LGBT - priče iz komišiluka

Biseksulane osobe - neodlučne ili ipak "bi"

Biseksualne osobe ili skraćeno "bi" osobe su najčešće predmet ismijavanja drugih pripadnika LGT zajednice jer dvosmjerna seksulanost po kojoj su definisani, svrstava ih u nedovoljno hrabre, neodlučne, promjenjive i kao takve često okarakterisane kao radoznale, nasuprot onih koji imaju "stvarnu" sklonost ka istom polu. A kako oni same sebi vide i svoj položaj u savremenom svijetu, pitali smo četvero biseksulnih osoba koji žive u BiH.

autor: Frontal

Koje su najčešće predrasude koje se vežu za bi osobe. Koji je najčudniji primjer koji ste lično čuli?

Stefan: Iskreno, do sada se nisam susreo sa predrasudama izrečenim direktno meni tako da objektivno ni ne mogu odgovorim, ali naravno, predrasude, jesu što jesu i tu su –da se eventualno opovrgnu. A kada su u pitanju najčešće izrečene na temu biseksualnosti, recimo da su to one u kojima ljudi ne vjeruju da si uistinu bi, već te radikalno „implementiraju u neku drugu kategorju“. Zašto birati i šta je privlačno, šta je prirodna selekcija, sex?

Vanja: Da biseksualne osobe ne znaju bi li ili ne bi. Da su to u suštini heteroseksualne osobe (žene) koje eksperimentišu ili se igraju s nekom ženskom osobom, da bi na kraju našle momka. Da su to homoseksualne osobe (muškarci uglavnom, ali i žene) koji ne žele priznati da su homoseksualni, pa se sakrivaju iza biseksualnosti. Da se te osobe ne mogu odlučiti, da imaju više partnera odjednom, da su nesposobne za monogamnu vezu, da su promiskuitetne, itd.

Emilija: Predrasuda koje se vežu za biseksualce/ke je doslovce - more. Jedan od onih najčešćih je da su jednostavno u pitanju promiskuitetne osobe i/ili osobe koje se ne mogu "odlučiti" šta žele - muškarca ili ženu za svog seksualnog/emotivnog partnera/icu, pa stoga biraju oboje, što se posmatra kao neki individualni hir. Pri tome ovu predrasudu perpetuiraju kako lezbijke i gayevi, tako i straight ljudi, pa su biseksualci/ke jako često u samoj zajednici posmatrani kao osobe s kojima se baš i ne vrijedi "petljati" obzirom da krajnji rezultat može biti ostavljanje zarad osobe suprotnog spola, što sigurno nije najugodnije za nečiji ego, a ni emocije.

Jasmina: Uobičajena predrasuda vezana za biseksualnost jeste da je u pitanju nepostojani seksualni identitet, koji samo čeka priliku da postane monoseksualni. Takođe, uz biseksualne osobe se veže i promiskuitet, što je predrasuda koja mene uvijek nasmije.

Da li i u kojoj mjeri su vaši bližnji upoznati sa vašom seksualnom orjentacijom?

Stefan: Upoznati jesu. Do koje mjere? Pa valjda do maksimalne, brate osim detalja o seksu. Homo sapiens – mislim, dakle postojim. Zar je uopšte moguće postaviti pitanje „do koje mjere“, zar osoba kojoj date pa čak i nepotpunu informaciju pogotovo ove teme nije u stanju sama donijeti zaključke, makar oni bili i pogrešni. Ali naravno u pitanju je i stil života, kontraverznost, itd.

Vanja: S mojom seksualnom orijentacijom upoznati su moje prijateljice i prijatelji, radne kolege, i moje sestre. Nažalost ostatak moje porodice nije upoznat s mojom seksualnom orijentacijom.

Emilija: Moji roditelji nisu upoznati sa mojom seksualnom orijentacijom, iako sam jednom od njih jednom otvoreno na sto stavila opciju da me upita, te ću potom i odgovoriti. Moj roditelj se nije odvažio postaviti to pitanje, tako da je na tome i ostalo. Moji bliski prijatelji su upoznati sa mojom seksualnom orijentacijom, i podržavaju me u smislu da im apsolutno nije stalo kojeg je spola osoba s kojom sam u vezi, sve dok to meni odgovara, i dok je u pitanju odnos koji me čini sretnom. U nekom širem društvenom okruženju, ljudi koji su LGBT friendly su takođe upoznati s mojom seksualnom orijentacijom.

Jasmina: Sve osobe sa kojima se družim znaju da se mogu podjednako snažno zaljubiti i u ženu i u muškarca, da mi libido može probuditi bilo koji spol ili rod i da mi je seksualnost promjenjiva i fluidna.

