece u Prijedoru. Već više od deset godina prijedorski Bošnjaci, podržani svim pristojnim ljudima, pokušavaju da postave spomenik ubijenoj djeci, ali bez uspjeha. Promijenila su se tri gradonačelnika i ništa. Četvrti je potpuno nezainteresovan. Oni se u načelu sa ovom inicijativom, ali je njihova institucionalna „bespomoćnost“ fascinantna. Nijedan od pomenutih gradonačelnika nije uspio da natjera institucije da rade svoj posao tj. da se usaglase oko mjesta na kojem spomenik treba da se postavi. Praktično to bi značilo da gradske vlasti postavljanje spomenika moraju da odobre, potom se mora usvojiti idejni projekat i Grad potom mora i izgraditi taj spomenik. Formalno i pravno to ne bi trebao da bude veliki problem, da u glavama prijedorskih guzonja ima morala i savjesti, više od nacionalizma. Prosto je nevjerovatno kako suočavanje s prošlošću, borba za istinu i pravdu u Republici Srpskoj nestanu na potezu od Banjaluke do Prijedora, iako je zločin o kojem se govori veoma sličan. Ako se pitate zašto, odgovor je vrlo jednistavan, djeca su njihova, a zlikovci su naši.   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62092/a-sve-bi-bilo-drugacije-da-su-srpska-djeca</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62092/a-sve-bi-bilo-drugacije-da-su-srpska-djeca</guid>

...

</item>

<item>

<title>Sarajevski propagandisti i manipulatori ne vjeruju Srbima a ni Mirsadu Tokači</title>

<pubDate>Fri, 09 May 2025 09:17:26 +0200</pubDate>

<description>Ovo je dio razgovora sa Očiglednom ublehom, čovjekom sa profilom na kom piše: „Analizirajmo događaje i ljude na drugačiji način od nametnutog.“ Nadam se da će se ovaj moj komentar biti prihvaćen kao dobronamjeran. Manipulanti i profiteri iz reda svih naših naroda namjerno zamućuju sadržaj kulture sjećanja i iz tog stanja profitiraju i takvu kulturu sjećanja koriste za razvijanje kulture mržnje i straha. I ti si ovom prilikom nasjeo na njihov narativ, propagandu koju svakodnevno ponavljaju. Analiziram tvoj komentar da tebi i svima koji ovo čitaju pokažem u čemu se sastoji zamućivanje, neprecizna upotreba pojmova humanitarnog prava i iznošenje lažnih podataka koji postaju neoborive činjenice po njima. Tvoj komentar glasi "Isto se prima, mogli su oni reć i 5.000. Većini ljudi nije jasno da u 11.500 ubijenih u Sarajevu su i vojnici." Prvo: Ovaj broj (11.541, ili oko 11.500) koji se ovih godina u Sarajevu koristi kao istina o ubijenim građanima Sarajeva je umjetnička fantazija umjetnika Harisa Pašovića, kroz umjetnički performans Crvene stolice gdje je postavio 11. 541 stolicu za poginule građane Sarajeva. Njegova fantazija postaje naučna činjenica koju svi sarajevski propagandisti svakodnevno koriste u komuniukaciji sa javnošću, da kažu da je u Gradu Sarajevu ubijeno 11.541 građanin iz reda svih naroda. Da bi pokazao u čemu je neprecizna upotreba pojmova iz humanitarnog i ratnog pravo počeću od toma šta znače pomovi ubiti, poginuti i biti žrtva rata. Ubistvo: Ubistvo je ljudski čin koji za posljedicu ima smrt drugoga čovjeka. U pravnom smislu, ubistvo je kazneno, krivično djelo protiv života i tijela sa smrtnom posljedicom. U ratu se ubijaju civili i zarobljeni vojnici i to je predmet kazne, krivičnog gonjenja. Poginuti: Izgubiti život nasilnom smrću, biti ubijen, izgubiti život u ratu, i ovo nije predmet krivičnog gonjena, nije zločin. Žrtve rata, direktne žrtve rata  su svi oni ljudi koji su tokom ratnog sukoba u ubijeni, poginuli i nestali a indirektne žrtve su svi koji su na razne načine raseljeni. U toku odbrambeno-otadžbinskog, građanskog rata na teritoriji predratnog Grada Sarajeva utvrđeno je da imamo oko 14.500 žrtava rata (po Tokači  13.952 /8.388 poginulih boraca, 5.564 ubijenih civila i boraca/ i /oko 500 nestalih lica./ Prva manipulacija od strane sarajevskih propagandista sastoji u tome da kada govore o ubijenim Sarajeva u građanskom ratu pominju konačni broj 11.541 koji nigdje nije verifikovan, objavljen i opšteprihvaćen, i  druga manipulacija je što u istoj izjavi poginule preimenuju u ubijene. Malo je sarajevskim propagandistima utvrđeni broj od 5.654 ubijenih civila. Tom broju dodaju još nigdje potvrđeni broj od 5.887  ubijenih civila (oni to rade tako što iz ukupnog broja žrtava rata kod Tokače uzimaju ovaj broj (5.887) poginulih vojnika  Armije RBiH), da bi svijetu prikazali da su u Gradu Sarajevo ubijeno 11.541 civila. Zanimljivo da broj poginulih vojnika Vojske Republike Srpske (2.241) oni ne uzimaju prilikom govora o 11.541 –om ubijenom građaninu Sarajeva u ratu, ali kad govore o 14.500 poginulih u Gradu Sarajevu koriste i ovaj podatak (2.241) o poginulim borcima Vojske Republike Srpske. Ponavljam tvoj komentar, koji je predmet ove analize,  koji glasi: "Isto se prima, mogli su oni reć i 5.000. Većini ljudi nije jasno da u 11.500 ubijenih u Sarajevu su i vojnici." Da bi tvoja izjava, (imajući u vidu sve ovo što sam objavio u ovom blogu), koja govori o sarajevskim propagadnistima i manipulatorima, bila razumljiva i istinita, po meni trebala bi da glasi: „Isto se prima, mogli su oni reć i 5.000. Većini ljudi nije jasno da u 11.451 ubijenih u Sarajevu su i poginuli vojnici Armije RBiH.“ Naglašavam da bi ja na ovu tvoju zadatu temu drugačije odgovorio. Ja bih napisao: Isto se prima kod naroda, mogli su oni napisati i 5.000. Većini ljudi nije jasno da u lažnoj brojci od 11.451 ubijenih u Sarajevu su i poginuli vojnici Armije R BiH. Igrajući se, manipulišući, vršeći selekciju i preimenovanje žrtvama rata u Sarajevu, sarajevski proganadisti i manipulatori su „zaboravili“ da kažu da postoji i 2.241 poginulih boraca Vojske Republike Srpske, i 1.097 ubijenih civila po Tokači. Srpska istoriografija, političari i predstavnici nevladinih organizacija koje su proistekle iz odbrambeno-otadžbinskog rata ne prihvataju, narative sarajevskih propagandista i manipulatora i ne priznaju osporavaju, podatke Tokače i govore o 4.500 poginulih vojnika i oko 3.000 ubijenih civila srpske nacionalnosti na teritoriji Grada Sarajeva. Vrijeme je da se na mostu istorije, istine i pravde susretnu predstavnici svih strana i da poslije borbe argumentima, činjenicama približe ove nacionalne istine stvarnim istinama o svim aspektima ratnih žrtava sa teritorije bivšeg Grada Sarajeva.</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62091/sarajevski-propagandisti-i-manipulatori-ne-vjeruju-srbima-a-ni-mirsadu-tokaci</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62091/sarajevski-propagandisti-i-manipulatori-ne-vjeruju-srbima-a-ni-mirsadu-tokaci</guid>

...

