Naš zvanični jezik je španski, a razlog tome je što smo bili španska kolonija do 1898. godine sve otkad su nas pronašli 1494. godine.

Kuba ima veoma raznovrsnu populaciju sa savršenom simbiozom bijele, crne, žute rase i mulata. Na Kubi živi oko 11,217,000 stanovnika.

Od 1961. godine smo Socijalistička Republika na čijem čelu se nalazi Komunistička partija još od Kubanske revolucije 1959. godine. Mnogi ljudi govore o diktaturi na Kubi. Ja to ne poričem, ali ne bih voljela to nazivati baš tako…ja sam ipak odrasla u tom sistemu.  Naš predsjednik je Raul Kastro, brat slavnog Fidela Kastra (on je i dalje živ, ali više nije na vlasti). Mislim da ljudi u Evropi imaju neko svoje viđenje socijalizma, kako to sve funkcioniše i kako je živjeti u takvom sistemu. U mom slučaju, ja sam odrasla u socijalizmu, čak u najtežem periodu socijalizma na Kubi, tako da je moje viđenje nekih stvari malo drugačije. Ponekad me prijatelji pitaju o Kubi, kako izgleda život na tom ostrvu, ja zastanem na par sekundi i onda jedina stvar koja mi padne na pamet jeste da je Kuba u poređenju sa Evropom (u poređenju sa Pragom u kojem živim) druga planeta. Naravno, takav moj odgovor je rezultat uticaja socijalizma. Mogla bih reći da mi stagniramo, znam da mi svi na Kubi znamo da sistem ne funkcioniše, izvanredna ideja socijalizma, ali to nije praktičan sistem. Ja ne znam kada je sve pošlo po zlu niti kako se to desilo, ali ne funkcioniše. Problemi moje države su mnogobrojni, pa kao i u  većini država, ali najveći problem po mom mišljenju je taj (glavni razlog zašto napuštamo svoju državu) što postoji nedostatak izbora. Nemogućnost mladih ljudi da se razvijaju onoliko koliko bi oni to željeli. Nažalost, vlast nam ne daje dovoljno prostora da se razvijamo zato mi biramo “lakši” način…napuštamo svoju državu, svoje porodice pokušavajući da pronađemo bolju budućnost u državama u kojima odluke zavise više od nas.

Dominantna religija je katoličanstvo (oko 60% populacije), bilo bi ih i više da vlast nije prvih 30 godina poslije revolucije gledala nenaklono na katolike, ali taj period je gotov. Druga značajna religija je Yoruba koja ima afričke korjene, a u posljednje vrijeme sve više raste broj njihovih pristalica. Takođe ne smijemo zaboraviti ni ateiste (to je u mom slučaju), veliki broje ljudi su ateisti zahvaljujući socijalizmu.

Veoma bitna stvar jeste valuta. Postoji Kubanski pesos (cup) i Konvertibilni pesos (cuc). Cuc je namjenjen za turiste. Cup je samo za Kubance, a razlog tome je što mi Kubanci imamo na svim kulturnim, istorijskim i turističkim mjestima posebne cijene. 1 cuc je kao 25 cup. Ako želite da idete u Nacionalni muzej, Kubanci plaćaju 5 cup, ako ste turisti plaćate 5 cup tako da tu postoji velika razlika. Glavni razlog takve razlike su plate koje su na Kubi u prosjeku 420 cup (17 dolara). Pomislili biste da je nemoguće živjeti sa tim, ali mi nekako pronalazimo način i uvijek smo nasmijani.

Još jedna stvar koja je bitna da znate o Kubi jeste vrijeme. Imamo subtropsku vlažnu klimu sa dva različita godišnja doba- suvo vrijeme (zima) koje traje od novemba do aprila i kišovito vrijeme (ljeto) od maja do oktobra. Čak i kada nekada vidite na prognozi da piše 25 °C, vjerujte mi kao Kubanki, mogu vam reći da to nije baš tako. Mislim da je prosjek 31°C-32°C (ili bar mi tako to osjećamo) zato što je veoma vruće tokom cijele godine. Ponekad u Havani tokom zime zna da bude 20°C, a u tim trenucima mi govorima da smrzavamo. Ako dolazite na Kubu spremite se za tople noći i tople dane i neprestano znojenje.

Kada živite na Kubi to izgleda kao da živite u mjehuru. Istina je ono što ljudi misle, vijesti koje mi dobijamo su izmanipulisane (to sam shvatila kada sam došla u Evropu). Skoro da nemamo pristup internetu, a u većini slučajeva možemo posjetiti samo kubanske stranice, tako da ne možemo čitati vijesti iz drugih država i javnih servisa. Od juna ove godine u Havani postoje mjesta na kojima možete pronaći wi-fi, ali je veoma skupo i konekcija je zaista loša, dovoljno da uđete na Facebook ili provjerite e-mail, ali ne dovoljno da skinete neki dokument. Ne znači da možete kupiti bilo šta čak i kada imate novac. Svi turisti govore kako su najčešće riječi na Kubi “nemamo” i “nestalo nam je” (a to se odnosi na sve od toalet papira do hljeba). Tako da je dobar dio vremena potrošen nastojeći da riješimo probleme. I da, ne možete planirati. Ako je nešto dostupno danas to ne znači da će biti dostupno i sutra. Bolje vam je da odmah to nabavite. Takođe, ako je nešto danas dozvoljeno to ne znači da će i sutra biti.

Na Kubi su mnoge nemoguće stvari moguće ako znate prave ljude. Dosta vremena provodimo uspostavljajući veze, crno tržište je nažalost često jedini način da nešto nabavite. Ali ja bih rekla da smo svi i u ovakvoj situaciji jedna velika porodica. Ne postoji problem koji sami rješavamo. Pomažemo jedni drugima stalno. Kada su očekivanja jako mala i male pobjede su razlog za proslavu. Ako ne možete planirati budućnost žašto ne biste uživali u sadašnjosti. Da se ne smijemo svojoj nesreći vjerovatno ne bismo to ni mogli podnijeti. Tako da se smijemo, slavimo i uživamo u životu što više možemo, jer samo se jednom živi. Ne bih mogla reći da je Kuba loša jer nigdje nisam vidjela toliko nasmijanih ljudi, čak ni oni u Evropi koji su bogati i uspješni ne smiju se. Svakako da je Kuba država koju morate dadati na listu država koje želite posjetiti (posebno ako ste iz Evrope).

Izvor: humanusbalkanika