Kako biste vi dali definiciju biseksualne osobe?

Stefan: Definicija bi bila da je to individua koja sebe svrstava prema izmišljenim pojmovima intelektualnog kruga, u minornu grupu, kojom opravdava fizičko i prishičko zadovoljavanje proizvedeno interakcijom sa istim ili suprotnim spolom. Za biti bi, minimalni zahtjev je razmišljati ako ništa na ivici kutije, biti umno slobodan i fizički zadovoljan, jer ipak zahtjevi su veći, a igra teža. Ukratko osoba sa većim izborom i mogućnostima.

Vanja: Pa uopšteno biseksualna osoba je osoba koju seksualno i emotivno privlače osobe oba spola. Što se mene lično tiče apsolutno mi je nebitan spol, koliko mi je bitno da postoji intelektualna privlačnost, da mi je osoba zanimljiva i da na neki način izaziva tj. da me stimuliše i inspiriše da više činim, otkrivam, radim, trudim se, itd.

Emilija: Mislim da na ovo pitanje ne mogu odgovoriti. Smatram da se biseksualna osoba, kao i svaka druga osoba, ne može definisati, i da je to previše kategorizirajuće za bilo koju individuu s različitim aspektima identiteta od kojih neki mogu biti fiksni, a neki mogu biti i fluidni.

Jasmina: Kroz šalu se uvijek pozovem na Freuda i kažem da sve osobe imaju biseksualni potencijal. Zapravo, za mene su to svi oni koji ne žele svoju potragu za emotivnoerotskom srećom da ograniče samo na jedan spol, a sve druge spolove, i rodove, odbacuju samo zato imaju neodgovarajuće genitalije. Biseksualnost za mene na posredan  način znači moć, pa i nezavisnost kada su međupartnerski odnosi u pitanju. Ima nečeg zavodljivo sebičnog u biseksualnosti.

Riječ, dvije o vašoj sponzaji da ste "bi" (kada, kako, prihvatanje, strahovi i sl.)?

Stefan: Kada = davno. Kako = lako, bezbolno. Prihvatio = jesam. Strahovi = strah od nepoznatog, ostali nepoznati.

Vanja: Do nekog saznanja o svojoj seksualnoj orijentaciji došla tek oko svoje devetnaeste, dvadesete godine, a s obzirom da sam do tada već bila upoznata sa LGBT tematikom, to mi nije bio problem prihvatiti. Strah je naravno sasvim druga stvar, ne toliko od neprihvatanja, koliko od negativnih i burnih rekacija sredine, zbog posljedica koje bi moja biseksualnost mogla imati na meni bliske osobe. Mislim da se to nikad ne mijenja.

Emilija: Pa ta moja spoznaja je bila prirodna i nikad je nisam dovodila u pitanje, niti mi je bila čudna. Nekako sam od djetinjstva posmatrala i muške i ženske osobe ravnopravno u smislu prvo privlačnosti, kao nekih inicijalnih reakcija odrastanja, a potom i emotivne povezanosti. Mislim da sam prvi put toga postala svjesna nekad kao dijete, oko 6-7 godine, ispoljavajući naklonost prema nekim ženskim likovima iz popularne kulture, a kasnije se taj osjećaj jednostavno produbio, i nekad u tinejdžerskim godinama postao stvarnost.

Jasmina: Biseksualnost je dio mene od kad znam za sebe i svoju seksualnu radoznalost sam oduvijek prihvatala lako, kao što volim da čitam ili plivam. Negdje u srednjoj školi sam naučila šta znači riječ „biseksualnost“ i od tada sam počela da razmišljam o svojoj seksualnosti, ali nikada nisam imala niti strahove, niti sam se preispitivala. Razlog ovoj lagodnosti leži i u činjenici što su moji roditelji uvijek bili blagonakloni prema mom potencijalnom lezbejstvu,  pa sam se ja osjećala bezbednom u svakom slučaju.

Kako posmatrate odnos drugih predstavnika LGT zajednice prema biseksulanim osobama?

Stefan: Ja trenutno, kao komentator socijalne zajednice, mogao bih se retorički, možda čak ironično ili cinično našaliti na temu ovog pitanja. Ali ne bi bilo prikladno. Recimo, da je odnos jednostavno dobronmjeran – mislim. Po mom mišljenu svi imamo svoje probleme, naravno nemojte se naći uvrijeđenim, ne ulazim u problem ne prihvaćenosti ili nedovoljne pažnje kompletne LGT zajednice već onim ličnim. Tako i odgovor, svako se svoje muke drži.

