„To potvrđuje njen plan o izgradnji gasovoda Južni tok, zatim ekonomska saradnja sa Srbijom. Dakle, to neće biti standardno iskazivanje privrženosti prijemu balkasnkih zemalja u EU, kao na samitu u Solunu pre 11 godina, već naglašavanje važnosti ove regije možda još više nego ranije“.

Altman ističe da ipak ne treba očekivati velike  iskorake na konferenciji u Berlinu u četvrtak kojoj će prisustvovati i lideri balkanskih zemalja, već samo potvrdu EU da je ova regija i dalje u njenom fokusu.

„Dakle, poruka će biti: možete računati na našu podršku i perspektivu članstva ali morate da ispunite uslove, odnosno sprovedete neophodne reforme“.

Da li će EU na predstojećoj konferenciji u Berlinu uspjeti da ubrza neophodne reforme u balkanskim zemljama, prije svega u BiH, ili će to biti još jedan u nizu sastanaka, počev od samita u Solunu 2003, ali bez opipljivijih rezultata?

Altman: Ova konferencija je zakazana još ranije, ali je u međuvremenu dobila još veći značaj imajući u vidu zbivanja u balkanskom okruženju. Cilj ovog skupa je da se otklone bilo kakve sumnje u privrženonst EU proširenju ove regije. Naime, u balkanskim zemljama se u posljednje vrijeme izražava skepticizam u spremnost Unije da ih primi u svoje okrilje jer čitav proces predugo traje, a uslovi su sve oštriji. Nedvojbeno je da će i u Berlinu biti naglašeno da se kriterijumi moraju ispuniti, ali da na kraju sve zemlje regije mogu da računaju na članstvo. Primjer takvog pristupa je ulazak Hrvatske u EU, a nakon toga otpočinjanje pregovora sa Crnom Gorom i Srbijom.

Kao što sam pomenuo, na Balkanu se strahuje da ne ostane po strani nakon izbijanja krize u Ukrajini, jer su se EU, a prije svega Njemačka, fokusirale na rješenje ovog problema. Zbog toga je skup u Berlinu veoma važan da bi se potvrdilo da Balkan nije zaboravljen. Štaviše, imajući u vidu zbivanja u Ukrajini, prijem balkanskih zemalja u EU, srednjoročno posmatrano, još više dobija na značaju kako bi uplovile u bezbjednije vode, prije nego što Rusija proširi uticaj na ovu regiju. To potvrđuje njen plan o izgradnji gasovoda Južni tok, zatim tešnja ekonomska saradnja sa Srbijom. Dakle, to neće biti standardno iskazivanje privrženosti prijemu balkasnkih zemalja u EU, kao na samitu u Solunu prije 11 godina, već naglašavanje važnosti ove regije možda još više nego ranije.

Vjerovatno će u Berlinu biti riječ i o poziciji Srbije koja nastoji da balansira između EU i Rusije. Takođe, i BiH zbog protivljenja Republike Srpske nije podržala evropske sankcije Moskvi. U kojoj mjeri su u Briselu zabrinuti zbog ovakve pozicija Srbije i BiH.

Altman: Naravno da su zabrinuti ako zemlja kandidat ističe da joj je glavni cilj članstvo u EU, a istovremeno nije spremna da slijedi spoljnu politiku evropske 28-orke. Tim prije ako se ima u vidu da se Brisel suočava sa problemom očuvanja zajedničke spoljne politike zbog različitih pozicija članica. Dodatni je problem ako zemlja kandidat od početka nije spremna da sleijdi spoljnu politiku Unije i to svakako brine Brisel, a naročito Berlin. Naravno, u evropskim prestonicama shvataju delikatnu poziciju u kojoj se nalazi Srbija, ali istovremeno od nje očekuju i da usaglasi svoju spoljnu politiku sa njima.

Stoga sam uvjeren da će na konferenciji u Berlinu biti riječ o stavu Srbije i BiH prema ukrajinskoj krizi. Ne znam koliko će sadržina tih razgovora procureti do javnosti, ali će svakako iza zatvorenih vrata sagovornicima iz Srbije i BiH biti predočena zabrinutost Brisela zbog njihove pozicije.

Koliko dugo će Brisel tolerisati sjedenje Srbije na dvije stolice kada je riječ o njenoj spoljnoj politici?

Altman: EU će svakako odlučnije reagovati ako kompanije iz Slovenije, Hrvatske ili Makedonije pokušaju da preko Srbiju prodru rusko tržište prepakovavanjem prije svega prehrambenih proizvoda.

Međutim, srpski premijer Vučić je prije nekoliko dana izjavio da će poštovati preporuke EU da njegova zemlja neće koristiti priliku nakon odluke Moskve da zabrani uvoz hrane sa Zapada i poveća izvoz u Rusiju, ali da, istovremeno, nema namjeru da joj uvede sankcije. Njegova izjava je uslijedila nakon ed memoar-a koji je dobio iz Brisela. Da li će se u Berlinu detaljnije raspravljati o ovom dokumentu?

Altman: Pretpostavljam da se neće razmatrati Vučićeva izjava, već će se prihvatiti. Međutim, pitanje koliko se može vjerovati garancijama koje je pružio srpski premijer. Jer, ovde nije riječ samo o saopštenjima političara već i interesu raznih kompanija koje nastoje da iskoristi priliku da profitiraju na ruskom tržištu. Tim prije ako se ima u vidu da vlasti u Beogradu otvoreno pregovaraju sa Moskvom o proširenju liste srpskih firmi koje mogu izvoziti na rusko tržište. To je dvostruka igra.

Adresa za Balkan je Brisel, a ne Berlin

Kada je kancelarka Merkel izrazila nezadovoljstvo sporim reformama na Balkanu ističući da napreduje „puževom brzinom“, da li je prije svega mislila na BiH koja je etnički podijeljena bez funkcionalne centralne vlade. Da li će stanje u BiH biti centralna tema konferencije?

Altman: BiH je zaista tužan slučaj i ne može se očekivati da će se stanje suštinski promijeniti u bliskijoj budućnosti. Mislim da se domaći političari u dva entiteta neće usaglasiti oko formiranja snažnije centralne vlasti. Ako je Republika Srpska otvorila svoju kancelariju u Briselu, to onda pokazuje njene namjere, odnosno da ne želi da preko Sarajeva ide ka EU.

Dakle, BiH je poseban slučaj o kome će biti riječ u Berlinu. Raspravljaće se i o dometima reformi u Srbiji, zatim o primjeni sporazuma koji je postigla sa Kosovom, imajući u vidu primjedbe Brisela da taj proces teče veoma sporo. Naravno, tu je i pomenuto pitanje odnosa Beograda i Moskve.

Mislim da će se na konferenciji u Berlinu situacija u BiH i Srbiji posmatrati odvojeno. Naravno da postoje veze između Beograda i Republike Srpske. Međutim, smatram da Dodik dobija više indirektnu nego direktnu podršku od Srbije kada je riječ o njegovim evropskim aspiracijama.

Kao što se vjerovatno sjećate, pokušaj SAD i EU prije nekoliko godina da podstakne potrebne promjene u BiH nije dao rezultate. Komesar za proširenje Štefan File je posljednjih meseci bezbroj puta bezuspešno pokušavao da ubijedi BiH političare da postignu konsenzus. Da li će Njemačka preuzeti mnogo aktivniju ulogu u posredovanju u BiH i koje instrumente ima na raspolaganju?