</item>

<item>

<title>Zašto građani BiH sve manje vjeruju vjerskim organizacijama?</title>

<pubDate>Mon, 05 May 2025 13:32:35 +0200</pubDate>

<description>Evo neki dan izašlo istraživanje Fondacije Fridrih Ebert koje pokazuje da stanovnici Republike Srpske najviše vjeruju Srpskoj pravoslavnoj crkvi, mada taj procenat nije impresivan, 55%, a onda znatno manje ostalim institucijama (mediji, političke partije, političari, institucije). U Federaciji BiH povjerenje u vjerske ustanove je na drugom mjestu (50%), odmah posle medija (90%). Ko prati istraživanja ovakvih fenomena kod nas i u regionu nije iznenađen, naprotiv, možemo reći da su ovakvi rezultati uobičajeni i donekle očekivani, ali …? Uvijek postoji ali, koji ovaj život čine ljepšim i zanimljivijim. Pošto ova fonadacija radi istraživanje svake godine, istom metodom, veoma je zanimljivo vidjeti kako to povjerenje u vjerske institucije se kreće kroz vrijeme tj. da li se to povjerenje u vjerske institucije povećava, smanjuje ili ostaje isto? Rezultati su vrlo zanimljivi. Od 2017. godine do 2022. godine povjerenje u vjerske institucije je imalo nešto više od 70% stanovnika Bosne i Hercegovine, da bi od 2023. godine to povjerenje opalo za oko 20% i sada ono iznosi nešto više od 50%. Neka procenti i nisu potpuno tačni, ali je tendencija više nego jasna, od 2022. godine povjerenje u vjerske institucije opada i postavlja se pitanje zašto? Zašto tek polovina stanovnika BiH vjeruje vjerskim ustanovama, čija je osnovna misija širenje vjere unutar svog stada. Kriza povjerenja u vjerske institucije nije karakteristika samo našeg društva, jer istraživanja u regionu, Evropi i SAD bilježe sličan fenomen. Možda je jedan od razloga generalno nepovjerenje prema institucijama u našoj zemlji, pa su tim trendom obuhvaćene i vjerske ustanove? Teško mi je povjerovati da su stanovnici BiH manje vjernici jer su postali više racionalni, jer to naša svakodnevica dematuje, biće da je u pitanju nešto drugo. Ljudi još uvijek imaju potrebu da vjeruju u nešto, ali nisam siguran da im za to trebaju posrednici u vidu vjerskih ustanova, pa samim tim i povjerenje u njih je sve manje. Na kraju krajeva možda je i do vjerskih ustanova i njihovog ponašanja, koje je vrlo često moralno upitno i u suprotnosti sa onim što propovjedaju. Prevelika bliskost s vlastima i tajkunima teško da će impresionirati običnog stanovnika ove zemlje i vratiti mu vjeru u vjerske institucije. Dodamo li tome osvještavanje pumpi, kancelarija i mašina, onda se zapitamo gdje je tu mali čovjek. Na kraju krajeva, teško je vjerovati nekome koji od nas treže da se pridržavamo deset Božijih zapovijesti, a svakodnevno ih gledate kako krše ta ista pravila. Znam, sve je to ljudski, ali teško je običnom čovjeku da to prihvati. Možda je kombinacija ovih razloga uzok gubitka povjerenja u vjerske institucije u BiH, ali o tome trebaju da brinu domaći kler, a ne ja. Moje je da primijetim.   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62090/zasto-gradani-bih-sve-manje-vjeruju-vjerskim-organizacijama</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62090/zasto-gradani-bih-sve-manje-vjeruju-vjerskim-organizacijama</guid>

...

</item>

<item>

<title>Kačavendin poučak</title>

<pubDate>Tue, 29 Apr 2025 09:09:44 +0200</pubDate>

