Novembra 2005. u Sarajevu su zvanično pokrenuti pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju , a u januaru 2006. održana je Prva plenarna runda pregovora o SSP-u između EU i BiH i Prvi plenarni sastanak Praćenja procesa reformi, koje zamjenjuje dotadašnje Konsultativno radno tijelo.

U decembru 2007. parafiran je  Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a već u julu 2008. stupa na snagu Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima. 7 godina kasnije stupio je na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU i Bosne i Hercegovine.

15 –og  februara 2016. BiH je u okviru holandskog predsjedavanja Savjetom EU podnijela formalni „zahtjev za članstvo u EU“, a samo nekoliko mjeseci ranije potpisana je tzv. Reformska agenda, koja je predstavljala inicijalnu kapislu za pridruživanje. 

Reformska agenda, dokument kojim su bosanskohercegovačke  vlasti predvidjele mjere za fiskalnu konsolidaciju, podsticanje privredne aktivnosti i privlačenje stranih investicija predstavljala je iskorak koji je trebalo da garantuje nastavak saradnje vlasti sa Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom, kako bi se postiglo povoljnije zaduživanje na finansijskom tržištu, odnosno obezbijedila likvidnost entitetskih budžeta. 

Reformskom agendom je predviđena reforma socijalnih davanja i usvajanje entitetskih Zakona o radu, smanjenje broja zaposlenih u administraciji, restrukturisanje javnih preduzeća, reforma carinske politike itd. Predviđeno je i je odvajanje zdravstvenog osiguranja od statusa nezaposlenosti, vodeći računa da se osigura finansiranje i pokrivenost zdravstvenih usluga, te pružanje usluge zapošljavanja skrojene po mjeri onih koji traže posao, što se prije svega može uraditi kroz individualan pristup i primjenu individualnih planova zapošljavanja.

Jamila Milović-Halilović iz Delegacije EU smatra da se Reformska agenda može podijeliti u tri faze: opredijeljenost vlasti ka procesu reformi, izjednačavanje ambijenta za investicije i usaglašavanje zakonodavstva među entitetima.

“Reformska agenda se može podijeliti u tri međusobno povezane faze. Prvi krug značajnih reformi imao je za cilj pokazati opredijeljenost vlasti procesu reformi. Lista je bila duga i stoga su uslijedila određena kašnjenja. No praktično, sve su reforme okončane ili započete, uključujući i teške političke mjere kao što su uvođenje novih Zakona o radu u oba entiteta, pregovori o kolektivnim ugovorima, budžeti na svim nivoima”, kazala je Milovićeva i dodala da postoje određeni pozitivni pomaci i kada je riječ o industrijskoj proizvodnji, vanjskoj trgovini BiH i broju zaposlenih. Uz to, kako kaže, MMF očekuje da rast bude daleko iznad 3% i da se investiciona ulaganja značajno povećaju u nekoliko narednih godina.

Ona smatra i da je postignut značajan iskorak kada se radi o poslovnom okruženju što uključuje proces dobijanja građevinskih dozvola, izradu registara i ukidanje i pojednostavljivanje taksi, što konsekventno označava i suzbijanje korupcije. 

“U prvoj fazi reformi napravljen je značajan napredak kada se radi o poslovnom okruženju. Oba entiteta su u procesu ubrzavanja procedure za dobijanje građevinskih dozvola i priključaka za struju, što odavno predstavlja veliku prepreku za potencijalne strane investitore. Pored toga, rad na izradi registara za sve namete i naknade (uključujući i parafiskalne namete) i prijedloga za ukidanje, pojednostavljivanje i objedinjavanje ovih taksi gotovo je završen. Ovo bi dalje trebalo povećati transparentnost i suzbiti moguću korupciju”, istakla je Milovićeva.

Ona je zaključila i da je neophodno uklanjanje skrivenih subvencija za preduzeća u državnom vlasništvu i rješavanje problema neodrživih preduzeća, a  da je ovaj proces već započeo. 

“Nadalje, postoji potreba za izjednačavanjem ambijenta za investicije putem uklanjanja skrivenih subvencija za mnoga velika preduzeća u državnom vlasništvu i treba se krenuti dalje sa rješavanjem neodrživih preduzeća. Oba entiteta su identifikovala ova preduzeća i već su preduzela prve korake za rješavanju ovog problema", ističe Milovićeva. 

Sanja Milovčić iz Vijeća stranih investitora (Foreign Investors Council) pozdravlja sve napore aktuelne vlasti koji za cilj imaju poboljšanje poslovne klime i naglašava da i VSI aktivno učestvuje u ovim mjerama i akcijama.  

“Mi u Vijeću Stranih Investitora aktivno učestvujemo u reformama i pozdravljamo sve napore aktuelne vlasti koji za cilj imaju poboljšanje poslovnog ambijenta, ekonomski rast i zapošljavanje. Zagovaramo rasterećenje privrednika i apelujemo da se izmjene legislative sprovode sa fokusom na rješavanje ključnih problema poslodavaca. Sprovođenje reformi bi trebalo da se odvija mnogo brže i harmonizovanije u skladu sa zadatim ciljevima i programskim aktivnostima definisanim u Reformskoj agenda”, tvrdi ona. 

