autor: Frontal
Koje su najčešće predrasude koje se vežu za bi osobe. Koji je
najčudniji primjer koji ste lično čuli?
Stefan: Iskreno, do sada se
nisam susreo sa predrasudama izrečenim direktno meni tako da objektivno ni ne
mogu odgovorim, ali naravno, predrasude, jesu što jesu i tu su –da se
eventualno opovrgnu. A kada su u pitanju najčešće izrečene na temu
biseksualnosti, recimo da su to one u kojima ljudi ne vjeruju da si uistinu bi,
već te radikalno „implementiraju u neku drugu kategorju“. Zašto birati i šta je
privlačno, šta je prirodna selekcija, sex?
Vanja: Da biseksualne osobe ne znaju bi li ili ne bi. Da su to u
suštini heteroseksualne osobe (žene) koje eksperimentišu ili se igraju s nekom
ženskom osobom, da bi na kraju našle momka. Da su to homoseksualne osobe
(muškarci uglavnom, ali i žene) koji ne žele priznati da su homoseksualni, pa
se sakrivaju iza biseksualnosti. Da se te osobe ne mogu odlučiti, da imaju više
partnera odjednom, da su nesposobne za monogamnu vezu, da su promiskuitetne,
itd.
Emilija: Predrasuda
koje se vežu za biseksualce/ke je doslovce – more. Jedan od onih najčešćih je
da su jednostavno u pitanju promiskuitetne osobe i/ili osobe koje se ne mogu
"odlučiti" šta žele – muškarca ili ženu za svog seksualnog/emotivnog
partnera/icu, pa stoga biraju oboje, što se posmatra kao neki individualni hir.
Pri tome ovu predrasudu perpetuiraju kako lezbijke i gayevi, tako i straight
ljudi, pa su biseksualci/ke jako često u samoj zajednici posmatrani kao osobe s
kojima se baš i ne vrijedi "petljati" obzirom da krajnji rezultat
može biti ostavljanje zarad osobe suprotnog spola, što sigurno nije najugodnije
za nečiji ego, a ni emocije.
Jasmina: Uobičajena predrasuda vezana za biseksualnost jeste da je u pitanju
nepostojani seksualni identitet, koji samo čeka priliku da postane
monoseksualni. Takođe, uz biseksualne osobe se veže i promiskuitet, što je
predrasuda koja mene uvijek nasmije.
Da li i u kojoj mjeri su vaši
bližnji upoznati sa vašom seksualnom orjentacijom?
Stefan: Upoznati jesu. Do koje
mjere? Pa valjda do maksimalne, brate osim detalja o seksu. Homo sapiens –
mislim, dakle postojim. Zar je uopšte moguće postaviti pitanje „do koje mjere“,
zar osoba kojoj date pa čak i nepotpunu informaciju pogotovo ove teme nije u
stanju sama donijeti zaključke, makar oni bili i pogrešni. Ali naravno u
pitanju je i stil života, kontraverznost, itd.
Vanja: S mojom seksualnom
orijentacijom upoznati su moje prijateljice i prijatelji, radne kolege, i moje
sestre. Nažalost ostatak moje porodice nije upoznat s mojom seksualnom
orijentacijom.
Emilija: Moji roditelji nisu upoznati sa mojom
seksualnom orijentacijom, iako sam jednom od njih jednom otvoreno na sto
stavila opciju da me upita, te ću potom i odgovoriti. Moj roditelj se nije
odvažio postaviti to pitanje, tako da je na tome i ostalo. Moji bliski
prijatelji su upoznati sa mojom seksualnom orijentacijom, i podržavaju me u
smislu da im apsolutno nije stalo kojeg je spola osoba s kojom sam u vezi, sve
dok to meni odgovara, i dok je u pitanju odnos koji me čini sretnom. U nekom
širem društvenom okruženju, ljudi koji su LGBT friendly su takođe upoznati s
mojom seksualnom orijentacijom.
Jasmina: Sve osobe sa kojima se družim znaju da se mogu podjednako snažno zaljubiti
i u ženu i u muškarca, da mi libido može probuditi bilo koji spol ili rod i da
mi je seksualnost promjenjiva i fluidna.
Kako biste vi dali definiciju biseksualne
osobe?
