Nova Srpska

Redefinisanje Republike Srpske

I UVOD

Republika Srpska nastala je kao odraz defanzivne reakcije političkog rukovodstva Srba u BiH nakon odluke druga dva konstitutivna naroda u tadašnjoj SR BiH da organizuju referendum o nezavisnosti BiH od Jugoslavije, mimo većinskog raspoloženja Srba u BiH. Da podsjetimo, početkom devedesetih godina političko rukovodstvo Srba u BiH zalagalo se primarno za to da Bosna i Hercegovina ostane u Jugoslaviji. To je bila osnovna tačka programa SDS-a koji je dobio većinsko povjerenje Srba u BiH za tu platformu. Tek kad je bilo jasno da BiH u svojim avnojevskim granicama neće ostati u Jugoslaviji proklamovan je cilj da se oformi Republika Srpska, i to na onim teritorijama u BiH na kojima su Srbi bili većina.

Prema tome,  osnovni cilj stvaranja Republike Srpske bio je zaštita srpskog naroda u BiH. Stvaraoci Srpske smatrali su da postoji opasnost da se nad Srbima ponovo izvrši genocid, kao za vrijeme Drugog svjetskog rata. Poslije rata, uspostavljanjem dejtonskih osnova Bosne i Hercegovine, cilj Republike Srpske, onako kako su ga shvatale političke elite i većina građana Srpske, bio je u osnovi isti kao i prilikom stvaranja RS: zaštita prava srpskog naroda unutar nezavisne BiH. 

Danas je jasno da taj cilj, sam po sebi, nije dovoljan ni da se Republika Srpska dalje razvija niti da se ostvari adekvatna zaštita Srba u RS i BiH. Riječ je o tome da je osnovni cilj svih balkanskih država, u principu, da se zaštite prava većinskog naroda u tim državama. To shvatanje zaštite „prava naroda“ je prilično anahrono i svodi se na to da su balkanski narodi okruženi spoljnim neprijateljima i da jedino jaka nacionalna država može da se tim neprijateljima adekvatno i odupre. Naravno, jasno je da je ideja svih tih balkanskih država u osnovi defanzivna i ksenofobna. To je i osnovni razlog zbog čega Balkan nikako ne može da iskorači iz mračnog doba sukoba i mržnje. Jednostavno, konstitutivni elementi državnosti svih nacija na Balkanu svode se na strah od Drugoga i drugačijeg (taj strah generiše dalje snažnu paranoju) i manijakalnu potrebu za Kolektivnim. Balkanski narodi smatraju da jedino Kolektiv može da zaštiti prava individue, a sama prava individue su podređena interesima Kolektiva. 

Ta matrica dalje generiše shvatanje da Država ima pravo da se mješa u sferu Individualnoga kad god smatra da će tako bolje zaštititi interese Kolektivnoga, to jest same Države. Jasno, Državu vodi političko-bezbjednosna elita, a na čelu te elite balkanski narodi uvijek žele da vide moćnog Vođu koji u sebi personifikuje ideale tog naroda i koji najefikasnije štiti taj kolektivitet od brojnih spoljašnih neprijatelja i zala. 

Republika Srpska u tom smislu nije izuzetak na Balkanu. To je ta uobičajena totalitaristička matrica razmišljanja i delanja kad je Balkan u pitanju. Međutim, ta matrica je dosegla svoje limite. Ne u smislu da ne može da napravi još problema, ratova, sukoba i bijede, nego u smislu da ona više nikako ne može da obogati sveukupni život građana. U praktičnom smislu, jasno je da koliko god političari u Republici Srpskoj galamili da je Srpska ugrožena i da će je oni braniti stoji nesporna, suva činjenica da su građani Srpske sve siromašniji, sve deprimiraniji i sve demotivisaniji da se uključe u političke procese, izuzev ukoliko im se ne ponudi direktna i konkretna materijalna naknada. Mladi u Republici Srpskoj jedino žele da odu iz nje, budući da ih je više od 50% nezaposleno i bez bilo kakve šanse da svoju mračnu prošlost i još mračniju sadašnjost zamjene iole svjetlijom budućnosti. U takvoj situaciji, kad je legitimitet Republike Srpske ugrožen ne više toliko pritiscima spolja nego nevjerovanjem samih građana Srpske da je ona pravedna, kad je mortalitet daleko veći od nataliteta i kad toliko mladih želi da odmah ode iz Srpske, jasno je da dosadašnji koncept, definicija ili ideja Republike Srpske više nema smisla. Nešto je potrebno mjenjati u tom smislu, i to treba mjenjati brzo.

