Javnost te je upoznala sa video radom "If i wasn't muslim". Čini se da su otada do danas predrasude o muslimanima u svijetu samo porasle te da su opšta kretanja u svijetu samo pomogla stigmatizaciji muslimana u svijetu. Kako ti to vidiš?

Ja se plašim da se tu više ne radi o predrasudama, a ni paranojama. Ja sam uistinu nekada mislio i vjerovao da se radi o predrasudama, o propagandi, o ksenofobiji, islamofobiji, o paranojama, ali "muslimani" su u međuvremenu učinili sve da opravdaju strahove i zabrinutost najobičnijih radnih ljudi slobodnog svijeta koji imaju i svojih problema sa korporacionizmom i brutalnim kapitalizmom. Zato je pitanje da li predrasude i stigmatizacija rastu radi porasta islamskog radikalizma ili islamski radikalizam raste radi porasta predrasuda i stigmatizacije. U svakom slučaju rastu i jedno i drugo samo što mi više volimo da upiremo prst i tražimo predrasudu u očima Zapada nego brvno radikalnog islamizma u tzv. "Islamskom svijetu". 

Igrati na kartu radikalizma je najgore što se moglo desiti jer time su mnogi sami sebe stigmatizirali, getoizirali i izolirali od naprednog svijeta. To im niko nije izvana uradio. Učinili su to sami sebi tim što su dopustili da stvari u njihovoj zajednici ili domovini vode nasilnici, primitivci i kriminalci. U takvoj situaciji u najtežoj poziciji, "između dvije vatre", su oni umjereni, obrazovani, obični muslimani, vjernici, radnici i srednji stalež koji nisu stigmatizirani samo od Zapada zato što su muslimani već i od radikalnih i militantnih islamista koji ih stigmatiziraju kao "nedovoljno muslimane" jer nisu po njihovoj mjeri. Naravno, lakše je i sigurnije raspravljati o stigmatiziranju muslimana u civilizovanom svijetu nego o stigmatiziranju umjerenih muslimana u ovom podivljalom terorističkom kontekstu. Umjereni muslimani moraju građanski ustati u korist svojih prava i sloboda koje im u prvom redu i na najbrutalniji način negiraju upravo militantni i radikalni islamisti, tj. islamofašisti. Moraju formirati jedan antifašistički pokret i probati zaustaviti ovo ludilo bizarne karikature koja se trenutno od Islama pravi, (ako ćemo već o Islamu) jer on danas sve manje biva nalik na organizovanu religiju, a sve više postaje nalik na sektu, tj. fragmentira se u raznorazne sektaške frakcije i pokrete. To je stanje u koje svaka religija neminovno dolazi u vremenima velike krize njene duhovnosti. Tako je bilo i sa Judaizmom u vrijeme pojave Kršćanstva. U oba slučaja se radi o okupaciji, o zapadnom imperijalizmu, ali to može i da doprinose pročišćenju duhovnosti religije, destilaciji, razdvajanju duhovnosti od državotvornosti što će se vjerovatno desiti i u Islamu.

Islam je danas u krizi i obezglavljen. Ne postoje pravi lideri, učeni, naučnici, skolari, već je poveden provincijskim mitomanima, nasilnicima, kriminalcima, oportunistima, zločincima, psihopatama koji nemaju ni empatije ni poštovanja prema civilima, prema ljudskom životu, i to pravdaju vjerskim fanatizmom i ideologijom što je zapravo oblik psihoze. Zapad se s pravom plaši toliko nezadovoljnih psihotičnih ljudi koji u njemu vide i traže krivca nespremni da se suoče sa sopstvenom krizom duha i društva. 

Sarajevo je, po tvom viđenju, postao duhovno provincijski grad. Tvoje mišljenje dijele mnoge sarajlije, noramaln svijet, pa me zanima da li misliš da Sarajevo može preživjeti primitivizam i mentalni provincijalizam koji ovdje, polako ali sigurno, pišu pravila ovdašnjeg svakodnevnog života?

"Sarajevo" će preživjeti, ali Sarajevo neće. Ostaće da se zove Sarajevo, ostaće na mapi, ali će izumrijeti grad koji je nekada postojao. Već ga zapravo ni nema. Ostali su fragmenti u nekim pojedincima, ali duha onog grada je sve manje. Niko ne vodi računa. Niko ne dokumentuje i ne sistematizira vrijednosti, a mi ih brzo zaboravljamo. Poslije raznih festivala ne ostaje mnogo toga za nas same osim jeke vatrometa. Čini se da se mnogo toga dešava, a zapravo nema ničega toliko značajnog za društvo. Vjerovatno su krivi i mediji. Mislimo da je ulica ta koja diktira, a zapravo nije. Mediji su ti. Nema više autohtone ulice kao utočišta drugačijeg rezona, drugih prioriteta i fokusa. Ulica je značila realnost. Vjerovatno je mnogima poznata ona: "oko ba - budimo realni". To je bilo to. Ovo sada je gore jednoumlje nego ono prije. Jednoumlje rasejanosti. Svi smo podlegli medijima i to je ono gdje se Sarajevo gubi kao i svi drugi gradovi. Sarajevo je nekada imalo "ulicu" (čitaj: misao) koja je bila autohtona, paralelni svijet u odnosu na zvanične medije. Nezavisna misao. Sada je sve "prikopčano" na elektronske medije koji serviraju svoje tačke gledišta i svoju realnost. 

Misliš li da ljudi čuju kritiku devijacija u društvu ili su i oni sami dio devijacija jer društvo je, zbir svih nas!?

Ima ko čuje, a ima ko ne čuje. Nismo svi isti. Društvo jeste zbir svih nas, ali ako se radi o pluralističkom društvu onda je to zbir različitosti, pa čak i oprečnosti, što na kraju krajeva može da rezultira nulom, koja ne mora biti "pozitivna", ali ona podrazumijeva neki jako pozitivan broj u toj jednačini. To je broj na koji ja inače tipujem. Društvo ne treba brkati sa zajednicom. Zajednica ima nešto zajedničko, a društvo može da bude nesretno sklepano društvo otuđenih pojedinaca koji nemaju nikakvih dodirnih tačaka ili odnosa, tj. čiji je međusobni odnos zapravo sveden na odsustvo istog. Stoji to da je sve "do nas" i ja na taj način i kritikujem sve ovo, a ne kao "neko tamo" društvo. E sada, s nekima treba više, a s nekima manje raditi na "popravci". U svakom slučaju - doktor ne treba zdravima, a BH društvo je daleko od zdravog. Mislim da je toksično i da je otrovano, ali isto tako mislim da se u tim uslovima razvijaju antitjela i stvara kvalitetan protivotrov koji bi danas-sutra mogli izvoziti kada "kod njih" krene ista ova "balkanizacija zdravog razuma". 

Tvoji snimci pokazuju kako se Sarajevo fizički polako okupira na način da se sve više daje prostora betonu, autima, bezobrazluku, ali sve manje normalnim ljudima. Šta misliš, ima li Sarajevo dovoljan broj normalnih ljudi da pobijedi okupaciju života?

Sarajevo ima dovoljan broj "normalnih ljudi", ali su uvijek stavljeni u situaciju da se izbezume, prepadnu ili dobiju neku amneziju pred izbore. To su "normalni ljudi" kojima uvijek manipulišu "nenormalni" iz dva razloga: prvi je taj što "nenormalni" obično manipulišu jer da su "normalni" ne bi manipulisali nikoga već bi lijepo zamolili i pitali, a drugi je taj što "nenormalni" obično manipulišu "normalnima" jer su "normalni" normalni pa ne misle da bi neko mogao da bude toliko "nenormalan" da ih manipuliše - te zbog toga i jesu lake mete za razliku od paranoičnih i nepovjerljivih "nenormalnih". U principu i "normalne" i "nenormalne" bi trebali od sada zvati "moralni" i "nemoralni". Onda bi i postavljeno pitanje dobilo drugačiji smisao, tj. postalo bi tačno i pravo pitanje. 

Država funkcioniše, kako si primjetio u svoja dva rada, samo kada nam u posjeti dolaze "Papa ili Erdoan". Šta se događa između tih posjeta?

Harač, pljačka, nehat i opšti raspašoj. 

Jesu li ljudi naučili šta je zebra, šta su izbori, šta je parking ili džabe pričaš?

Nije valjda da ja treba da ih tome učim i da je sve spalo na mene i da se sve svelo na to da li ja nekom džaba pričam ili ne? To je prestrašna pomisao čak i za cinika kao što sam ja. Da mi nije prestrašna bila bi narcisistička i megalomanska - to sigurno. :) 

Misliš li da je bh. društvo postala neka vrsta oksimorona, kao što si to primjetio prikazujući stećak ispred Parlamenta BiH ili kao što si ukazao na nesrazmjer između Akademije umjestnosti i mosta ispred nje!?

Bosna i Hercegovina je zemlja kontradikcija. Kao i svaka druga. Kao i čitav svijet uostalom. Ne znam zašto danas svi očajavaju što je to tako. Nekada smo znali uživati i smijati se tome. Nekada kada smo čvrsto stajali na zemlji u svojoj zemlji. To je ono što nas čini stvarnima, a ne nacrtanima i idealnima. Valjda smo u međuvremenu postali očajni radi toga što smo povjerovali reklamama i propagandama drugih "uređenih" država kojima nama imigrantima ispiraju mozak kako ne bi uvidjeli da su oni isto korumpirano, lažljivo i kradljivo smeće kao i mi, samo na drugom jeziku i u rukavicama. 

Puno toga oni kriju od nas, ne pričaju pred nama pa mi mislimo da takve stvari postoje samo "u nas" i "niđe na svijetu". Ili se mi baš ne zadubljujemo u sve njihove lokalne novinske naslove da vidimo da je to sve isto. Jedina razlika je u tome što oni kvalitetnije lažu. Mi lažemo često, puno, previše, pa kvantitet utiče na kvalitet, ali ne u smislu da lakše provalimo laž, već da nam teže sirova, neotesana laž padne na stomak. Malo teže varimo, ali svarimo. "U njih" to teče "k'o mlijeko", jer znaju pripremiti i upakovati. Kultura je to. 

Krećeš na turneju. U kojim gradovima ćeš gostovati i kako si odlučio krenuti "Bosnom kroz gradove"?

To nije toliko turneja koliko pokušaj da budem redovan i u drugim gradovima: u klubovima u Mostaru, Banjoj Luci, Doboju,itd... Sada smo u fazi pregovora i dogovora. Cilj je da barem  dva puta mjesečno nastupam - da postanem domaći. To bi trebalo učiniti BiH manjom i tijesnom, da zbijemo redove, makar preko zime - da se ugrijemo "po srednjovjekovnom vremenu" kada nastupi. Izgleda da će kalendar biti ubrzo pun. Naravno da to uključuje i izlete po drugim gradovima u regiji i unutar BiH, plus "dijaspora". Biće "gusto". Radi toga i tražim nekog sponzora da mi obezbjedi neki "automatik" pošto sam ja vozački polagao u Americi, a kao samouposleni angažovani umjetnik nisam do sada našao ni para, ni za shodno, a ni vremena da mislim na sebe do te mjere da bih imao svoj automobil, pa evo sad počinjem. 

Otkad si počeo da se baviš snimanjem video uradaka, do danas, čini se da stvari idu na gore jer se broj tvojih kritika uvećao ali čini mi se da i ti postaješ razočaraniji jer, kao da kažeš, "kome pričam"?

Gore je dobro! Ne bi valjalo da ide na bolje, barem za ovo čime se bavim jer bih onda ostao bez posla. Začepili bi mi usta. Možda još uvijek nije kasno da to učine. Eto im prilike: ako žele da mi začepe usta - neka samo učine stvari boljim, tj. da krenu na bolje i ja ću ostati bez teksta. 

Izvor: Bnn.ba