Vijesti

Skinimo poveze sa očiju i stavimo ih na rukav

Prošao je 31. maj Dan bijelih traka kao sjećanje na zločine počinjene u Prijedoru 1992. godine i sve ono što su bošnjački i hrvatski civili prošlu u toj opštini.

U Republici Srpskoj se taj datum ignoriše, ali postoji jedna grupa mladih Srba koji traže “materijalne dokaze” tj. postojanja naredbe, fotografije ili snimka u kojem se Bošnjacima i Hrvatima od strane srpskih vlasti u Prijedoru naređuje da kada napuštaju svoje domove moraju na rukavu da nose bijele trake.

Jer ako nema materijalnih dokaza, nema ni “bijelih traka”, i onda je to opet neka zajednička ujdurma nevladinog sektora, Soroša, stranih fondacija i međunarodne zajednice sa ciljem da se srpski narod i Republika Srpska ocrni i satanizuje izjednačavajući ga s njemačkim nacistima.

Pa krenimo redom.

1. U presudi Dušanu Tadiću od 7.maja 1997. godine u paragrafu 151. se opisuje postupanje prema ne- Srbima u Prijedoru i tu piše sljedeće:

“Nakon neuspjelog pokušaja manje grupe slabo naoružanih ne-Srba da 30. Maja 1992. Povrate kontrolu u Prijedoru, ne-Srbima u Prijedoru naređeno je da bijelim krpama označe svoje kuće u znak predaje. Na kraju su podijeljeni u dvije grupe: muškarce izmedju 12 i 15 ili 60 do 65 godina, i žene, djecu i starce. Muškarci su uglavnom odvedeni u logore Keraterm i Omarska, a žene u logor Trnopolje. Pored toga, uništen je stari dio grada Prijedora, poznat kao Stari Grad, u kojem su živjeli uglavnom Muslimani. Nakon čišćenja Prijedora, svi preostali ne-Srbi su morali nositi bijele trake na rukavima kako bi se mogli razlikovati. Ne-Srbi su živjeli u strahu, jer su ih bivši prijatelji prijavljivali vlastima, a nestanak ne-Srba postao je svakodnevna pojava.

Za one koji su bili zatvoreni u logorima u tom području, od kojih su velika većina bili ne-Srbi, stanje je bilo užasno, s tim da su, kako ćemo kasnije opisati, surova premlaćivanja, silovanja i mučenje bili uobičajeni, a životni uslovi stravični.”

Ali Puhalo haški tribunal je politički sud koji je napravljen da bi Srbe satanizovali.

2. Sada ću vam predočiti nekoliko svjedočenja prijedorskih Bošnjaka u Hagu. Ono što je važno

Svjedočenje Arijane Denić koja je 1992. Godine imala 17. godina možete pročitati ovdje

http://kontrapress.com/clanak.php?rub=Dru%C5%A1tvo&url=Prijedorski-lov- na-ljude


Ako vas mrzi da čitate pogledajte ovaj kratki video u njemu Prijedorčani govore o tome šta se te 1992. godine dešavalo u ovoj opštini, a gdje se spominju i bijele trake.

https://www.youtube.com/watch?v=J9bUWFVlAK0

Znam, sad će te reći da svjedoci lažu, pogotovo lažu Bošnjaci u Hagu.

3. Kažu da je izvjesni istoričar iz Prijedora Boris Radaković više godina istraživao fenomen „bijelih traka“ u Prijedoru i da je zaključio da:

„Nikakvih bijelih traka nije bilo, moje komšije muslimani nisu ih nosili. Bijela zastava je bila i na mojoj kući, a ja nisam ni musliman ni Hrvat. Obavještenje od 31. maja 1992. sa radija Prijedor, čiji sadržaj posjedujem, ne govori ni o kakvom obilježavanju određene etničke grupe i slično, nego o obilježavanju pacifikovanih objekata i kuća, tj. onih iz kojih se ne vrši napad na jedinice odbrane Prijedora na koje su izvršeni sinhronizovani napadi muslimanskih vojnih formacija“. A onda dodaje „da ne postoji nijedna fotografija ili neki drugi dokaz nama poznat, koji pokazuje neku osobu obilježenu bijelom trakom na ruci u Prijedoru 1992. godine. Dakle, vještačka proizvodnja analogije i zloupotreba sjećanja na holokaust potpuno je vidljiva.“

U Prijedoru trenutno žive svjedoci Nusreta Sivac i Mesud Blažević pa dragi moji Srbi, istoričari, novinari i ljubitelji istine otiđite do njih i zamolite ih da vam pričaju o Prijedoru iz maja 1992.godine. Razgovarajte sa njima dok su još živi i pitajte ih da li su lagali za “bijele trake”, silovanja, prebijanja, ubijanja, Keraterm, Omarsku, Trnopolje, pitajte ih sve.

4. Naredbu o nošenju „bijelih traka“ na rukavu nije emitovana na radiju nego su tu naredbu izdavale starješine zgrada i ulica. Svaka zgrada je imala stražare i dežurne Srbe koji su bili odgovorni za stanare koji tu žive. Njima se moralo javljati ukoliko ideš vani. Nekim ljudima su to prenijeli njihovi rođaci i prijatelji, jer su njima rekli da su trake obavezne. Neki svjedoci su pominjali da je išao kombi sa razglasom i između ostalih i tu naredbu prenosio. Izgleda da se ta naredba odnosila samo na dijelove grada gdje su jedni pored drugih živjeli Srbi, Bošnjaci i Hrvati. U bošnjačkim selima gdje nije bilo miješanja sa srpskim stanovništvom pa se iz tih razloga nisu ni izdavale naredbe za označavanje.

5. Braćo Srbi da li ste znali da su tada bijele trake nosili i Srbi, radnici rudnika u Omarskoj, da bi se razlikovali od zatočenih Bošnjaka.

6. I po ko zna koji put moramo ponoviti da zločini nad krajiškim Srbima u Drugom svjetskom ratu, ne mogu da bude opravdanje za ono što se u Prijedoru dešavalo 1992. godine.

7. I po ko zna koji put moramo ponoviti da nije važno ko je prvi napao u Prijedoru, jer to je potpuno nevažno kada govorimo o ubijenju civila, njihovom zatvaranju i protjerivanju. Znam, opet nisam predočio naredbu, snimak ili fotografiju kao materijalni dokaz postojanja “bijelih traka” u Prijedoru, ali džaba sve jer traku prvo treba skinuti sa očiju, da bi je metnuli na rukav.

PS.

Za sve ljubitelje materijalnih dokaza evo par napomena Hitler nikada nije potpisao dokument u kojem se ekplicitno naređuje uništavanja Jevreja, a ne postoje ni materijalni dokazi da je u Jasenovcu ubijeno 700 000 ljudi. I da, teško je povjerovati da je tog maja, juna i jula 1992.godine Bošnjacima bilo do fotografisanja, a Srbi su tada imali pune logore posla.

Piše: Srđan Puhalo

Komentari
Twitter
Anketa

U proteklih godinu dana koliko ste puta odgledali neku pozorišnu predstavu?

Rezultati ankete
Blog