II Nova ideja Republike Srpske-NOVA SRPSKA

Kao što je već naglašeno, dosadašnja ideja Republike Srpske bila je defanzivnog karaktera. Ona nije imala nikakav poseban afirmativan sadržaj, ili makar bilo šta originalno u sebi što bi je razlikovalo od ostalih balkansih koncepta. Stoga, nova ideja Srpske mora biti i nova ali i kvalitativno drugačija. Ta nova ideja sadržana je u sljedećim osnovnim tačkama i principima:

Republika Srpska je republika svih njenih građana, a ne niti jednog ili više etniciteta ili drugih kolektiviteta

U Republici Srpskoj nosioci suvereniteta su građani-pojedinci

U Republici Srpskoj osnov društvenog i državnog života zasniva se na ugovoru slobodnh građana-ustav i zakon su fundamentalni tvorci Srpske

Država i većinska volja građana ne mogu smanjivati obim individualnih prava bilo kojeg građanina-pojedinca, zajamčenih ustavom i zakonom

Ustav i zakon proističu iz volje građana, ne nametanjem birokratskih institucija i političke elite

Sloboda vjeroispovjesti je jedan od vrhovnih principa u Srpskoj: svi građani imaju pravo da slobodno ispovjedaju svoju vjeru i niko ne smije biti diskriminsan (pozitivno ili negativno) zbog svoga religijskog uvjerenja; Republika Srpska je, opet, sekularna republika i ne favorizuje na bilo koji način niti jednu religioznu instituciju a spremna je da sarađuje sa svima

Privreda Republike Srpske bazirana je na privatnoj svojini i privatnom preduzetništvu; Slobodno tržište jedino reguliše ekonomske odnose između pojedinaca a oni u iste stupaju slobodno i bez prisile; Republika se ne mješa u privredne odnose, porezi su minimalni i služe za pokrivanje osnovnih republičkih funkcija (bezbjednost, pravosuđe)

Republika Srpska ima jednostavan i jeftin administrativni aparat, zasnovan na sistemu elektronske uprave, najbrži i sa najmanje uposlenika u regiji

Socijalno osiguranje u Republici Srpskoj nije stvar državne prinude već privatne inicijative i interesa; sistem obaveznog državnog osiguranja se napušta

Kao što se vidi, osnovna ideja NOVE SRPSKE jeste SLOBODA. Sloboda za građane Republike Srpske. Sloboda da žive onako kako žele, bez bilo kakve prinude države a poštujući slobode drugih građana. Sloboda, prava i odgovornosti građana prema slobodi drugih građana osigurani su ustavom i zakonom. Zakon je neprikosnoven u Srpskoj. Individualna prava građana navedena u zakonu ne mogu biti na bilo koji način limitirana voljom većine drugih građana-NOVA SRPSKA jeste demokratska ali demokratija se ne može i ne smije shvatiti kao mehanizam torture većine nad manjinom. Svaki građanin je ravnopravan, svaki građanin ima zaštitu zakona bez obzira koliko i u kakvoj manjini bio. 

Većina ne može mjenjati osnovne principe Srpske jer su ti principi vječni i prirodni. Nikad se ne smije dozvoliti da većina odlučuje o elementarnim načelima i pravima čovjeka. Istorijski primjeri nacizma i komunizma svjedoče da većina nije uvijek i u pravu, odnosno da demokratska volja često može biti i protivpravna, a pogotovo nepravedna i protivprirodna. Stoga, demokratski procesi i političke odluke ne mogu da se odnose na bazične prirodne principe koji garantuju slobodu svakom čovjeku koji poštuje zakon, odnosno slobodu drugoga čovjeka. 

Sloboda, kao osnovna ideja i princip NOVE SRPSKE, manifestuje se u svim oblastima bitnim čovjeku. Sloboda ugovaranja. Sloboda preduzetništva. Sloboda udruživanja i političkog djelovanja. Sloboda ispovjedanja religioznih uvjerenja ne dirajući u religiozne potrebe drugih ljudi. 

Osnov ekonomije NOVE SRPSKE jeste slobodno tržište. Republika se ne mješa u slobodne ekonomske odnose između pojedinaca. Republika ne favorizuje niti diskriminiše bilo kojeg pojedinca na tržištu. Republika poreze ubire samo da bi obezbjedila funkcionisanje opštih društvenih potreba-bezbjednosti i pravosuđa. 

Sistem socijalne zaštite u NOVOJ SRPSKOJ temelji se na privatnim interesima i potrebama građana. Država odustaje od sistema obaveznog socijalnog osiguranja. Građani mogu novac da ulažu u privatne osiguravajuće kuće, u banke ili da sav svoj novac koriste u neke treće potrebe. Država više neće uzimati novac od građana kako bi finansirala fondove socijalne zaštite od kojih građani naposlijetku nemaju nikakve koristi. S druge strane, promovisaće se kao društveno pozitivan i afirmativan princip formiranja dobrotvornih fondova za socijalno najugroženije građane kojim neće upravljati Republika, već oni građani koji novac izdvajaju u humanitarne svrhe. Solidarnost je vrijednost koju NOVA SRPSKA afirmiše, ali ne više na način da prisilom uzima novac od građana i potom ga netransparentno troši ostavljajući u kritičnim momentima (bolest, starost) građane same sebi. 

Kao što se vidi, ukupan društveni život u NOVOJ SRPSKOJ biće zasnovan na slobodnoj volji i interesima građana Republike Srpske, a ne više na inicijativi republičkih organa. Na republičkim organima je jedino da obezbjede bezbjednost: da policija radi svoj posao kvalitetno i efikasno, a posebna efikasnost i pravednost se traži od pravosuđa. To su funkcije Republike i te svoje funkcije Republika mora regulisati na najoptimalniji mogući način. Sve ostalo je na samim građanima. 

 
Komentari
Twitter
Anketa

Da li je opozicija u Srpskoj trebala učestvovati na mitingu u Banjoj Luci ili nije?

Rezultati ankete
Blog