Kultura

Kusturica, nametnuta omraza

Kada na naslovnoj strani dnevnog lista osvane naslov: ”Manje novca Bitefu, više Kusturici”, odštampan ispod portreta Emira Kusturice, nema druge nego da se zaključi kako je Ministarstvo kulture Srbije potcenilo i ponizilo instituciju Bitefa, finansijski je podredivši pojedincu Kusturici…

Zar se iz takvog naslova ne nameće zaključak da je Kusturica dobio više državnog novca nego državni Bitef?

A, nije… I – to se u tekstu na 18. i 19. strani istog izdanja može pročitati, jer tamo jasno piše: Bitef je dobio 14 miliona, a Kustendorf (Kusturice u tom tekstu nigde nema!) je dobio 13 miliona!

Milion manje od Bitefa.

Ono ”manje” i ”više” iz naslova – priprosta je igra rečima, jer je, ustvari, Bitef dobio milion manje nego što je dobio prethodne godine, a ”Kusturica” tri miliona više nego prethodne godine…

Šta još nije tačno?

Nije tačno da je Kusturica dobio niti će dobiti bilo kakve pare od države: novac, po javnom konkursu i javnoj odluci, dobija ”Kustendorf”, Međunarodni filmski i muzički festival, njegovo jedanaesto izdanje. Ova brojka govori da je jedanaestom prethodilo deset Festivala ”Kustendorf”, koji se održavaju na Mećavniku u Mokroj Gori, a ne ”deset Kusturica”…

Kustendorf je, posle svog ”sedmog izdanja”, uvršten među 25 najboljih filmskih smotri u svetu, na listi uticajnog i uglednog filmskog magazina ”Muvi mejker”.

Osim po tome što je jedini posvećen budućim velikim rediteljima, ovaj festival kao goste i predavače na master klasu – dovodi najveće žive filmske stvaraoce iz sveta. U Srbiju su, zbog Kustendorfa, došli Nikita Mihalkov, Monika Beluči, Džom Džarmuš, Džoni Dep, Fatih Akim, Abas Kirostami… i Emir Kusturica. I on je predavač na masteru.

On svake godine budućim velikim rediteljima i novinarima objašnjava – zašto je Kustendorf jedini festival bez reklama? To što on ispriča na ovu temu – ne može se svesti u reči ”zato da bi bio slobodan i nezavisan”, ali su te reči dovoljne kao uvod u sledeću temu:

Zašto se bilo kojim dnevnim novinama u Srbiji može učiniti spornim trošenje državnog novca iz budžeta na ”pojedince”, kao što je Emir Kusturica, a na naslovnoj strani jednog lista, odnosno na festival koji to ”postaje” tek na unutrašnjim stranicama istog lista? Da zaboravimo tu malu, ružnu manipulaciju rečima i čitaocima, i da pitamo: u čemu je razlika između ”državnog” i ”privatnog” fastivala? Osim u ugledu i gostima, ako bi smo poredili, recimo, Kustendorf i Fest?

Kako je, uopšte, moguće da takvu razliku, insinuirano u korist prvog – ”državnog”, a na štetu ugleda drugog – ”privatnog”, pravi dnevni list hrabre neo-liberalne orijentacije, korporativni član Medijske organizacije za Jugoistočnu Evropu , ”Pionir slobodnih medija iz 2002”..?

Kako je moguće da su novinari takvog lista ”naklonjeniji” državnim festivalima, a ”privatne” predstavljaju tako da su ”sumnjivo trošenje državnih para u privatne svrhe”? Kako je moguće da se ignoriše činjenica da iza ”državnih” festivala stoji država cele godine, a ne samo tokom festivalskih dana? Ko je to i čijim – nego novcem iz budžeta – sagradio sve te dvorane, sale, scene, opremio stolicama i svetiljkama, ko to – a da nije država – obezbeđuje plate zaposlenima u svim tim ustanovama tokom cele godine? Ko plaća struju, vodu, grejanje…?

Na drugoj strani, ”privatnik” Kusturica je došao u Srbiju, na ledinu u Mokroj Gori, svojim novcem, zarađenim u svetu, a ne u Srbiji, sagradio Mećavnik, dvorane, amfiteatre, kupio opremu, stolice i sijalice, sve svoje pare potrošio u Srbiji – izuzev onih koje su potrošene u inostranstvu za uvoz opreme kakve nema u Srbiji, zaposlio radnike koji rade i plaćeni su tokom cele godine, a ne samo u vreme festivala…?

Ko bi se upustio u nemoguću misiju dokazivanja da takav Festival ne zaslužuje dodeljenu pomoć kroz javni konkurs? Uz obavezu da taksativno pobroji šta koji festival koji se održava u Srbiji – donosi svojoj državi, koliko je u koji uložila država (računajući i sijalice)!