Stefan: Definicija bi bila da je
to individua koja sebe svrstava prema izmišljenim pojmovima intelektualnog
kruga, u minornu grupu, kojom opravdava fizičko i prishičko zadovoljavanje
proizvedeno interakcijom sa istim ili suprotnim spolom. Za biti bi, minimalni
zahtjev je razmišljati ako ništa na ivici kutije, biti umno slobodan i fizički
zadovoljan, jer ipak zahtjevi su veći, a igra teža. Ukratko osoba sa većim izborom
i mogućnostima.
Vanja: Pa uopšteno biseksualna
osoba je osoba koju seksualno i emotivno privlače osobe oba spola. Što se mene
lično tiče apsolutno mi je nebitan spol, koliko mi je bitno da postoji
intelektualna privlačnost, da mi je osoba zanimljiva i da na neki način izaziva
tj. da me stimuliše i inspiriše da više činim, otkrivam, radim, trudim se, itd.
Emilija: Mislim
da na ovo pitanje ne mogu odgovoriti. Smatram da se biseksualna osoba, kao i
svaka druga osoba, ne može definisati, i da je to previše kategorizirajuće za
bilo koju individuu s različitim aspektima identiteta od kojih neki mogu biti
fiksni, a neki mogu biti i fluidni.
Jasmina: Kroz šalu se uvijek pozovem na Freuda i kažem da
sve osobe imaju biseksualni potencijal. Zapravo, za mene su to svi oni koji ne
žele svoju potragu za emotivnoerotskom srećom da ograniče samo na jedan spol, a
sve druge spolove, i rodove, odbacuju samo zato imaju neodgovarajuće
genitalije. Biseksualnost za mene na posredan način znači moć, pa i
nezavisnost kada su međupartnerski odnosi u pitanju. Ima nečeg zavodljivo sebičnog
u biseksualnosti.
Riječ, dvije o vašoj sponzaji da
ste "bi" (kada, kako, prihvatanje, strahovi i sl.)?
Stefan: Kada = davno. Kako =
lako, bezbolno. Prihvatio = jesam. Strahovi = strah od nepoznatog, ostali
nepoznati.
Vanja: Do nekog saznanja o
svojoj seksualnoj orijentaciji došla tek oko svoje devetnaeste, dvadesete
godine, a s obzirom da sam do tada već bila upoznata sa LGBT tematikom, to mi
nije bio problem prihvatiti. Strah je naravno sasvim druga stvar, ne toliko od
neprihvatanja, koliko od negativnih i burnih rekacija sredine, zbog posljedica
koje bi moja biseksualnost mogla imati na meni bliske osobe. Mislim da se to
nikad ne mijenja.
Emilija: Pa ta moja spoznaja je bila prirodna i
nikad je nisam dovodila u pitanje, niti mi je bila čudna. Nekako sam od djetinjstva
posmatrala i muške i ženske osobe ravnopravno u smislu prvo privlačnosti, kao
nekih inicijalnih reakcija odrastanja, a potom i emotivne povezanosti. Mislim
da sam prvi put toga postala svjesna nekad kao dijete, oko 6-7 godine,
ispoljavajući naklonost prema nekim ženskim likovima iz popularne kulture, a
kasnije se taj osjećaj jednostavno produbio, i nekad u tinejdžerskim godinama
postao stvarnost.
Jasmina: Biseksualnost
je dio mene od kad znam za sebe i svoju seksualnu radoznalost sam oduvijek
prihvatala lako, kao što volim da čitam ili plivam. Negdje u srednjoj školi sam
naučila šta znači riječ „biseksualnost“ i od tada sam počela da razmišljam o
svojoj seksualnosti, ali nikada nisam imala niti strahove, niti sam se
preispitivala. Razlog ovoj lagodnosti leži i u činjenici što su moji roditelji
uvijek bili blagonakloni prema mom potencijalnom lezbejstvu, pa sam se ja
osjećala bezbednom u svakom slučaju.
Kako posmatrate odnos drugih
predstavnika LGT zajednice prema biseksulanim osobama?
Stefan: Ja trenutno, kao
komentator socijalne zajednice, mogao bih se retorički, možda čak ironično ili
cinično našaliti na temu ovog pitanja. Ali ne bi bilo prikladno. Recimo, da je
odnos jednostavno dobronmjeran – mislim. Po mom mišljenu svi imamo svoje
probleme, naravno nemojte se naći uvrijeđenim, ne ulazim u problem ne prihvaćenosti
ili nedovoljne pažnje kompletne LGT zajednice već onim ličnim. Tako i odgovor,
svako se svoje muke drži.
