Banjalučka razglednica

Banjalučka razglednica

Fabrike u Banjaluci: Nekada bilo, sada se spominje

Možda ću se z....., pardon zeznuti u brojkama, ali i sada se pominje da se nekada u „Incelu“ broj zaposlenih kretao oko šest hiljada, dok je „Rudi Čajavec“, pokojna složena organizacija udruženog rada kroz fabričke kapije „gutala“ od osam pa do čitavih deset hiljada (!) radnika, a sa hiljadarkom, pa i više radnih ljudi iliti zaposlenika (kako se to danas „popularno“ kaže) mogla se pohvaliti još neka banjalučka prozivodna preduzeća.

tekst/foto: Mišo Vidović

U sjećanju između ostalih ostaje i „Jelšingrad“, „Fruktona“, „22.decembar“, Tvornica obuće „Bosna“, „Blik“, „Mljekara“, „Kosmos“, Fabrika duvana Banja Luka. Kada se na ovaj spisak „zakače“ i nekadašnja  brojna zanatska i uslužno-trgovačka-ugostiteljsko i ko zna kakva još preduzeća, onda bi vjerovatno „ stajala“ tvrdnja da su bili izvor egzistencije za desetine hiljada građana.

Ali, ako se nekada Banja Luka karakterisala kao „snažan privredni centar, sa skoro 63.000 zaposlenih i  razvijenom privrednom, te posebno industrijskom strukturom“, ovakva konstatacija danas predstavlja utopiju: „Čajavec“ je pao šapatom, u „Incelu“ tek „Celex“ ostade, dok ostatak fabrike više liči na scenografiju za snimanje filma strave i užasa, za „Fruktonu“ se vodi stečajni postupak, poslovni prostori „Mljekare“opuhani, a ne radi ni onaj mliječni restoran u krugu, niko više i ne spominje Tvornicu obuće „Bosna“, „Blika“ se vjerovatno više niko i ne sjeća, pa ni „22.decembra“, koji je šio pristojna odijela iako je firma bila u sastavu tzv. namjenske  proizvodnje, itd.

 

Istina, još uvijek živi Fabrika duvana  Banja Luka, koja je nakon brojnih periptetija i problema dobila nove vlasnike iz  Bugarske, a radnici novi paket obećanja.

Po jednima, uzrok nestanak i gašenje većine banjalučkih preduzeća je što se „nekadašnji socijalistički giganti nisu prilagodili novom načinu poslovanja u vrijeme tranzicije“, ali čini se da je daleko zastupljenija, pa i za većinu građana prihvatljivija varijanta da je njihovom nestanaku „kumovao“  proces privatizacije: U proteklim vremenima obezvrijeđena  i opljačkana i iznutra od „domaćih  izdajnika“, postala su lak plijen za privatizacijsko-tajkunsko kliku –jeftino ih kupujući dokopaju se između ostalog i atraktivnog zemljišta, pa i poslovnih prostora, a pritom obećavajući da će „investirati  i pokrenuti proizvodnju“.

Uglavnom završavalo se na obećanjima koja  su rijetko kada realizovana , skoro pa nikako, a proizvodni  pogoni i hale pretvaraju se  u privatne fakultete i univerzitete, skladišne i kancelarijske prostore, svadbene  salone, salone namještaja i kućnih potrepština, a ništa manje nije  zanimljiva „varijanta“ da se  pogon alatnice u jednoj fabrici pretvori u folkoteku!!!

„...Kada Čajavčevi radnici dobiju platu, to se osjeti u cijelom gradu. Kompletan trgovačko-ugostiteljski sektor u tih nekoliko dana ostvarivao je dvostruko ili trostruko veće prihode od uobičajenih. Čajavec je hranio svaku četvrtu porodicu u Banja Luci...“, ostalo je zapisano u listu „Pravda“, razvojne organizacije sindikata „ROS –Čajavec“.


Komentari
Twitter
Anketa

Kada bi imali dovoljno novca za kupovinu novog automobila, koji automobil biste kupili?

Rezultati ankete
Blog