Intervju

INTERVJU

Boris Tadić: Nisam hteo da otimam DS

Moja ideja je formiranje unije demokratskih građanskih partija, a ne povratak u Demokratsku stranku i to sam predložio Bojanu Pajtiću, tvrdi u intervjuu za „Blic“ Boris Tadić, predsednik SDS i bivši predsednik Srbije.

Mi smo razgovarali o različitim izbornim opcijama, od političke unije ili federacije građanskih stranaka do ujedinjenja. Moj predlog je bio formiranje unije, što bi značilo da svaka stranka delegira svoje ljude u zajednička tela u kojima se donose odluke.

Šta vam je Pajtić odgovorio?

To je pitanje za njega, a rekao sam mu da je najbolje da o tome pričamo posle republičkih i izbora u DS.

Navodno, članovi DS vas ne žele, jer ste ih napustili pred izbore?

Članovi ili funkcioneri?

Kada je tema bila izlazak na izbore u jednoj koloni, članovi Glavnog odbora su se žestoko protivili tome.

To su funkcioneri. Glavni odbor ima 300 članova.

Da li je to malo?

Članstvo, koje broji desetine hiljada ljudi, predstavlja suštinu svake stranke. Često sam se u kampanji susretao sa članovima DS i ti susreti su bili više nego dirljivi, jer smo niz godina proveli zajedno. Funkcionerski lobi se, međutim, vodi golim interesom i uvek sam bio protiv te partijske nomenklature i nikad nije postojala ljubav između njih i mene, niti će.

Da li postoje neki funkcioneri prema kojima imate veliko poštovanje?

Naravno, veoma poštujem ambasadore Lutovca i Vujačića. Uvek sam poštovao i Gordanu Matković, koja je u vreme Đilasa izašla iz DS. Nismo uvek imali ista mišljenja, ali smo bili jedan nukleus demokratskog stranačkog bloka i u vreme Zorana Đinđića.

Zar nije nemoralno napustiti stranku pred izbore?

Naprotiv, nemoralno bi bilo da sam ostao u njoj nakon što je novo rukovodstvo baš pred te izbore 2014. sklopilo koaliciju sa onima koji su joj nametnuli oreol korupcije i uništili rejting do ivice cenzusa, pa je 2003. godine čak i ta stranačka nomenklatura ultimativno zahtevala da vodim stranku u izbore da bi spasli što se spasti može. Dakle, da sam ostao u DS, u suštini bih dao podršku onome protiv čega sam se uvek borio.

Ko su ti ljudi?

Dovoljno puta sam ih pomenuo. I na kraju, nisam ja otišao u neku drugu stranku, već formirao SDS, sa idejom da nastavim najbolje iz politike DS i sačuvam biračko telo koje je krenulo da traži nove opcije.

Iz DS ste izašli pre dve godine. Da li je takva odluka bila ispravna iz ove perspektive?

Ta odluka je doneta iz nužde. To nije bila odluka zbog koje sam bio srećan čovek, ali je to bio jedini način da se sačuva makar deo biračkog tela koje smo pridobili za građansku i proevropsku politiku tokom mojih mandata i koje je tadašnja DS praktično već bila izgubila.

Sa setom pričate o DS. Da li vam nedostaje?

To je pitanje za moju dušu, a politika je javna delatnost, a ne priča o seti. Kad budem prestao da se bavim politikom, onda ću vam na to pitanje odgovoriti.

Hoćete li se ikad vratiti u DS?

Nije mi to u planu.

Da li ste sa Jovanovićem imali plan o preuzimanju DS?

Kako bi to uopšte bilo moguće? Kakva je moguće da Jovanović kao predsednik LDP i ja kao predsednik SDS preuzmemo DS time što formiramo koaliciju. Ne vidim niti logiku u takvoj ideji, ni tehnologiju za njeno ostvarenje.

Kako je Jovanović prešao put od nepoželjnog u stranci pa do najbližeg saveznika?

Jovanović i ja imamo različita mišljenja i to ne krijemo. Ne samo o politici, nego i o mnogim aspektima političkog i života uopšte. To ne znači da nismo zajedno mogli da radimo na formiranju udružene opozicije. To što smo formirali koaliciju imalo je viši cilj od naše dve stranke, a to je udružena opozicija Srbije protiv SNS i formiranje građanskog bloka. Mislim da je velika greška što se to nije dogodilo jer bismo, siguran sam, postigli drugi najbolji rezultat i politička scena bi danas bila sasvim različita.

U javnosti se stekao utisak da je cilj vaše koalicije bio prelazak cenzusa.

Ideja je bila ujedinjenje demokratskog građanskog bloka. Režimski mediji su objavljivali da je cilj prelazak cenzusa.

Ko je došao na ideju o koaliciji sa Čedomirom Jovanovićem. Tako nešto ranije je bilo nezamislivo.

Naprotiv, ja sam mu još 2014. nudio koaliciju, ali on to nije prihvatio. Tada nije prešao cenzus, a naš blok je imao manju parlamentarnu snagu. Sada je grešku ponovila DS.

Da li vas je razočaralo ponašanje vaših koalicionih partnera posle izbora?

U politici me ništa ne može razočarati, ni iznenaditi. Sa druge strane, mi nismo bili ujedinjena stranka, već zajednička lista. Različito mislimo o mnogim pitanjima, ali imamo isti strateški cilj, demokratska, moderna i efikasna država, članica Evropske unije.

Piše se da je SDS u rasulu.

Da, pišu neistine da je u rasulu, ali makar niko ne piše da je korumpirana.

Neki su sami napustili SDS. Posebno zanimljiv je fenomen Bele Palanke, gde je vaša stranka pobedila, ali je ceo odbor prešao u SNS.

