Komad je rađen prema tekstu Dejana Aleksića, a u režiji Dragoslava Todorovića. Na premijeri, publici će se obratiti Ljubivoje Ršumović i Ranko Pavlović.

Predrag Bjelošević, direktor DP RS, ističe da je ovaj jubilej od velikog značaja. Prva premijera, prema njegovim riječima, bila je davnog 14. oktobra 1956. godine. Za tu priliku igrane su dvije jednočinke: „Šumski car“ i „Zlatna ribica“.

– Pozorište je osnovano 30. decembra 1955. godine. Na neobičan način krenulo je sa radom – sa dve lutkarske jednočinke. Naš teatar prošao je kroz turbulentna vremena, ali nikada nismo prestali da radimo. Od osnivanja, ovo je profesionalno pozorište – istakao je Bjelošević.

Govoreći o „Ivici i Marici“, reditelj Todorović kaže da u ovom postoje likovi, kojih u osnovnoj bajci „Ivica i Marica“ nema.

– U osnovnoj verziji imate tri lika i u pozadini imate oca, kojeg nikada ne vidite. Ovde imamo i Čvorka, Čvorkicu, Lisca, Tvora, pa čak i tri veštice, koje imaju poseban odnos i svemu daju nevjerovatan začin. Dakle, osnovu jedne priče možete da pretvorite u nevjerovatan događaj, koji dobija totalno drugu dimenziju. Kada bi, na primjer, uporedili „Ivicu i Maricu“, koji su rađeni prije 30 godina, sa ovim komadom, vidjelo bi se da je pristup totalno drugačiji – objašnjava Todorović.

Tokom rada na predstavi, dodaje on, cijeli ansambl u Dečjem pozorištu RS „radio je i disao kao jedan“.

– Komad sam postavio za nedelju dana. To mi se u životu rijetko dešavalo. Sve likove, sve scene, sve odnose, obradili smo natenane. Zato, bez lažne skromnosti, mislim da imamo jedan dobar proizvod – poručuje Todorović.

Ivicu i Maricu, u predstavi tumače Ivan Perković i Đurđa Vukašinović.

– Ova bajka jedna je od omiljenih mog sina, pa zbog toga imam još dodatno uzbuđenje. Vidjećemo kako će me prihvatiti u ulozi Marice. Tekst mi se izuzetno dopao. Maštovito je napisan. Priču ne otvaraju Ivica i Marica, već Čvorak, što je veoma zanimljivo. Ovde, na neki način, ne postoji glavni lik. Svi činimo jednu cjelinu – rekla je Vukašinović.

Vješticu Stravku glumi Snežana Milidrag, a druge dve, Grozu i Jezu tumače Ana Anđelić i Zorana Šuman.

– Radili smo klasičnu bajku koju svi znamo i volimo. To je za glumca lijepo i inspirativno. Bez obzira što su odavno došla neka nova vremena, mislim da je klasična bajka ipak nešto što današnju djecu, ali i odrasle ljude, dira u srce. Radili smo u prijatnoj atmosferi. To stvaralaštvo vidjelo se u radionicama, na sceni, sa iskusnim rediteljem. Bio je to jedan šramantan i sladak rad. Tekst je veoma lijepo napisan, u stihu. Vrlo je duhovit i pitak. Iako je Stravka vještica, mislim da će ovaj lik djeca voljeti – kaže Milidrag.

Irina Somborac, scenograf, kostimograf i kreator lutaka, kaže da je bilo mnogo posla, ali „uz divne saradnike, stiglo se sve uraditi kako treba“.

– Trudila sam se da kostimi i scenografija budu što maštovitiji i da upotpune ovu divnu priču. Kostimi zajedno čine jednu cjelinu, a svaki posebno je opet priča za sebe – objasnila je Somborac.

Duhovitost je ponekad i mudrost

Klasična bajka je, prema rečima Dragoslava Todorovića, varirala kroz vijekove i imala razne promjene, pogotovo u renesansi.

– U tom periodu bajka je bila surova. To se vidi i iz komedije del arte. Surovost nije uvijek pokazatelj šta je dobro, a šta loše. Naravno, ima tu i nekog straha, koji treba da postoji u izvjesnoj dozi, ali mora da bude i tog olakšanja, kroz duhovitost, koja ne znači uvek smijeh. Nekada je to mudrost – ističe Todorović.

Izvor: Blic