<description>Elem, nema ništa gore nego kada psiholozi čitaju knjige o istoriji i to ne o bilo kakvoj istoriji već ovoj skorašnjoj s kraja 20. vijeka. Svašta se tu može pročitati. Tako sam ja neki dan završio s čitanjem knjige, ustvari prošireni doktorski rad, sarajevskog istoričara Edina Omerčića koja se zove „Brzina mraka; Politička djelatnost Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini od 1989. do 1996.“ Inače čovjek je ozbiljan istoričar i radi na Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu od 2008. godine, znači ništa trange, frange. I tako ja čitam poglavlje šesto u kojem se obrađuje period između 1993. i 1994. godine, kada naletih na 377. strani na sledeći pasus Na 34. sjednici Narodne skupštine Republike Srpske koja se održala 28. avgusta 1993. godine narodni poslanik Miladin Nedić „zamoljen od ogromnog broja ljudi sa Ozrena, Trebave i Majevice“ postavio je pitanja “vezana za lični, vjerski, nacionalni i profesionalni identitet episkopa Vasilija, za kojeg je tvrdio da „predsjedava sjednicama vojnih komandi“. Napomenuo je da su mu ova pitanja ljudi postavili kao hrišćani koji su Vasilija smatrali „za satanu“. Da, govori se o Vasiliju Kačavendi i vjerujem da pravoslavnim Srbima nije smetalo to što se kao   episkop zvorničko-tuzlanski miješa u vojne poslove, već izgleda što je i tada imao afinitete prema mladićima i Mladićima. Narodni poslanik Nedić nije dobio odgovor na svoja pitanja, ali je dobio prekor od tadašnjeg ministra za vjere Dragana Davidovića koji je kazao  da zasijedanje Narodne skupštine Republike Srpske nije pravo mjesto za „ovako neukusna pitanja“, pogotovo zbog toga što episkope ne postavlja skupština, već Srpska pravoslavna crkva, te je Vasilije za svoja djela odgovoran Sinodu i Svetom arhijerejskom saboru u Beogradu. Ministar je naglasio da je ovo protest „iz etičkih principa“. Potom je ministar napravio moralni salto mortale i narodnim poslanicima krenuo da objašnjava koliko je potrebno vjeruočitelja u školama, koliko vojnih sveštenika, a koliko sveštenika u bolnicama, klinikama i ostalim zdravstvenim ustanovama. Važno je naglasiti da su ovo Nedićevo pitanje čuli osim poslanika Narodne skupštine  i predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, te mitroplit Nikolaj, kao i general Milan Gvero i svi oni su manje ili više otvoreno pokazali razumijevanje za episkopa Vasilija, naglašavajući njegove zasluge zvorničko- tuzlanskoj eparhiji od ranije i sada tokom rata.   Zašto vam sve ovo pišem?   Prije svaga da shvatimo kako ni tada, kao i sada ovozemaljski zakoni nisu isti za sve, pogotovo za one koji su visoko pozicionirani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ali to nije ništa novo.   Kako životi malih običnih ljudi nisu važni, kada se radi o višim ciljevima, ali ni to nije ništa novo.   Da se još 1993. godine znalo za „nestašluke“ episkopa Vasilija Kačavende i kako su svi oni koji su za to tada imali razumijevanja saučesnici u svemu što se kasnije dešavalo, a otkrilo 2013. godine.   Za svoj minuli rad Vasilije je 2024. godine primio orden Svetih novomučenika kragujevačkih, jer gdje su mladi muškarci tu je i Kačavenda.   Na kraju krajeva moramo priznati da su i pederi dali svoj dopinos u izgradnji Republike Srpske, što bi trebalo da se cijeni.   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62089/kacavendin-poucak</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62089/kacavendin-poucak</guid>

...

</item>

<item>

<title>Tako ti je mala moja kad jebe Bosanac/ka ili šta znamo o seksualnosti stanovnika Bosne i Hercegovine</title>

<pubDate>Wed, 23 Apr 2025 08:47:00 +0200</pubDate>

<description>Odmah na početku da razjasnimo ovaj tekst se odnosi na sve stanovnike naše države bez obzira na njihov pol, rod i seksualno opredjeljenje. Svako ko je državljanin ove zemlje mogao je da popuni ovu anketu, a popunilo ih je tačno 3140 osoba. Pošto danas malo ko čita, pogotovo ovakve vrste publikacija, pokušaću vam kroz niz činjenica dočarati seksualni život stanovnika naše zemlje, bez velikog filozofiranja, pa ako vas zaintrigiram cijelu publikaciju možete da nađete i besplatno skinete na linku https://proeduca.net/seksualnost-stanovnika-bosne-i-hercegovine/ Predigra ili stavovi o nekim aspektima seksualnosti: „Homoseksualnost nije bolest“ smatra 46.7% građana u BiH, dok 36.8% misli da jeste. Sa stavom da „pornografiju treba zabraniti“, slaže se trećina stanovnika u BiH (32.7%), dok se tome protivi 46.4% ispitanika. Dobro je „da muškarac ima seksualno iskustvo prije stupanja u brak“, smatra polovina (49%) građana BiH, ali je interesantno da njih 29.1% nema stav o tome. Sa tvrdnjom da je „normalno imati analni seksualni odnos“, slaže se 35.6% stanovnika BiH, 27.5% nema stav, dok 36.9% smatra da to nije normalno.“ Pređimo na stvar ili seksualno ponašanje: Nešto više od trećine stanovnika BiH (38.7%) imalo je analni seksualni odnos. Obje vrste seksa, genitalni i analni, upažnjvalo je njih 1146 ili 36.54%. U prosjeku prvi seksualni odnos stanovnik BiH imao je  sa 19.3 godine. Muškarci ranije stupaju u seksualne odnose (18.8) u odnosu na žene (19.6). Za 50% stanovnika BiH osnovni motiv da stupe u prvi seksualni odnos bila je ljubav (50%), a potom radoznalost (18%) i fizička privlačnost partnera ili partnerke (23.2%). Polovina građana BiH (49.9%) prilikom prvog seksualnog odnosa koristila je neki oblik kontracepcije. Oko polovine ispitanika je koristilo kondom (47.4%), a 16.6% se odlučilo da neželjene posljedice spriječi metodom prekinutog seksualnog odnosa.. U posljednjih godinu dana 71.3% stanovnika BiH je u prosjeku imalo seks sa jednom osobom, dok je njih 10.4% bilo sa dva partnera ili partnerke. Seks sa tri osobe, u posljednjih godinu dana, imalo je 4.5% građana, a više od tri partnera njih 6.2%. U posljednjih godinu dana seksualne odnose nije imalo njih 7.7%. U prosjeku ispitanici u BiH mjesečno imaju šest odnosa za 30 dana. Petina građana (21.1%), u proteklom mjesecu, nisu uopšte imali seksualne odnose. Nešto više od trećine stanovnika BiH (38.9%) je u posljednjih mjesec dana imalo seks između jednog i pet puta. Svaki deseti ispitanik i ispitanica spavali su sa partnerom ili partnerkom deset puta u proteklih 30 dana. U proteklih mjesec dana više od 10 puta seks je imalo 16.7% ispitanika. Nešto više od četvrtine stanovnika BiH (28.3%) uvijek koristi kontracepciju tokom seksualnog odnosa, dok 31.1% to čini ponekad. Kontracepciju ne koristi svaki treći ispitanik ili 34.7%. Kondom je najčešći oblik kontracepcije kod građana koji koriste kontracepciju tokom odnosa i njega koristi uvijek ili ponekad 51.4% ispitanika. Neobavezan seks je u proteklih godinu dana imao 18.7% ispitanika i ispitanica. Među ispitanicima koji su imali neobavezni seks 59.3% je koristilo kondom kao zaštitu. Vrhunac ili koliko smo zadovoljni seksom? Stanovnici BiH su prilično zadovoljni svojim seksualnim životom, prosječna ocjena iznosi 7.23 na skali od 1 do 10. Tokom seksualnog čina 40.2% ispitanika uvijek doživi orgazam, dok uglavnom to doživi 38.5% ispitanika. Vrhunac ponekad doživi 15.4% ispitanika, a 2.7% nikada.  Sam svoj majstor ili preuzmite stvar u svoje ruke: Dvije trećine stanovnika BiH (67.5%) kazalo je da masturbira. Trećina (33.5%) masturbira nekoliko puta mjesečno, dok 25.4% to čini nekoliko puta sedmično. Pornografske sajtove ne posjećuje 41.1% ispitanika u BiH. Nekoliko puta mjesečno pornografske sajtove posjećuje 14.2% ispitanika, a svaki deseti (11.1%) nekoliko puta sedmično. Ovu vrstu sajtova svakodnevno posjećuje 4.8% ispitanika. Među građanima koji posjećuju pornografske sajtove najviše je onih koji kažu da im takvi sadržaji pomažu da se lakše uzbude i dožive orgazam (48.1%), a slijede ispitanici koji uživaju da gledaju takve sadržaje (11%) i oni koji se na taj način upoznaju sa seksualnim tehnikama (8.5%). Svaki deseti ispitanik (9.4%) kazao je da mu ovakvi sadržaju pomažu da zadovolji svoju povećanju seksualnu želju, dok 7.9% tvrdi da im to pomaže da imaju kvalitetniji seksualni život. Na porno-sajtovima 5% ispitanika nalaze sadržaje o kojima maštaju u stvarnom životu. Najmanje je onih (1.5%) koji kažu da posjećuju ove vrste sajtova zbog stidljivosti. Ovo je samo jedan mali dio dobijenih rezultata, koje se nalaze u publikaciji „Seksualnost stanovnika BiH i koliko se razlikuju od stanovnika Srbije i Hrvatske“. Zaključke o seksualnom životu Bosanaca i Bosanki, kao i Hercegovaca i Hercegovki donesite sami i nema potrebe da se upoređujete, jer seksualnost je individualna stvar i nema recepta koji će važiti za sve. Šta reći na kraju nego, jebite se narode i trudite se da uživate u tome.   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62088/tako-ti-je-mala-moja-kad-jebe-bosanacka-ili-sta-znamo-o-seksualnosti-stanovnika-bosne-i-hercegovine</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62088/tako-ti-je-mala-moja-kad-jebe-bosanacka-ili-sta-znamo-o-seksualnosti-stanovnika-bosne-i-hercegovine</guid>

...

</item>

<item>

<title>Šta je Dodik kazao na Vučićevom mitingu?</title>

<pubDate>Tue, 15 Apr 2025 10:05:58 +0200</pubDate>

<description>Elem, u subotu je Milorad Dodik opet  misteriozno prešao granicu Bosne i Hercegovine bez ikakvih problema i ukazao se na bini u Beogradu, da bi se obratio vaskolikom srpstvu. Ne znam koliko ga je prisutno srpstvo uopšte slušalo dok je prekidalo post besplatnim pljeskavicama, ćevapima i ostalim mesnatim naslaždenijima. Ipak red bi bilo da barem mi iz Republike Srpske znamo šta je tom prilikom Milorad Dodik kazao i šta možemo da zaključimo na osnovu onoga što je izrečeno. „Veličanstvena Srbijo, okupili smo se da pokažemo jedinstvo i volju, da očuvamo narod.“ Ako izuzmemo nekritičko divljenje Srbiji što je svojstveno svakom poštenom nacionalisti, kao i političarima kojima prijeti hapšenje, ne vidim šta je to trenutno toliko veličanstveno u njoj, a pogotovo mi nije jasno jel Dodik traži jedinstvo ili poslušnost srpskog naroda? Pogotovo mi nije jasno šta znači „očuvati narod“ i od koga i čega.  Imajući u vidu da je Vučić toliko dugo na vlasti, da se teško možemo sjetiti ko je to bio prije njega i SNS-a. „Srbija mora da se stabilizuje. Ovdje smo da podržimo napore predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u ovim nestabilnim vremenima u kojima se cijeli svijet nalazi.“ Po dobrom starom običaju kod Srba, stabilnost države ne zavisi od funkcionalnih institucija, poštivanje zakona i procedura, već od jednog čovjeka, a taj čovjek je danas Aleksandar Vučić. Koji će u maniru iskusnog kapetana srpski brod prevesti kroz oluje i bure koje u ovom trenutku izazivaju srpski prijatelji Vladimir Putin i Donald Tramp. Ono što je nelogično je da po riječima Aleksandra Vučića Srbiji nikada nije bolje išlo, ali je jasno da Milorad Dodik misli drugačije tj. da je nestabilna. „Važna je jaka i stabilna Srbija, Republici Srpskoj je od najveće važnosti. Zato smo ovdje da pružimo podršku Srbiji, mi u Srbiju gledamo kao u svoju državu, zato hoćemo da je jaka i snažna.“ Kao što vidite Milorad Dodik je došao u Srbiju, zajedno sa autobusom svojih pristalica, da podrži Srbiju koju urušavaju stanovnici Srbije. Kao što znate od ranije mi ne dolazimo samo na mitinge i skupove podrške SNS-a, već kad je potrebno mi iz Republike Srpske i glasamo u Srbiji, jer hoćemo da Srbija ostane jaka, snažna i napredna. Potom je Milorad Dodik dodao „Srbija koja se oslobađa mora da nastavi svoj put, a taj put je ovaj večeras. Šta god mislili o nama, ovo je stabilna, normalna, volji okrenuta Srbija.“ Nije baš najjasnije od čega se Srbija oslobađa i ko je porobio, ako znamo da je od 2012. godine SNS na vlasti zajedno za SPS-om. Vučić se za to vrijeme družio i sarađivao sa najvećim „neprijateljima“ Srba od Klintona, preko Šredera, Blera i Soroša, pa nikako da skontam od koga i čega se oslobađa? Ipak sasvim je jasno da postoji „normalna“ i „nenormalna“ Srbija, a vi znate koja je koja. „Nemamo ništa protiv njih, osim kada zabranjuju rad ustanova, to ne treba da čine. Prava mogu da ostvare na izborima i zato Srbija mora pobjeđivati na izborima.“ Nikako da skontam ko su oni, opozicija u Srbiji, studenti, nevladin sektor ili svi oni koji već šest mjeseci traže istinu i pravdu na ulici, a zauzvrat dobijaju batine, otkaze, smanjene plate i etikete izdajnika, ustaša i sl. Onda čitavu priču opet vraća na izbore, koji su u Srbiji toliko neregularni, da ih se stidi svaki pristojan čovjek, ali ne i vlast. „Srbija koja je na strani predsjednika Vučića. Nema nijedne persone koja Srbiju osim Vučića može da povuče naprijed. Uspjeli smo zahvaljujući Vučiću da slobodno govorimo. Srbija dobija svoju dimenziju i poruku - da građani žele slobodnu Srbiju. Neka žive Republika Srpska i Srbija i srpski narod gdje god se nalazio.” I onda ide zakucavanje. Srbija je toliko veličanstvena, stabilna i jaka, da je može voditi samo jedan čovjek, Aleksandar Vučić. Realno, ako je ovo istina što Dodik govori, a ko smo mi da u to sumnjamo, Srbija je u ozbiljnom problemu. Ipak, na kraju bih se složio sa Miloradom Dodikom da njeni građani žele „slobodnu Srbiju“.   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62087/sta-je-dodik-kazao-na-vucicevom-mitingu</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62087/sta-je-dodik-kazao-na-vucicevom-mitingu</guid>

...