Kako kaže, u narednom periodu VSI očekuje harmonizovanje korporativnog prava sa pravom EU i globalnim tržištem, vladavinu prava kao i poboljšanje poreske politike. 

“Reformska agenda predstavlja polaznu osnovu za značajne reformske procese na koje su se obavezale Vlade oba entiteta. U narednom periodu očekujemo reformu u oblasti korporativnog prava u skladu sa standardima EU i zahtjevima globalnog tržišta, zatim donošenje adekvatnog zakonodavnog okvira u oblasti koncesija i javno-privatnog partnerstva, korigovanje poreske politike u cilju podsticanja rasta realnog sektora, i na kraju aktivnosti u pogledu jačanja vladavine prava što je preduslov za uspješnu implementaciju Reformske agende”, objašnjava Milovićeva i dodaje da je Bijela knjiga VSI postala jedan od važnijih dokumenata, čak i među vladinim institucijama, kao polazna osnova za reformske procese, te da njena specifičnost jeste upravo ta što Bijelu knjigu pišu predstavnici kompanija, te preporuke koje se nalaze unutra predstavljaju svakodnevne prepreke koje koče investiranja i razvoj ekonomije.

Direktor Unije udruženja poslodavaca RS Saša Aćić ističe da bi bh. društvo trebalo da profitira od implementacije agende, kao i da poslodavci nisu u potpunosti zadovoljni procentom do sada realizovanih reformi. 

“Reformska agenda je dosta dobro prepoznala strukturne probleme naše ekonomije i društva. S obzirom na to da širu društveno-političku podršku, cjelokupno društvo bi trebalo imati korist od sprovođenja ciljeva i aktivnosti planiranih agendom. Poslodavci nisu zadovoljni dinamikom i sadržajem do sada realizovanih reformi. Novi Zakon o radu po našem mišljenju neće stvoriti preduslove za reafirmaciju rada i radnih navika, niti će stvoriti pretpostavke za kvalitetnije prilagođavanje našeg društva životu i radu u uslovima tržišne ekonomije. Smanjenje oporezivanja rada i reforma javnog sektora sa ciljem povećanja efikasnosti korištenja ljudskih i prirodnih resursa, ali i smanjenja javne potrošnje, predstavlja prve korake i suštinu reformi”, objašnjava Aćić. 

Ni projekt menadžer Centara civilnih inicijativa Adis Arapović nije zadovoljan realizacijom Reformske agende niti dinamikom sprovođenja. On tvrdi da je najveći dio politika koje bi trebalo sprovesti na entitetskim nivoima, dok, kako kaže, Zakon o radu iz temelja nije ništa promijenio.

„Zaključno sa polovinom tekuće godine prosječna realizacija Reformske agende je oko 40 odsto. Nešto više na nivou BiH jer objektivno postoji i manje mjera koje se trebaju provesti. Najveći dio politika (pogotovo onih najsloženijih) je na entitetskom nivou, od strukturalnih zakona do reformskih mjera. U Federaciji traje donošenje novog Zakona o PIO-u, koji je možda i prvi zakon koji se odnosi na strukturalne promjene. Zakon o radu nije ništa promijenio iz temelja, neke stvari poput zapošljavanja i otpuštanja je liberalizovao, dao je nešto manje prava radnicima i više motiva za investiranje, ali to ni izbliza nije dovoljno da se desi promjena na makroekonomskom nivou“, naglašava Arapović. 

On je dodao da ni nivo investicija neće rasti, jer politička klima utiče na dolazak i domaćih i stranih investitora, a ona se nalazi u silaznoj putanji usljed predstojećih izbora. 

„Nivo investicija je 30 odsto niži u 2015. nego u 2014., a ni 2016. neće biti ništa bolja prije svega jer loša politička klima utiče na dolazak investitora, bez obzira da li se radi o stranim ili domaćim. Pogotovo ovaj predizborni momentum sa naraslim političkim tenzijama, referendumom itd. baca u stranu cjelokupni reformski proces. Reformska agenda je paket ekonomsko – socijalnih mjera, mjera koje bi trebalo da utiču na poslovnu klimu, a to je ostalo na periferiji interesovanja vlada i političkih elita unazad nekoliko mjeseci“, dodaje Arapović i zaključuje da se može sa velikom sigurnošću tvrditi da se u nekoliko mjeseci desio veliki vakuum, Federalni parlament nije zasjedao dva mjeseca, primarno zbog izbora i izborne kampanje i da vjeruje da će se tek nakon izbora, u novembru ili decembru, ove stvari odblokirati i politički establišment će vratiti fokus na reforme.

Sve u svemu, možemo zaključiti da, dok se ne završe izborna kampanja i izbori, nikakav napredak se neće desiti, i ostaćemo na istoj poziciji na kojoj smo bili u šestom mjesecu. Nemoguće je odvojiti visoku politiku od svakodnevnih operativnih stvari vlasti, a nije posve normalno da se lokalna samouprava bavi visokom politikom i visokopolitičkim temama, poznatim etničkim homogenizacijama, a za sve to vrijeme se zaboravlja reformska agenda.

Autori: G.D. i S.B.