Vanja: Mislim da je i to
veoma individualno, tj. da vrijedi od osobe do osobe. Ja jesam čula za
predrasude koje najviše LG osobe imaju prema biseksualnim osobama, a variraju
od onih standarnih i za heteroseksualne osobe (da su biseksualne osobe ustvari
gej koje se boje priznati, ili strejt koje eksperimentišu), do optužbi da su
biseksualne osobe ustvari krive za posmatranje homoseksualnosti kao faze, itd.
Ali iskreno ja zaista nisam upoznala nijednu LGT osobu koja tako misli ili koja
je imala predrasude prema meni ili me osuđivala.
Emilija: Zbog zaista predominantih
predrasuda i osuđivanja biseksualnih osoba kao ljudi koji ne znaju šta žele,
one su dvostruko diskriminirane kako u LGT zajednici, tako i u straight
zajednici (pod uvjetom da je ista upoznata sa seksualnom orijentacijom te
osobe). Trpiti duplu diskriminaciju nije nimalo lako, i to pogotovo u situaciji
kada se sama LGT zajednica konstantno povezuje sa promiskuitetom, tako da se
onda može reći da su biseksualne osobe promiskuitet u promiskuitetu, što
apsolutno nije tačno.
Jasmina: Možda je prava riječ za taj odnos „nepovjerenje“. Ja nemam negativnih
iskustava, ali sam nailazila na vedri podsmijeh prijateljica lezbejki kada bih
poslije partnera imala partnericu i još zagovarala ideje političkog lezbejstva.
Nije mi se vjerovalo da se mogu, poslije veze sa muškarcem, osjećati kao
lezbejka. A mogla sam. Mogu i sada kada sam u vezi sa muškarcem.
Koja je po vama idealna zemlja
za život "bi" osobe u svijetu i zašto?
Stefan: Kako kažu jedna lasta ne čini proljeće…radije idelani grad, može?
Recimo Kalifornija, ima prelijepe plaže, velike valove, dobru muziku: Gansi i Ofspring, divan pogled, lijepe „homo sapijense“ i
dispanzerije.
Vanja: Ne vjerujem da postoji
idealna zemlja za bi osobe kao takve, postoje zemlje koje pružaju zaštitu svim
svojim građanima_kama prema njihovim potrebama u praksi, ne samo na deklarativnom
nivou, i čije društvo je tolerantnije prema različitosti. Zemlje u kojima je
svim društvenim skupinama obezbijeđen pravedan tretman i uslovi za
dostojanstven život.
Emilija: Pa
sve one zemlje koje su već regulisale svoj odnos prema LGBT osobama spadaju u
zemlje poželjne za život svih LGBT osoba, pa tako i biseksualaca/ki. Ne bih se
na neku od tih zemalja mogla posebno fokusirati.
Jasmina: Zapravo osoba rijetko živi kao biseksualna, jer ukoliko je u monogamnoj
vezi, ona je ili strejt ili je lezbejka/gej. Ako ovako postavimo stvari,
idealne zemlje nema, pa ni za strejt osobe, jer ni heteroseksualnost nije
garant sreće.
Biti "bi"i
živjeti u BiH znači…?
Stefan: Držati
se svog posla i uživati.
Vanja: Ne
biti slobodna da izrazim emocije prema svojoj partnerici na način na koji bih
to mogla da sam u vezi s muškarcem. Sakrivanje, laganje i odsustvo slobode, te
stalni osjećaj pritiska zbog sakrivanja osobe koja je meni veoma bitna i koja
me čini sretnom. Pristajanje na nametnute kompromise i podilaženje
netolerantnoj većini iz straha i da bi se zaštitilo od odbacivanja i nasilja.
Emilija: Biti
biseksualka i živjeti u BiH za mene znači svakako se boriti za moje
individualno pravo da se viđam i gradim svoj život s kim god hoću – bilo da ta
borba podrazumijeva borbu u širem društvenom okruženju ili borbu unutar LGBT
zajednice. Pravo je pravo, i to nam niko ne može i ne smije oduzimati. Uzimam u
obzir, naravno, da je mnogo teži život gayeva i lezbijki u BiH, jer su pod
osudom patrijarhalnih tekovina, i licemjerstva u brojnim oblicima, i zbog toga
mi je jako žao, jer naša borba je jedna.
Jasmina: Znači imati
neograničene mogućnosti za zabavu, uživanje ili ljubavnu sreću.
*Tekst nastao u saradnji sa Helsinškim parlamentom građana Banja Luka i Sarajevskim otvorenim centrom
