Postoji grupa naučnika koja traži pećine, love šišmiše kako bi im uzeli krv iz krila za analizu, te na osnovu toga otkrvaju nove viruse kako bi spriječili nove velike pandemije. To su istraživači poznati kao "lovci na viruse".

"Takođe, uzimamo oralne i fekalne briseve i sakupljamo njihov izmet", rekao je za Si-En-En Piter Dažak, predsjednik američke nevladine organizacije "EcoHealth Alliance", koja je specijalizovana za otkrivanje novih virusa.

Dažak je lovac na viruse. U posljednjih 10 godina posjetio je više od 20 zemalja pokušavajući spriječiti sljedeću veliku pandemiju pretražujući pećine šišmiša za nove patogene. Tačnije, nove koronaviruse.

"Prikupili smo više od 15.000 uzoraka šišmiša, što je dovelo do identifikacije oko 500 novih koronavirusa", rekao je on.

A jedan od njih, koji je 2013. pronađen u pećini u Kini, bio je mogući predak Kovid-19.

Istraživanje koronavirusa

Prije epidemije SARS-a iz 2003. godine, istraživanje koronavirusa nije privuklo mnogo pažnje. "To nije doživljeno kao privlačna grana medicinskog istraživanja", kazao je Vang Linfa, virolog iz Duke-NUS-a iz Singapura, koji razvija alate koji se koriste za analizu uzoraka koje je prikupio "EcoHealth Alliance".

Tada su identifikovana samo dva ljudska koronavirusa, a oba su otkrivena u 1960-ima.

Od 2009. godine identifikovano je još pet ljudskih koronavirusa, među kojima je i Kovid-19. Dažak procjenjuje da šišmiši sadrže do 15.000 koronavirusa od kojih je trenutno poznato samo nekoliko stotina.

Dažakova organizacija fokusirana je na jugozapad Kine, tačnije provinciju Junan, poznatoj po velikoj populaciji šišmiša.

Jugoistočna Azija i Kina su od posebnog interesa, jer veliki dio njihove populacije redovno stupa u kontakt s divljinom, loveći je, prodajući je - često sirovu - na vlažnim tržištima i jedući je, rekao je Dažak.

Nakon analize uzoraka krvi ljudi koji žive u blizini dvije pećine šišmiša u okrugu Jining, provincija Junan 2015. godine, Dažakov tim otkrio je da 3% njih ima antitijela na viruse koji se obično nalaze samo u šišmišima - što znači da su im već bili izloženi.

Da bi prešli na ljude, koronavirusi moraju biti u mogućnosti da se vežu na svoje ćelijske receptore, što obično zahtijeva posrednog životinjskog domaćina, objašnjava Vang. To može biti civet mačka, deva, pangolin ili drugi sisar koji je usko povezan s ljudima.

Ali obično potiču od slijepih miševa, koji nose izuzetno visok udio virusa sposobnih zaraziti ljude, poput Marburga, Nipe, Ebole i SARS-a, rekao je Dažak, koji je 2017. bio koautor studije na ovu temu.

Kada se pojavio Kovid-19, Ši Zengli, virolog sa Instituta za virusologiju Vuhan, odmah ga je uporedio sa bazom podataka koje je identifikovala EcoHealth Alliance organizacija.

Dogodio se pogodak. "Novi koronavirus odgovarao je uzorku uzetom od šišmiša potkovnjaka u pećini u Junanu 2013. godine", kaže Dažak. "Bilo je 96,2% identično."

To znači da je virus ili bio predak virusa koji je uzrokovao trenutnu epidemiju ili bliski srodnik. "Velika je vjerojatnoća da je uključen posredni domaćin životinja i prenio virus ljudima, što čini 3,8% razlike u genomu", kazao je.

Znanje odakle dolazi novi virus i kako se prenosi na ljude, ključna je informacija, a može omogućiti rano otkrivanje epidemije.

Frontal/D.S.