Nije svrha bavljenja politikom da budete u vlasti sa bilo kim i po svaku cenu, već samo onda kada možete da menjate stvari u društvu. A naprednjaci su u Beloj Palanci suspendovali izbornu volju građana i ucenili deo našeg odbora da sačuvaju izbornu pobedu prelazeći u njihove redove. To je kraj demokratije, ali i svojevrsno ponižavanje tih ljudi koji su zabrinuti za egzistenciju.

Razmišljate li o predsedničkim izborima?

Ni kad sam se ranije kandidovao za predsednika, to nije bilo zato što sam baš ja to želeo, već je to bila posledica jednog ozbiljnog razgovora procene zajedničkog interesa unutar stranke. U narednih nekoliko meseci to pitanje treba vrlo pažljivo razmotriti. Sada imate diskusiju o nestranačkom kandidatu za predsednika. Mislim da bi to bilo katastrofalno.

Zašto?

Politika je ekspertski posao. Ne bi bilo dobro za društvo da se neko uvežbava u tom ekspertskom poslu na tako važnom mestu.

Da li opozicija treba da se udruži oko jednog kandidata?

Opozicija ne treba da se udruži oko jednog kandidata. Ona treba da se udruži oko programa i strateških ciljeva, pa da predloži kandidata koji može da doprinese njihovom ostvarenju. Zajednički kandidat treba da bude posledica, a ne uzrok udruživanja.

Da li je to moguće?

Nadam se da jeste.

Ko će biti deo nove vlade?

To je u rukama Aleksandra Vučića. Ne verujem da će biti dramatičnih iznenađenja. SDS svakako neće biti deo te vlade.

Kakav je Vučić premijer?

Razlike između njegovog vođenja i poimanja politike su ogromne. Danas živimo u organizovanim obmanama. Kroz medijske virtuelne tehnike pranja mozgova se stvara utisak da je ovo prva vlada koja govori istinu, a ne govori je skoro ni o čemu. Konstantno optužuje prethodnu vlast za sve nedaće naših života i tako već ulazimo u petu godinu.

To se radilo i u vaše vreme.

To je apsolutna neistina. Kad sam ja to uradio? Navedite mi kada sam za sve nedaće čak i tokom najveće ekonomske krize optužio prethodnu vladu? A to lično čini Vučić, a svi ostali papagajski ponavljaju i mnogi građani su, nažalost, u tu obmanu poverovali.

Šta očekujete od Vučića?

Teško je verovati da će ova politika da se promeni, jer im je ona donela izborni rezultat, a naprednjaci su na to fokusirani, a ne na suštinske promene. Pogledajte samo pravosuđe. Da ne postoji više borba protiv organizovanog kriminala je činjenica, da je čak Vrhovni kasacioni sud utvrdio da je Apelacioni sud koji je oslobodio Stanka Subotića kršio zakon u njegovu korist.

Da li možete da odate priznanje Vučiću za nešto?

Morao bih baš dugo da razmišljam. Vrlo je uspešan u finansijskim i medijskim pritiscima na političke protivnike i to ga dovodi do izbornih uspeha. To što takva politika ugrožava temelje demokratije, previše ga ne dotiče.

Da li vam smeta što će on podići spomenik Đinđiću?

To je još jedna manipulacija. Ako ste pre samo nekoliko godina bili nosilac akcije u kojoj je natpis Bulevar Zorana Đinđića prelepljivan natpisom Ratka Mladića, a sad se pojavljujete kao graditelj spomenika Đinđiću, to ukazuje na neiskrenu politiku. I danas, Vučić u isto vreme otvara priču o podizanju spomenika Đinđiću i pitanje ko je sa fantomkama hapsio Miloševića, a tu akciju je kao premijer naredio upravo Đinđić. To je teatar apsurda, a na stranu što Vučić i njegova vlada uopšte ne moraju da donose tu odluku o Đinđićevom spomeniku jer ju je još 2013. donela tadašnja demokratska vlast u gradu Beogradu.

Zašto u vaše vreme nije podignut spomenik?

Podignut je u Prokuplju, otvorili smo ulice sa njegovim imenom u svim gradovima Srbije, uz strašne demonstracije i otpore sadašnjih članova vlasti. Morali smo da branimo ploču Zorana Đinđića na Trgu republike od onih koji su je skrnavili.

Zar ubijeni premijer nije zaslužio spomenik u Beogradu?

Jeste i zato je tadašnja gradska vlast DS i donela odluku o izgradnji još 2013, ali je potom smenjena. Međutim, zamislite šta bi tadašnji radikali, na čelu sa Vučićem i Nikolićem u ono vreme radili sa spomenikom da smo uspeli i u Beogradu ranije da ga podignemo.

Oslobođen bivši gradonačelnik

Niko nije objavio da je bivši gradonačelnik Kraljeva Ljubiša Simović, koji je bio optužen da je krao sredstva namenjena obnovi porušenih kuća u zemljotresu, pravosnažno oslobođen svih optužbi. On ne da nije krao nego je radio više za Kraljevčane nego što je to bilo predviđeno ugovorima. Nikada u životu ne bih nekog hapsio samo da bi bio popularan.

Savamala kao kraj civilizacije

Šta se desilo u Savamali?

Neka privatna lica ograničila su slobodu kretanja i napravili privatni sabirni centar noseći fantomke. To je kraj civilizacije. Tako mogu da odluče i da uhapse nekog i da ubiju. To su ljudi koji su bliski vlasti i to je rekao i Vučić.

Izvor: Blic
Komentari
Twitter
Anketa

Da li je opozicija u Srpskoj trebala učestvovati na mitingu u Banjoj Luci ili nije?

Rezultati ankete
Blog