I – sada ćemo se vratiti onim, čini se, olako i nedovoljno obrađenim reklamama koje su zabranjene na Kustendorfu.

Kroz reklame se najbahatije i najnetransparentnije troši novac iz državnog budžeta. Postoji li iko ko misli da Emir Kusturica ne može da obezbedi stotine ”ovih i onih”, ”ovakvih i onakvih” iz državnih, poludržavnih ili privatnih ustanova ili preduzeća, koji bi sledstvenom lakoćom raspolaganja tuđim parama, teatralno i uz osmeh širokogrudosti potpisali da se plati neka reklama za Kustendorf? Bez obzira je li potrebna ili ne, hoće li biti istaknuta, objavljena ili ne…?

Umesto toga, ”pojedinac Kusturica” – sam uspostavio svoj festival, taj festival kroz pravno lice, a ne Emir Kusturica, javno podneo prijavu po raspisanom konkursu, javno dobio sredstva za sufinansiranje iz budžeta i moraće javno da opravda utrošena sredstva…

Za novac od reklama – ne bi morao javno da saopštava koliko ga je dobio, niti koliko i kako potrošio…

Gde je tu ”nesloboda”?

”Nesloboda” stanuje tamo gde se upada u zavisnost od prodaje reklama, gde se živi u zavisnosti od toga hoće li vas onaj što potpisuje – danas pogledati iza širokog osmeha ili će ćuteći gledati u daljinu, iznad vaše glave, ili ”glave” vašeg lista, ispod kojeg je plasiran onaj naslov ”Manje novca Bitefu, više Kusturici”, uz Emirovu sliku… Kao da je ”plaćen oglas”, a verujemo da nije… Više liči na potonuće u tabloidizaciju, koje se ovaj dnevni list gnuša i stoički se opirao sve ove godine, ali, novine se moraju prodati, od nečega se mora živeti, kad već slabo ide sa reklamama i oglasnim prostorom…

Uostalom, taj dnevni list svojevremeno je u svom naslovu poentirao na Kustendorfu, kao ”jedinom festivalu bez reklama”, a onda – metamorfoza u današnji naslov, o kome pišemo, velika, ali nedovoljna da amnestira do zaborava….

A, to, što se takvim činjenjem, bez razloga, ali sa potrebom, navlači omraza na Emira Kusturicu, koga je u ovoj srpskoj verziji sirovog neoliberalnog kapitalizma, briga za tako nešto…?

Koga je briga što zbog dobre volje koju je država ispoljila raspolažući novcem svih građana – Kusturica ili Kustendorf uzvraćaju dobrom praksom i ne naplaćuju festivalske ulaznice istim tim građanima koji izdvajaju za budžet?

Jesu li Fest ili pomenuti Bitef tako obzirni ili naplaćuju ulaznice bez obzira na novac iz budžeta?

U čemu su to, još, Kusturica i Kustendorf izuzeci – osim u izostanku dužne pažnje nacionalne televizije, koju takođe kroz budžet plaćaju svi građani, koja ne nalazi za shodno da prenosi ili bar snimi, pa emituje, za publiku besplatne koncerte Nemanje Radulovića ili velikog ruskog i svetskog pijanaiste Jurija Rozuma ili Izabel Žofrue Zaz ili…

To što javni servis ne vidi potrebu da to blago sa Mećavnika podeli i sa svim građanima Srbije, to je njihov problem, a ne Emirov, sve dok neko maliciozno ne napiše naslov: ”Kusturici više svetskih umetnika nego građanima Srbije”.

I eto ”prirodne” omraze, iako niko od tih umetnika nije došao na Mećavnik jer nema gde u svetu da zaradi pare, nego zato što poštuju Kusturicu…

Inače, reč omraza se sastoji iz šest karaktera, što je za 2,8 manje od prosečne srpske reči. Sadrži 3 (50%) samoglasnika, što je za 7,2% više od proseka… Kratka, a oštra!

Za omrazu, Dobrica Ćosić je napisao: ”Najniži soj među srpskim nacionalistima su oni koji se razmeću svojim i srpskim manama i možda su baš takvi rodoljupci izazvali omrazu susednih naroda i podstakli njihovo nepoštovanje prema Srbima i Srpstvu”.

Nije Ćosić imao u vidu da se omraza može i nametati, a ne samo izazivati i podsticati.

Nametanje omraze je kada neko veštom manipulacijom pozitivne činjenice interpretira u negativnom kontekstu, tako što Emira Kusturicu, u tu svrhu, predstavlja kao čoveka koji dobija više para zato što vi dobijate manje…

Sramno i pre svega netačno.

Toliko da niko od susednih naroda neće verovati da ste vi sada preobraćeni, dobri Srbi, a ne onaj najniži soj koji se razmeće svojim manama, predstavljajući ih kao tuđe.

 

Piše: Radoje Andrić

Izvor: Iskra.co

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog