Redakcijski komentar

Šta sve čeka SDS?

Srpska demokratska stranka čeka da se SDA, DF i HDZ BiH dogovore oko kantonalnih i federalne vlasti, pa da se pređe na formiranje Savjeta ministara BiH u kojem bi participirao i SDS.

Od najveće opozicione stranke u Republici Srpskoj formiranje Savjeta ministara ne zavisi niti najmanje, pa je SDS prinuđen da čeka da mu nešto gore daju.

SDS čeka i da vidi koga će sve Dodik i SNSD da prevedu u vladajuću koaliciju u Republici Srpskoj pa da o tome izda saopštenje. SDS niti jednog trenutka, sem opšte blamaže u trenutku nuđenja premijerske pozicije Petru Đokiću, a kojeg su tim činom u sekundi abolirali za sve godine neuspješnog vršenja vlasti sa SNSD-om i čime su sami demantovali tezu Mladena Bosića od prošle godine da „Socijalistička partija jedina ima sertifikat za kriminal“, nije pokušao da proaktivnim pristupom formira većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske i tako preuzme odgovornost za rješavanje brojnih problema u Srpskoj.

Dakle, SDS čeka da Dodik padne sam od sebe pa da preuzmu vlast bez bilo kakvih smetnji. SDS čeka i da ekonomska kriza bude sve gora i gora da bi Dodik izgubio do kraja podršku usljed bijesa građana socijalno-ekonomskim stanjem i opštom bijedom koja prijeti da na proljeće pred sobom oduva krhke brane koje još krhkija vlada pokušava svakodnevnim zaduživanjem da podigne.

SDS čeka i da međunarodni faktor prepozna važnost trenutka u kojem se BiH i regija zapadnog Balkana nalaze, pa da se ovom prostoru pruži znatno jača finansijska injekcija a pomoću koje bi se nova vlast predvođena SDS-om ponašala slično sadašnjoj vlasti u Srbiji: međunarodnim kreditima bi se kupovao socijalni mir, javnost bi se tabloidirala hapšenjem sitnih funkcionera prethodne vlasti i, još više, međusobnim optuživanjem SNSD-ovih visokih funkcionera, vodila bi se velika priča o još većim reformama, a zapravo se ne bi činilo bilo šta da do realnog ozdravljenja privreda dođe, baš kao niti da se smanji broj zaposlenih u javnoj upravi i što je još važnije-da se smanji broj upravnih procedura, obim ovlašćenja i sprega politike i ekonomije a što je na ovom prostoru pravilo. Jer, SDS je poput ostatka opozicije prepun funkcionera i partijskih aparatčika koji samo čekaju da se dokopaju budžeta i mogućnosti da utiču na javne tendere, dok niko živ i ne pomišlja da mjenja samu suštinu partitokratskog i trošadžijskog sistema.

SDS čeka i da uhljebi svoje članove predsjedništva i ključne članove glavnog odbora u institucijama sistema. Nema niti jednog visokopozicioniranog člana SDS-a da danas isključivo živi od svog rada mimo javnog sektora. Nema niti jednog visokopozicioniranog člana SDS-a koji ima bilo kakvo relevantno iskustvo u vođenju privrednih sistema, ma i najmanjih, i koji zna šta to znači zaposliti nekoliko ljudi, plaćati im plate, poreze i doprinose, odnosno niko u SDS-u nije nikad u životu napravio bilo kakav rezultat kad je privredna aktivnost u pitanju što dovoljno indikativno svjedoči o tome šta nas čeka kad SDS preuzme vlast. Da ne bude bilo kakve zabune, ništa bolja nije niti trenutna vlast, a sva poenta je da nema apsolutno bilo kakve razlike između trule vlasti i kljakave opozicije jer niko na političkom mejnstrimu nije ponudio održiv sistemski koncept koji svojom logičnošću i koherentnošću može da garantuje makar i teoretsku mogućnost skretanja društva u nekom zdravijem smjeru.

No, najveću opozicionu stranku u Republici Srpskoj sve to ne sekira previše. Oni čekaju već osam godina i čini se da im nije poseban problem da čekaju još toliko. Na kraju krajeva, kad bi se analizirala lična primanja visokopozicioniranih članova SDS-a i prosječne plate građana u Republici Srpskoj, a da o prosječnim penzijama i ne pričamo, sve bi bilo jasno i očigledno samo po sebi.

Redakcija Frontala

 

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog