Erik Berglof, bivši glavni ekonomista Evropske banke za obnovu i razvoj, direktor Instituta za globalne poslove na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka, osvrnuo se na pandemiju COVID-19 i njen uticaj na globalno društvo, a njegovu kolumnu prenosimo u cjelini:

''COVID-19 ometa praktično svaki aspekt života širom svijeta. Naravno, vlade najprije rade na zaštiti vlastite populacije, uklјučujući zatvaranje granica, uvođenje karantina i obustave rada. Ali, čineći to, oni često ne uspevaju da vide širu sliku. Ta greška u rasuđivanju, ukoliko je ne ispravimo, vratiće se da nas proganja.

Patnja koju COVID-19 ostavlјa iza sebe - od smrti, oštećenog imunološkog sistema i oslablјene ekonomije - biće najozbilјnija za one koji su najmanje sposobni da se odbrane, u našim lokalnim zajednicama i širom svijeta. Ipak, ovaj val infekcije vjerovatno neće biti posljednji. Kako COVID-19 bude stizao do zemlјa sa krhkim institucijama i slabim zdravstvenim sistemima, ogroman broj lјudi bi mogao umrijeti u kratkom roku, uklјučujući mnoge od miliona ugroženih koji žive u neuređenim i siromašnim izbjegličkim kampovima. Štaviše, virus bi mogao postati endemska pojava.

Prema riječima Džeremija Farara, direktora organizacije ''Welcome Trust'', Vuhan - gdje se virus prvi put pojavio, ali smrtni slučajevi i nove zaraze se sada smanjuju – nalazi se u između 18. i 20. sedmice epidemije, koja traje od 20 do 22 sedmice. Sjeverna Italija bi sada mogla da bude između 11. i 13. sedmice, a Velika Britanija između 8. i 9. sedmice. Međutim, ranjive zemlјe Afrike, Srednje i Južne Amerike nalaze se između 1. i  5. sedmice, odnosno na samom početku ciklusa epidemije.

Suzbijanje pandemije zahtijeva jačanje najslabijih karika, bilo da je u pitanju bolnica, lokalna zajednica, država ili svijet. Zato je svima u interesu da se hitno podrže slabiji zdravstveni sistemi koji moraju biti u stanju da se izbore sa ne samo ogromnim brojem slučajeva, već i da budu spremni za buduće talase COVID-19 i sličnih virusa.

Takvi napori moraju biti brzi i sveobuhvatni, dizajnirani za najgori scenario. Lideri moraju koristiti dokaze zasnovane na istraživanju i nositi se sa strmim krivulјama učenja. Nema mjesta za isprazne parole i nesigurne predosjećaje. Troškovi ambicioznog odgovora su ništa u poređenju s onima koji su nastali kao rezultat oklijevanja ili grešaka.

G20 bi trebalo da preuzme vodeću ulogu, kao što je to činila 2008. godine, nakon  svjetske ekonomske  krize. Na samitu u Londonu, 2009. godine, G20 se udružila oko zajedničkog akcionog plana koji je angažovao klјučne aktere i osigurao da globalni sistem i dalјe funkcioniše. Sličan pristup je potreban i danas.

Za početak, globalna strategija mora podržati napore u razvoju i distribuciji vakcine. Pandemija COVID-19 već je donijela najbržu razmjenu naučnih saznanja u istoriji čovjeka, pri čemu su naučni časopisi uklonili relevantna ograničenja, odnosno pretplate na njihov sadržaj.

Nema garancija da će doći do pronalaska vakcine, tek treba da razvijemo jednu za običnu prehladu, koju može izazvati drugi koronavirus. Ali, ako i dođe do pronalaska takve vakcine, ona se mora masovno proizvoditi i isporučiti cijelom svijetu. Moramo se oduprijeti jednostranim pristupima, poput onog administracije američkog predsjednika Donalda Trampa, navodno pokušavajući da kupe ekskluzivna prava na bilo koju vakcinu razvijenu od strane njemačke farmaceutske kompanije.

Efikasna globalna strategija takođe mora uklјučivati i zdravstveno obrazovanje. Kao što je generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), Tedros Adhanom Gebrejesus na prošlomjesečnoj konferenciji o bezbjednosti u Minhenu izjavio: ''Ne borimo se samo protiv epidemije; borimo se protiv infodemije'', one koja može biti štetna kao i sam virus, posebno u zemlјama sa slabijim institucijama. Sadašnji fokus na zdravlјe pruža rijetku priliku za ulaganje u takvo obrazovanje.

Da bi uspjeli, vlade G20 moraće da saslušaju i sarađuju sa međunarodnim organizacijama, počevši od Svjetske zdravstvene organizacije. SZO u posljednje vrijeme trpi teške kritike, kao i tokom prošlih epidemija, ali većina ovih ''zakeranja'' je proizvod pogrešnog usmjeravnja, loše obaviještenosti i kontraproduktivno je. SZO je i dalјe jedina institucija koja može pružiti globalno zdravstveno vođstvo i podstaći povjerenje koje je potrebno za intervenciju. Podrivamo je na vlastiti rizik.

Na ekonomskom planu, Međunarodni monetarni fond,  koji je obezbijedio prijeko potrebnu gotovinu tokom epidemije ebole u zapadnoj Africi u periodu 2014-16. godine, već se obavezao da će staviti na raspolaganje oko 50 milijardi dolara putem svojih sredstava za brzo finansiranje. Svjetska banka, koja ima dugogodišnji uspjeh u pružanju podrške zdravstvenoj zaštiti, najavila je početni paket do 12 milijardi dolara neposredne podrške pogođenim zemlјama.

Na kraju, privatni sektor i filantropi moraju se pridružiti borbi. Već je organizacija ''Wellcome Trust'', zajedno sa fondacijom ''Mastercard'' i ''Bill & Melinda Gates'' fondacijom, najavila ''terapijski akcelerator'' za COVID-19 - inicijativu u iznosu od 125 miliona dolara za identifikaciju potencijalnih lijekova za virus, ubrzanje njihovog razvoja i pripremu za proizvodnju milione doza za upotrebu širom svijeta. Javna-privatna partnerstva, kao što su Koalicija za inovacije u pripremi za epidemiju i Savez za vakcine ''Gavi'', koji takođe podržavaju razvoj i primjenu vakcina, trebalo bi da budu uključeni.

Ali i dalјe ostaje veliki finansijski jaz. Odbor za nadgledanje globalne spremnosti zatražio je najmanje 8 milijardi američkih dolara neposrednih finansijskih sredstava, uklјučujući milijardu dolara za jačanje spremnosti SZO-a i odgovora u hitnim slučajevima, 250 miliona dolara za mjere nadzora i kontrole, dvije milijarde dolara za razvoj vakcina, milijardu dolara za distributivnu proizvodnju i isporuku vakcine, i 1,5 milijardi dolara za terapiju COVID-19.

Ministri finansija zemalјa G20 moraju da obezbijede neophodna sredstva prije sljedećeg zakazanog sastanka u aprilu. Potrebno ulaganje je malo, u poređenju sa socijalnim i ekonomskim troškovima nedjelovanja, a efikasan zajednički odgovor mogao bi postaviti temelјe za novi, brži multilateralizam koji je daleko bolјe opremlјen za rješavanje budućih globalnih izazova, od klimatskih promjena do naredne pandemije.

Budući istoričari donijeće sud o našoj efikasnostna osnovu rješenja pandemije COVID-19. Ukoliko svjetski lideri ne budu radili zajedno, njihov sud neće biti blagonaklon.''

Izvor: project-syndicate.org

Frontal/D.M.