U novije vrijeme u našoj zemlji u manjoj ulozi pojavio se u seriji “Lud, zbunjen, normalan”, a važnu funkciju, onu ministarsku, dobio je u jednom drugom TV projektu produkcije “Refresh” pod nazivom “Dva smo svijeta različita”. Igrao je Uzeira.

Legendarni beogradski glumac u četvrtak, 6. aprila, proslavio je 71. rođendan, a nakon što smo mu čestitali, pristao je izvojiti malo dragocjenog vremena kako bi podsjetio na to da je upravo taj datum u istoriji zabilježen iz više razloga. “U žurbi sam velikoj”, dao nam je do znanja prije nego što je u ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” odgovorio na pitanja o aktuelnostima u životu, braku sa suprugom Milkom, saradnji s bh. glumačkom elitom, ali i društvenim zbivanjima u regionu. Naravno, u svom stilu, iskoristio je priliku i da se našali, prvenstveno na račun svog braka, koji traje već 42 godine.

Tri razloga

Prije svega, srećan Vam  rođendan.

Hvala. Rođendan mi je bio u četvrtak, 6. aprila, a rođen sam 1945.

Znate li da na taj dan i Sarajevo slavi svoj rođendan?

Znam, naravno, Dan oslobođenja, je li tako? Samo što mnogi ne znaju, a Ujedinjeni narodi su donijeli tu odluku prije nekoliko godina, uz prisustvo Novaka Đokovića, da je 6. april Međunarodni dan sporta.

Dakle, tri dobra povoda da dobro upamtimo taj datum. 

Ima i ovaj ružni, bombardovanje Beograda. Crni dan za Beograd, 1941. godine je bombardovan.

Hoćemo li na ljepše teme, barem s Vama one nisu upitne. Hoćete li uskoro kojim slučajem dolaziti u BiH?

To ne zavisi od mene. Čujem da se ponovo reprizira serija “Dva smo svijeta različita” i čujem da ima nastavak napisan i, eto, čekam da, ako bude tog nastavka, dođem da snimam to. Recimo, to bi me veoma obradovalo. Ali, još ništa ne znam tačno, ništa zvanično.

Tih 14 epizoda, rađenih prema scenariju Adnana Kapetanovića, koje nisu daleko od istine, a zapravo se podsmijavaju stanju u bh. društvu, kulturi prvenstveno, moglo bi se preslikati i na druge zemlje regiona. Kakvo je Vaše mišljenje?

Tako je. To je bila divna saradnja. Radio sam s, onako, baš divnim ljudima. Bilo je lijepo u svakom pogledu. Divni glumci, divan reditelj Elmir Jukić, ekipa koja je radila i “Lud, zbunjen, normalan”, što je histerija bila. 

Emiru Hadžihafizbegoviću pripala je uloga Fadila Opančića, koji je stvorio vlastite jezike. Je li Uzeir mogao ostati potpuno ravnodušan i ozbiljan tokom snimanja? Kakva su Vaša sjećanja na taj period? 

Bilo je fenomenalno. Bili smo na istom zadatku, ali smo se i družili fenomenalno. 

Jedna žena

Čime ste okupirani ovih dana?

Imamo ovdje razna snimanja i razne poslove. Imam i neke škole glume. Ima svega i svačega. 

Šta podrazumijevate pod tom tačkom “razno”?

Kažem, ima svega i svačega, važno je da još mrdam i da još nisam za staro gvožđe.

Upravo je “Avaz” ovih dana objavio tekst da Željko Bebek slavi 15 godina braka sa svojom trećom suprugom Ružicom. Godinu je stariji od Vas.

Koliko? Petnaest godina? Lako je njemu sa trećom, a ja s istom, prvom, 42 godine. Neka on izdrži četiri decenije s istom ženom kao ja. 

Svi, zapravom navijaju da ljudi poput Vas i Bebeka, rade što duže i da ne idu u penziju?

Naravno, mi smo svi odavno u penziji, ali radimo normalno. Lijepa je stvar što je u Srbiji upravo završeno repriziranje TV serije “Bolji život”, a sada ide repriza druge serije, gdje sam igrao veliku ulogu “Srećni ljudi” da bi i ove novije generacije vidjele kako se prije radilo. Tako da me sada ljudi opet presreću na ulici zbog “Boljeg života” i “Srećnih ljudi”, tamo zbog Kurčubića, ovdje zbog Despotovića. Produžavaju mi život na taj način. Mi moramo da radimo, jer od rada se živi. Bio sam i u Sloveniji, radio jedan veliki posao.

Jeste li ikada uspjeli pobjeći od Kurčubića?

Imao sam sreću da mi svaka nova uloga potuče popularnost stare.

Lijepe uspomene

U martu se navršilo tačno 30 godina od prvog emitovanja “Boljeg života”. Je li ekipa serije imala neko formalno druženje?

Nije bilo, ali i formalno i neformalno, mi se i dan-danas i viđamo i družimo, naravno, svako s onim s kojim je uspostavio takav kontakt. Taj rad je bio odličan i sada, kada gledamo reprize, prisjetimo se lijepih uspomena. 

Biste li voljeli da se ta serija ponovo radi?

Naravno, svi smo mi ostali prijatelji i žalimo za tim vremenima, jer se tada radilo mnogo ozbiljnije i studioznije i zato su takve serije na repertoaru i danas. 

Bosna i Hercegovina se, takođe, može pohvaliti dobrom glumačkom plejadom, s kim Vi najradije sarađujete?

Ima veoma mnogo glumaca, spomenuću Emira Hadžihafizbegovića,  Mirsada Tuku, pa Josipa Pejakovića, sa mnogo njih sam sarađivao i igrao u vrijeme bivše Jugoslavije i sada, kada smo radili “Dva smo svijeta različita” u Sarajevu. Tu je i Jasna Ornela Bery, pa Vlado Kerošević... To su sve kolege i ne samo to nego i prijatelji.

Navijam i za amaterizam

Hoćete li uskoro pred pozorišnu publiku u BiH i kada ste posljednji put tim povodom gostovali?

Bio sam nedavno u Prnjavoru sa jednom predstavom, u ovom trenutku ne znam dalje. To ne zavisi od mene. Svejedno je jesmo li u većem ili manjem gradu, za nas nema razlike. Gdje god postoji pozorište, bilo amatersko, bilo profesionalno, ta publika je odgojena, njegovana i stručna, a što se tiče gradova gdje nema pozorišta, tu su problemi, zato navijam i za amaterizam, jer je i on dovoljan da bi publika imala tu šansu da bude njegovana.

Svi se žale

Pratite li najvažnija dešavanja u regionu? Kud plovi ovaj brod?

Svuda je isto, naše bivše države i republike žale za bivšom Jugoslavijom, svima je tada bilo bolje. Ja imam kontakte baš sa svima i svi se žale. 

Škole glume

Jeste li još aktivni na Akademiji scenskih umjetnosti u Beogradu?

Imam neke svoje škole glume, zvanično sam u penziji, ali sam aktivan. 

Može li se živjeti od penzije?

Od penzije ne može, zato se radi sa strane. Glumci nikada i ne prestaju da rade, tako bi trebalo da bude.

Izvor: Avaz