Kako vi gledate na razvoj ove situacije i da li planirate nešto uraditi?

Drago mi je još jednom iskoristiti priliku da ukažem na hrabrost tih sjajnih mladih ljudi u Jajcu, koji su digli svoj glas protiv podjela. Oni zaslužuju pažnju i podršku i domaćih i međunarodnih institucija. Ne može da bude da politika uništava toleranciju, inkluzivnost, i kvalitetno obrazovanje. Ta djeca znaju šta znači ići u odovojene škole, jer su tako završili osnovno obrazovanje. Nakon takvog iskustva, imali su priliku pohađati jednu zajedničku srednju školu i uvidjeli su da podjele nisu ono što oni žele.  To je odličan primjer za čitavu BiH, za čitavu regiju. Oni su iz pravih i ljudskih, praktičnih razloga zaključili da je to jedini način za život. I umjesto da se vlasti takmiče ko će takvim učenicima omogućiti najbolje uslove za kvalitetno i inkluzivno obrazovanje, imamo situaciju da se ponovo koriste neke formulacije koje su trebale biti prevaziđene još prije 10 godina. Ako Bosna i Hercegovina želi da ide naprijed ka prosperitetu svojih građana, onda mora biti ponosna na ovu djecu koja zagovaraju ideju poštivanje prava. Mi u Misiji OEBS-a u BiH smo odmah ovu djecu prepoznali kao borce za prave vrijednosti i sasvim je prirodno da sam otišao u Jajce i pružio podršku tim mladim ljudima. I to ćemo nastaviti raditi i dalje. Ajla, Nikolas i Ivica i sve njihove kolege će u nama imati svu potrebnu podršku.

Čini se kako su samo ti učenici i par predstavnika međunarodne zajednice, predvođenih Vama, jedini ostali da branite ideju zajedništva. Vlasti, i evo roditelji, su rekli svoje, škola se ipak osniva kako je prvobitno zamišljeno. Ima li nade da se to ipak neće desiti?

Ja mislim da nade uvijek ima. Ne smijemo dopustiti da politika nadjača glas ove djece. Obrazovni sistem je materija koja se mjenja i prilagođava novim tokovima. Mislim da je rješenje da se promovišu i nadograđuju postojeće škole, u koje djeca idu zajedno i koja su postala primjer zajedništva. To bi na kraju trebalo rezultirati i kvalitetnijim i boljim obrazovanjem za svu djecu, a ne da se osnivaju nove škole, koje iziskuju nove finansijske troškove u ionako teškoj finansijskoj situaciji u kojoj se Srednjobosanki kanton nalazi. Lokalne vlasti u Jajcu i kantonalne vlasti još uvijek imaju vremena da u vladajućoj koaliciji iznađu adekvatno rješenje koje će biti u skladu sa principima inkluzivnosti i željama učenika. Spremni smo da podržimo sva rješenja koja tome doprinose.

Ovo nije nažalost jedini problem u obrazovanju. Imamo još uvijek neriješeno pitanje oko naziva jezika u Republici Srpskoj i tu se ne naziru nikakva rješenja.

Pitanje bosanskog jezika u Republici Srpskoj je nepotrebno. U decembru 2015. godine, Savjet za provođenje mira podržao je stav Misije OEBS-a u BiH da je jezik bošnjačkog naroda bosanski. Kada je početkom školske godine odlučeno da se promijene instrukcije i da se u đačke knjižice piše "bošnjački jezik" ili "jezik bošnjačkog naroda" umjesto da piše "bosanski jezik", napravljen je ogroman problem, potpuno bez opravdanja. Razgovarao sam sa brojnim političarima u RS i u poziciji i u opoziciji, pokušavajući da ukažem da svaki narod ima pravo da svoj jezik nazove kako hoće i nastojeći ih uvjeriti da ostave politiku po strani te omoguće djeci nesmetano, inkluzivno i kvalitetno obrazovanje. Nažalost, ovo pitanje do danas nije riješeno, ali se mi nastavljamo zalagati da se ono što prije riješi. Sadašnja praksa u Republici Srpskoj je diskriminirajuća i kao takva, apsolutno neprihvatljiva. Uprkos tome, zaista me ohrabruje da su roditelji u Republici Srpskoj odlučili da je obrazovanje prioritet i da nisu zaustavili obrazovanje svoje djece radi tog vještačkog, političkog problema. Nadam se da će ovaj problem biti uskoro riješen na zakonit i nediskriminišući način.

Čini se kako problemi u obrazovanju nikada ne prestaju, stalno se javljaju nove situacije koje nimalo ne dopinose promociji zajedništva i pomirenja. Kako vi gledate na to?

Nažalost, čini se da ste u pravu. Umjesto da pričamo o što kvalitetnijem obrazovanju, o promociji znanja i vještina, o rezultatima – mi danas opet pričamo o podjelama, diskriminaciji i segregaciji. Nikome to ne doprinosi, a najviše će ispaštati sami učenici, buduća snaga ove zemlje. Bosna i Hercegovina se upravo sprema da provede probno testiranje za PISA 2018, i to bi trebao biti fokus. Na kraju krajeva, svi u međunarodnoj zajednici žele vidjeti uspješne učenike i studente u BiH i da vidimo uspješnu omladinu. I mislim da svi roditelji u BiH, bilo u Istočnom Drvaru, Istočnom Sarajevu ili Tuzli, bilo gdje, traže kvalitetno obrazovanje za svoju djecu, koje će njihovu djecu učiniti konkurentnim na svjetskom nivou.

Na kraju našeg razgovora, da li ste optimista? Da li mislite da će se stanje popraviti?

Ja ne bih ovo radio da nisam optimista. Vjerujem da ova zemlja ima sjajne mlade ljude koji je mogu dovesti na nivo najprosperitetnijih zemalja. Ali se moramo udaljiti od politike u obrazovanju i to što je dalje moguće. Zato pozivam sve obrazovne vlasti u BiH da ne podstiču, nego spriječe, dalje podjele, segregaciju i diskriminaciju u obrazovanju. Kao i tokom proteklih godina, Misija OEBS-a u BiH je spremna pružiti svu moguću podršku ministrima i svim ostalim koji rade na stvaranju uslova za jačanje nediskriminatornog, inkluzivnog i kvalitetnog obrazovanja u BiH. Na njima je, međutim, da riječi pretvore u djela, a na učenicima je  da se fokusiraju na ostvarivanje dobrih rezultata.

 

Frontal