Vanja: Mislim da je i to veoma individualno, tj. da vrijedi od osobe do osobe. Ja jesam čula za predrasude koje najviše LG osobe imaju prema biseksualnim osobama, a variraju od onih standarnih i za heteroseksualne osobe (da su biseksualne osobe ustvari gej koje se boje priznati, ili strejt koje eksperimentišu), do optužbi da su biseksualne osobe ustvari krive za posmatranje homoseksualnosti kao faze, itd. Ali iskreno ja zaista nisam upoznala nijednu LGT osobu koja tako misli ili koja je imala predrasude prema meni ili me osuđivala.

Emilija: Zbog zaista predominantih predrasuda i osuđivanja biseksualnih osoba kao ljudi koji ne znaju šta žele, one su dvostruko diskriminirane kako u LGT zajednici, tako i u straight zajednici (pod uvjetom da je ista upoznata sa seksualnom orijentacijom te osobe). Trpiti duplu diskriminaciju nije nimalo lako, i to pogotovo u situaciji kada se sama LGT zajednica konstantno povezuje sa promiskuitetom, tako da se onda može reći da su biseksualne osobe promiskuitet u promiskuitetu, što apsolutno nije tačno.

Jasmina: Možda je prava riječ za taj odnos „nepovjerenje“. Ja nemam negativnih iskustava, ali sam nailazila na vedri podsmijeh prijateljica lezbejki kada bih poslije partnera imala partnericu i još zagovarala ideje političkog lezbejstva. Nije mi se vjerovalo da se mogu, poslije veze sa muškarcem, osjećati kao lezbejka. A mogla sam. Mogu i sada kada sam u vezi sa muškarcem.

Koja je po vama idealna zemlja za život "bi" osobe u svijetu i zašto?

Stefan: Kako kažu jedna lasta ne čini proljeće...radije idelani grad, može?
Recimo Kalifornija, ima prelijepe plaže, velike valove, dobru muziku: Gansi i Ofspring, divan pogled, lijepe „homo sapijense“ i dispanzerije.

Vanja: Ne vjerujem da postoji idealna zemlja za bi osobe kao takve, postoje zemlje koje pružaju zaštitu svim svojim građanima_kama prema njihovim potrebama u praksi, ne samo na deklarativnom nivou, i čije društvo je tolerantnije prema različitosti. Zemlje u kojima je svim društvenim skupinama obezbijeđen pravedan tretman i uslovi za dostojanstven život.

Emilija: Pa sve one zemlje koje su već regulisale svoj odnos prema LGBT osobama spadaju u zemlje poželjne za život svih LGBT osoba, pa tako i biseksualaca/ki. Ne bih se na neku od tih zemalja mogla posebno fokusirati.

Jasmina: Zapravo osoba rijetko živi kao biseksualna, jer ukoliko je u monogamnoj vezi, ona je ili strejt ili je lezbejka/gej. Ako ovako postavimo stvari, idealne zemlje nema, pa ni za strejt osobe, jer ni heteroseksualnost nije garant sreće.

Biti "bi"i živjeti u BiH znači...?

Stefan: Držati se svog posla i uživati.

Vanja: Ne biti slobodna da izrazim emocije prema svojoj partnerici na način na koji bih to mogla da sam u vezi s muškarcem. Sakrivanje, laganje i odsustvo slobode, te stalni osjećaj pritiska zbog sakrivanja osobe koja je meni veoma bitna i koja me čini sretnom. Pristajanje na nametnute kompromise i podilaženje netolerantnoj većini iz straha i da bi se zaštitilo od odbacivanja i nasilja.

Emilija: Biti biseksualka i živjeti u BiH za mene znači svakako se boriti za moje individualno pravo da se viđam i gradim svoj život s kim god hoću - bilo da ta borba podrazumijeva borbu u širem društvenom okruženju ili borbu unutar LGBT zajednice. Pravo je pravo, i to nam niko ne može i ne smije oduzimati. Uzimam u obzir, naravno, da je mnogo teži život gayeva i lezbijki u BiH, jer su pod osudom patrijarhalnih tekovina, i licemjerstva u brojnim oblicima, i zbog toga mi je jako žao, jer naša borba je jedna.

Jasmina: Znači imati neograničene mogućnosti za zabavu, uživanje ili ljubavnu sreću.

*Tekst nastao u saradnji sa Helsinškim parlamentom građana Banja Luka i Sarajevskim otvorenim centrom  

Komentari
Twitter
Anketa

Po vašoj procjeni koliko će vam trebati novca da bi spremili djecu u školu?

Rezultati ankete
Blog