</item>

<item>

<title>PR se ne jede, niti SIPA u auto</title>

<pubDate>Tue, 08 Apr 2025 11:12:41 +0200</pubDate>

<description>„Postoje oni koji se ne bore, samo sjede. Onaj ko se bori, taj može da izgubi, ali onaj ko se ne bori, on je već izgubio. Moramo se boriti da prikažemo pozitivne rezultate koje je Srpska ostvarila! Završili smo prošlu godinu sa 0.4 odsto budžetskog deficita i 34 odsto ukupnog duga, a 32 odsto javnog duga. Amerika ima 6 odsto budžetski deficit i 120 odsto zaduženja. Kako smo uspjeli da dozvolimo da javna percepcija bude drugačija, pored svih rezultata koje imamo? Zaposlili smo, po različitim strukturama, toliko stručnjaka za medije, a pokazali smo nesposobnost komunikacije! Razni mešetari, tako, izvrću priču i pričaju o kolapsu Republike Srpske„ Ovo je neki dan izjavio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Šta možemo iz gore navedenog zaključiti, da je narod glup ili jednostavno ne vidi koliko mu je dobro. Sasvim je jasno da Milorad Dodik sve manje ima kontakta sa realnošću, što može da bude rezultat više stvari: Otuđio se od običnih ljudi. To može biti rezultat pokušaja realizacije „velikih“ ideja koje mu zaokupljaju pažnju, gomile novca kojom raspolaže, još većeg obezbjeđenja koje ga čuva, prevelikog gledanja RTRS-a i Alternativne televizije, okruženost ulizicama koji mu stalno povlađuju i govore da je najljepši i najpametniji. Otuđenosti od zakona i pravila. On taj koji postavlja pravila, a svi drugi služe da ta pravila pretvore u zakone, pravilnike, upustva i ostale pravne akte koji će u tom trenutku poslužiti svrsi. Pa mi imamo više hitnih i vanrednih zasjedanja Narodne skupštine, nego redovnih. Otuđenost od sistema. Institucije nemaju nijednu drugu ulogu osim da prate njega i njegove ideje, koliko god one bile sulude i u suprotnosti sa zakonima, kao i da zaposleni u njima redovno dolaze na „spontane“ mitinge. Šta god da je u pitanju vidimo da on nije kriv, već svi ostali koji ne mogu da prate svog briljantnog vođu. Potpuno je jasno da Milorad Dodik nikad nije razumio ili ne želi da shvati razliku između PR-a,  marketinga i bahatosti. Da je shvatio tu razliku nikada se ne bi ponašao kako se sada ponaša, a ponaša se kao autokrata koji svaki dan ima sve više problema i zbog toga je nervozan i umoran, a samim tim i ljut. Cilj PR je da gradi i održava pozitivan imidž pojedinca ili institucije u javnosti. Fokus je na reputaciji, poverenju i kredibilitetu. Kakva je reputacija predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika? Što se tiče imidža u svijetu, on je svaki dan sve gori i gori, jer on se danas opaža kao glavni generator problema u BiH, a sve manje kao dio rješenja. U Republici Srpskoj ga opažaju na dva načina. Njegovi simpatizeri smatraju da je on jedini koji može da spasi Republiku Srpsku od nestanka i zato ga treba pustiti da radi šta hoće, dok drugi misle da je on i njegovo političko ponašanje glavna opasnost za opstanak Republike Srpske. Kojih ima više u ovom trenutku teško je reći? Milorad Dodik je odavno kreirao imidž omnipotentnog Baje, koji je sve i svja u Republici Srpskoj i koji je iznad svake institucije. On o svemu pregovara, on sve dogovara, odlučuje i u sve se miješa, a institucije su tu samo privid postojanja sistema. To je dobro dok sve ide kako treba, kada nastanu problemi onda taj superheroj postaje glavni krivac za sve. Od inflacije, preko niskih penzija, do odlaska mladih ljudi. Koalicioni partneri od toga debelo profitiraju, jer imaju dio moći i skoro nikakve obaveze. Kao posledicu te Dodikove svemoći imamo punu vladu na čijem je čelu klovan i gomilu anonimnih ministara, koji su tu samo zato što Vlada mora da postoji  i kojima običan stanovnik Republike Srpske ne zna ni ime, ni prezime. I ljubitelji i kritičari Milorada Dodika  se slažu da je on centar moći i da sve u Republici Srpskoj od njega zavisi. Složiće se i da je bogat i bahat. Nekima to smeta, a nekima ne. Dodik sebe vidi kao prosvećenog apsolutistu i ne treba mu  reputacija, povjerenje i kredibilitet u javnosti. Treba mu lojalna policija, kontrola nad novcem i zakonodavnom i izvršnom vlašću. Doduše treba mu i veza do Trampa, što raznorazni đulijaniji i blagojevići  vješto koriste da mu uzmu pare. Njemu treba bespogovorna poslušnost i strah od mogućih posledica ako kažemo ili uradimo nešto što je u suprotnisti sa njegovom politikom. Da nije tako, ne bi omalovažavao i vrijeđao novinare, niti bi ih izbacivao sa konferencija za medije i zabranjivao im ulazak na iste. Ne bi svoje političke oponente nazivao izdajnicima, plaćenicima i ne bi donosio zakone u kojima su članovi navladinih organizacije opisani kao „agenti stranog uticaja“. Tako se ne gradi ni reputacija, ni povjerenje, već stvara razdor među građanima Republike Srpske. I nema tog stručnjaka za komunikaciju koji može da to kontroliše i sanira, pa taman bio najbolji stručnjak  u svijetu. A narod ko narod, više vjeruje cijenama u prodavnicama, nego PR, jer PR se ne može ručati, niti nasuti u auto.   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62086/pr-se-ne-jede-niti-sipa-u-auto</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62086/pr-se-ne-jede-niti-sipa-u-auto</guid>

...

