U punoj sudnici osuđeni su po svim tačkama optužnice. Nakon što izađu iz zatvora inspektorima je zabranjeno da pet godina rade u policiji.

Sud tvrdi da je Specijalno tužilaštvo dokazalo da je trojka od 2011. do 2013. godine nabavljala i preprodavala heroin i marihuanu – i to sve kako bi sticala finansijsku korist. Poslove su završavali uz pomoć dilera i informanata a oni koji nisu pristajali dobijali su batine. Po mišljenju suda, u zločinačkom udruženju vladao je visok stepen discipline, organizovanosti i hijerarhije – što je bio jedan od razloga za donošenje maksimalnih kazni. Odbrana tvrdi da je presuda drakonska i politički motivisana.

“Sud je prepisao kompletnu optužnicu. Nije izostavio ni jednu tačku, niti jedan zarez. Dakle, ovdje neko ima interesa da se ova grupa proglasi krivim i da se izreknu ovako drakonske kazne”, rekao je Branko Gudalo, advokat Srđana Radulovića.

Interesantno je da inspektorima na kraju nije oduzet novac jer sud nije uspio da utvrdi koliko su zaradili prodajom droge na ulicama Banjaluke, između ostalog i u dvorištu osnovne škole “Branko Ćopić”. Žalbu sprema i odbrana Marka Kovačevića. Tvrde da su tužioci dobili tek prvu rundu.

“Smatram da u sudskoj praksi ne bi smjela da egzistira tako velika razlika u pogledu kazni za članove zločinačkog udruženja, pod pretpostavkom da su učinili to predmetno krivično djelo”, kazao je Simo Tošić, advokat Marka Kovačevića i Gavrila Šinikovića.

Zatvorske kazne dobili su i preostali inspektori – Dabić Dario deset mjeseci, Goran Mihajlica osam, Gavrilo Šiniković sedam, Jovan Miljković pet i Vladimir Marčeta tri mjeseca zatvora. Osuđeni su za povredu ljudskog dostojanstva i krivično djelo zloupotrebe službenog položaja. Iako su konstantno obećavali da će stati pred kameru nakon presude i ovaj put izostao je komentar Specijalnog tužilaštva. Suđenje banjalučkim inspektorima ostaće upamćeno kao jedno od najobimnijih i najkomlikovanijih predmeta u istoriji pravosuđa Republike Srpske. U maratonskom suđenju održana su 42 ročišta. Pojedina svjedočenja bila su zatvorena za javnost a tokom skoro čitavog suđenja televizijskim ekipama zabranjeno je tonsko snimanje – baš kao i na izricanju presude.

Izvor: ATV