Luksuzni restorani, lutajuće flote istraživačkih podmornica i „školjke“ za posmatranje riba su među brojnim idejama koje su u opticaju za, recimo tako, naseljavanje okeana.

Kako arhitekta Michael Schutte kaže, sa velikim brojem ljudi koji su spremni da plate bogatstvo da bi živjeli blizu mora, naredni logičan korak je da se počne graditi ispod nivoa vode.

- Ako ste potrošili 15 miliona dolara na komad zemlje uz more u Majamiju šta je sljedeće što ćete uraditi da biste pobošljali svoje iskustvo? – pita se on - Možda ćete željeti još nešto čim biste poboljšali svoje iskustvo.

Da li iko, osim posada podmornica, zaista živi pod morem? Odgovor je da – akvanauti.  

Oblačim opremu za ronjenje i ulazim u Aquarius Reef bazu, koju vodi Međunarodni univerzitet Florida – istraživačka stanica smještena 20 m ispod nivoa mora. Ulaz je neka vrsta „mokrog trijema“. Nema vrata na koja kuca, samo svjetlucajuća horizontalna površina između mora i vazhuha. Provlačim glavu i osjećam se kao Alisa u zemlji čuda. Prva stvar koju sam primijetio kad sam ušao je kako mi se glas promijenio. Moje glasne žice imaju problema da izađu na kraj sa 2,5 puta gušćim zrakom nego što su navikle.

-   Imamo najbolji pogled na svijet – kaže Mark Hulsbeck, profesionalni akvanaut i menadžer operacija za Aquarius, koji mi želi dobrodošlicu na palubu.

-  Ti si u akvarijumu i ribe te gledaju – kaže mi on. Osjećam da će mi odvajanje od ovih magičnih prizora biti i te kako bolno.

Osnovna ploča teška 100 tona sprečava plutanje stanice, a debeli kabl sa površine u dubinu sprovodi vazduh, struju, Wi-Fi i signal za mobilnu telefoniju. Prostorije za život i laboratorija zauzimaju prostora otprilike kao jedan školski autobus. Tu je toalet sa zavjesom za tuširanje koja služi da da neki osnovni osjećaj privatnosti. Sav otpad sa Aquariusa se skuplja i vraća na površinu da bi se potom odložio. Hrana, uglavnom dehidrirana jela za kampovanje, priprema se u maloj kuhinji sa tečnom vrelom vodom i mikrotalasnom peći.

Volio bih da se mogu ispružiti i pustiti ribama da me uspavaju, ali već nakon sat vremena moram da uzmem opremu za ronjenje i da se vratim na površinu, praveći pauzu od samo tri minuta na putu da bi mi se tijelo priviklo na promjene pritiska. Za akvanaute napuštanje Aquariusa je komplikovanije, jer nakon par sati ispod površine njihova tijela se naviknu na kompresovani vazduh i moraju veoma sporo da se pripremaju za život iznad vode. Za naučnike život pod vodom donosi brojne prednosti. Akvanauti mogu da rone preko 20 m u dubinu više od devet sati dnevno.  Oni koji obitavaju na površini mogu samo sat vremena.

Nakon istraživačkih stanica kao što je Aquarius mnogi privatni preduzetnici planiraju slične poduhvate. Jedan par sa Floride je odlučio da uspostavi prvu stalnu podvodnu naseobinu i primaju prijave zainteresovanih istomišljenika. Njihov plan nije da čitav život provedu pod vodom već da ostvare da im adresa bude pod morem. Naravno da bi i dalje išli na površinu po namirnice, zubaru ili na posao.

To je stil života koji je privukao i australijskog avanturistu Lloya Godsona. Od 2007. on eksprerimentiše sa različitim idejama za održiv život pod vodom. Godine 2010. živio je dvije sedmice u kutiji dugačkoj tri metra potopljenoj u javni akvarijum, dišući vazduh ispunjen kolonijama zelenih algi i pokrećući bicikl kako bi proizveo struju. Ali i on priznaje da nije spreman na ambiciozniji poduhvat preseljenja pod vodu sa svojom porodicom.

Među projektima na kojima je radio Michael Schutte nalazi se i jednostavna metalna kutija za prozorom za restoran koji se nalazi ispod vode u Vankuveru kao i hotel sa šest zvjezdica dizajniran za topla, čista mora Fidžija.

-   Dosta tehnologije već je dostupno – kaže on – Postoji snažna veza između nas i okeana i ja zaista vjerujem u budućnost ovoga.

Izvor: BBC
Preveo: Boris Maksimović