Do sada si izlagala na mnogim izložbama kako kod nas tako i u regionu i inostranstvu. Koja ti je izložba najviše ostala u sjećanju i zašto?

Počela sam da izlažem slike 2006. godine, na drugoj godini studija. Od tada sam izlagala na preko 50 žiriranih izložbi. Neki od tih izlaganja odvijali su se u strogoj međunarodnoj konurenciji. Moj tadašnji profesor Branko Miljuš mi je govorio: „Kada budeš izložila rad u Galeriji Grafički kolektiv, znaj da si odradila ozbiljan posao na fakultetu “. Tada nisam bila svjesna tih riječi. Nakon dvije godine učestvovala sam na izložbi „Mala grafika 2008“ u Galeriji Grafički kolektiv u Beogradu.

Izožbe u Galeriji Grafički kolektiv u Beogradu su mi posebno drage. Radi se o svojevrsnom hramu grafičke umjetnosti oko kojega se okupljaju izuzetni umjetnici. Ponosna sam na svaki nastup u ovoj galeriji. U oktobru prošle godine, u ovoj galeriji organizovana je moja samostalna izložba „Grafike i crteži“.

Prošle godine izlagala sam i na Trijenalu grafike u Krakovu u Poljskoj. Radi se o najuglednijoj svjetskoj smotri grafičkog stvaralaštva, koju rado izdvajam.

Fenomenalan je osjećaj kada saznate da ste vi jedini mladi umjetnik iz Republike Srpske odabran da se svojim grafikama predstavite, čitavom svijetu u Glavnom paviljonu u Krakovu. Trijenale se odvija u više paviljona u Krakovu 2012., zatim 2013. Oldenburgu, Beču, Instanbulu i 2014. godine u Flaunu. Kustos na glavnoj izložbi Trijenala u Krakovu bio je Katarzyna Wojtyga (Kartazin Vojcig).

Trenutno si na master studijama na Likovnoj akademiji Banja Luka? Koliko se kvalitetno edukuju mladi talenti, a koliko imaju prilike i da pokažu svoja djela širem auditorijumu?

Kvalitet studija zavisi prije svega o motivaciji samog studenta. Koliko će znanja da dobije i usvoji, zavisi od njega. Smatram da se na AUBL odvija nastava u skromnim materijalnim uslovima.

Nisam iz imućne porodice ali sam uz pomoć stipendija i roditelja bila u prilici da vidim i uporedim sa banjalučku akademiju sa onima u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu i Parizu. U Centaru za grafiku i vizuelna istraživanja Akademija, Fakulteta likovnih umjetnosti u Beogradu upoznala sam se sa tehnikama ravne štampe. Nažalost, ove tehnike nisu zastupljene u nastavi na akedemiji u Banjaluci.

Smatram da ima prilike za izlaganje. Najbitnije je da umjetnik ima šta da pokaže. Izložbe onda “jure” vas, a ne vi njih.

Razočarana sam mnogim stvarima, ali sam i optimista. U medijima se malo govori o kulturi. Kritičare mi moramo “loviti”, a ne oni nas. Primjera radi, Trijenale u Krakovu niko kod nas ne spominje u medijima.Dokumenta u Kaselu je takođe nepoznata. Bijenale u Veneciji rijetko da se pomenu, iako imamo svog predstavnika ove godine.

Umjetnici izlažu,ali to medijski nije propraćeno, sem ako se sam umjetnik ne založi za isto.

Šta je tebe opredjelilo za grafiku?

Osnovne studije sam završila na Odsjeku grafika. Master završavam na Odsjeku slikarstva.

Moj rad prati podjednako interesovanje za obje likovne discipline. Ideje za grafike tražim u slikama, ali i same slike nastaju na osnovu kadriranja pojedinih stanja u grafici. Intezivno se bavim i crtežom, kao i fotografijom...

Prilika da se školujem u klasi profesora Branka Miljuša, opredijelila me je za grafiku. Od njega sam mogla da naučim slikarstvo, a i grafiku. On je ustvari bio slikar. Zaista mi je zadovoljstvo što sam bila u prilici da učim od velikog umjetnika.

Smatrala sam da je grafiku mnogo teže učiti i da je potrebno mnogo vremena da se posvetim tom učenju. Slikajući bi došla do predloška za grafiku. Najčešće na osnovu slika sam radila grafiku.

Nakon dosta dobrog savladavanja grafičkih tehnika, a o tom svjedoče brojne izložbe, odlučila sam da Master studije posvetim slikarstvu. Upisala sam Master studije u klasi Vese Sovilja. Zanimljivo je to da je i ovaj profesor na slikarstvu, zapravo grafičar.

Dobar umjetnik mora da ima široko znanje da bi mogao da se bavi onim što želi.

Na kojim projektima trenutno radiš, koja se izložba bliži?

Trenutno pripremam izložbu slika velikog formata. Radni naslov mog rada su “Odjeci II – otvorena vizuelna značenja“. One su dio mog Master rada kojim ću završiti studije.

Takođe se pripremam za odlazak na Trijenale u Krakovu, ukoliko mi budu odobrena finansijska sredstva za postignut rezultat od strane Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i Grada Banja Luka.

Radim na projektu sa grupom umjetnika iz Asocijacije grafičkih stvaralaca iz Banje Luke i Centarom za grafiku i vizuelna istraživanja Akademija, Fakulteta likovnih umjetnosti u Beogradu, pod nazivom “Dijalog”. 

U 2013/14. pokrenućemo sa spomenutim organizacijama Bijenale minijature u Banjoj Luci.

Kako vidiš u današnjim okolnostima odnos umjetnik i mogućnost življenja od umjetnosti?

Mladi umjetnici su u ovoj sredini „zbunjeni “. Mnogi ljudi koji nisu umjetnički obrazovani sebi zadaju za pravo da komentarišu umjetnički rad iako nikako nisu kompetentni za to. Neki pak posjeduju odgovarajuće diplome ali ne i dovoljno znanja o specifičnim oblastima. Ipak,to ih ne spriječava da vrlo nepromišljeno  oštro kritikuju.

To uveliko utiče na umjetnost u našem malom gradu, a i šire.

Često se susrećem sa ljudima kojima nije poznata grafika, a rade na pozicijama u kulturi. Čini mi se da svaki diplomirani umjetnik mora naći neki “pravi posao”, od kojeg će da ima materijalnu sigurnost.

 „Nemoguće” je živjeti od prodaje slika i grafika ili bilo kojeg vizuelnog rada. Loš položaj umjetnika nije osobenost samo ovog vremena  ove sredine. Čini mi se da su oduvijek umjetnici morali da žrtvuju dio sebe da bi se bavili umjetnošću. Onaj ko je u umjetnosti ispoljava materijalne ambicije, on zapravo i nije umjetnik.

Srećna sam što živim u gradu koji ima Akademiju umjetnosti. Što više postoji mi više pričamo o umjetnosti, što znači da je ispunila svoj zadatak.

(Frontal)