</item>

<item>

<title>Što te nema?</title>

<pubDate>Tue, 01 Apr 2025 10:07:51 +0200</pubDate>

<description>Hoće li te hapsit, neće Sve nas muči ta dilema, Iz grudi nam vapaj kreće: „Što te nema, što te nema?“   O glavi ti mnogi rade Pošten Srbin mira nema,   RTRS nam nadu dade: „Što te nema, što te nema?“   Presto Vučić da se trudi I Tramp svoje snove sneva, Sve ti piše u presudi: „Što te nema, što te nema?“   Kažu da si kod Orbana Ko zna šta ti Putin sprema, Narod brine i ne spava: „Što te nema, što te nema?“   Ponestalo više sreće Ni Le Penke više nema, Iz partije vapaj kreće: „Što te nema, što te nema?“   Mislio si da si Baja Sve pokvari ona Sena, Istjerateše te iz Raja: „Što te nema, što te nema?“   Petar Đokić mudro ćuti Meščini se strana mijenja, Niko odan, svak prevrtljiv: „Što te nema, što te nema?“   Gdje si sada, šta te muči Sve nas brine ta dilema, Da li će nas Pranjić vodit: „Što te nema, što te nema?“   Ostavi nam Viškovića Nenada što stalno drijema Ali je sada svima jasno: „Sad te ima, sutra nema."    </description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62085/sto-te-nema</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62085/sto-te-nema</guid>

...

</item>

<item>

<title>Na Drini čopanje</title>

<pubDate>Mon, 24 Mar 2025 09:39:10 +0100</pubDate>

<description>Dok najveći broj stanovnika Bosne i Hercegovine čeka rasplet situacije u državi plašeći se sukoba i incidenata Vlasti Republike Srpske pare troši nemilice, ali što bi narod rekao “samo nek se ne puca”. Da pojasnim. HE na Drini je dio mješovitog Holdinga “Elektroprivreda Republike Srpske” tj. to je preduzeće gdje Vlada Republike Srpske sve odlučuje i koje ima monopol na cijeloj teritoriji Republike Srpske. Elem, to preduzeće je neki dan odvojilo 750 000,00 KM, bez PDV-a, i raspisalo tender za reklamu i propagandu u narednih osam mjeseci. Plan je da se ovo monopolsko preduzeće reklamira na televiziji, radiju, internet portalima, ali i preko sportskih klubova i manifestacija. Danima evo razmišljam zbog čega je HE na Drini treba reklama i ne mogu da skontam. Imaju li konkurenciju? Nemaju. Hoće li skorije imati konkurenciju? Neće. Možemo li bez njihovog proizvoda živjeti normalno? Ne možemo. Pa u čemu je fora? Fora je u “čopanju”. Prvo će neka marketinška agencija bliska vlastima da dobije posao i da čopne dio novca za sebe i svoje usluge, a dio toga će biti vraćeno nekome u stranci. Onda će ta agencija, bliska vlastima, krenuti da dijeli novce “sportskim, kulturnim, humanitarnim organizacijama” bliskim vlastima i “manifestacijama i događajima” koje organizuju ljudi bliski vlastima  i oni će da čopnu dio novca za sebe i za stranku. Na kraju dolaze i mediji, opet bliski vlastima, koji će aktivno pratiti poslovne aktivnosti HE na Drini i sve gore pomenuto i čopnuti svoj dio kolača i nešto vratiti stranci, a zauzvrat će pružiti “istinito  objektivno” informisanje u skladu sa direktivama stranke koja ih kontroliše.   I tako će svi po malo da čopnu i nesta para dok kažeš Drina. Zato kada drugi put vidite da je sponzor nekoga i nečega HE na Drini, budite ponisni na sebe, jer to ste vi finasirali svojim računima i račnajte da je dio vašeg novca završio u džepovima partija na vlasti, jer to danas tako funkcioniše.   Preuzeto sa blogger.ba</description>

<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62084/na-drini-copanje</link>

<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62084/na-drini-copanje</guid>

...

</item>

...

</channel>

...

</rss>