Nazivali su ih mediokritetima, duducima, tokmacima, bolnijim i od „užasnih i neoprostivih silovanja", miješanim mesom. Ovo su samo neki od opisa, koji su od početka ratova devedesetih do danas, korišteni za djecu, odnosno osobe koje potiču iz nacionalno i vjerski mješovitih brakova.

Prethodno je, u komunističkom sistemu, ova vrsta braka bila pozitivan primjer bratstva i jedinstva. Međutim, put od poželjnog do prezrenog mješoviti brak je prešao istom brzinom kojom su komunizam i bratstvo jedinstvo ustupili mjesto nacionalizmu, odnosno podjelama po nacionalnim i vjerskim linijama.

- Oni su bili spona koja je spajala narode, a sada imamo politiku apsolutizacije razlika između etnokonfesionalnih grupa – kaže antropologi Neda Perišić, autor za sada jedine dostupne studije o mješovitim brakovima u BiH.

Ratne, ali i poslijeratne javno izrečene uvrede i diskriminacija su u međuvremenu u bh. društvu splasnule, ali pozicija djece iz mješovitih brakova, gledano iz formalno-pravnog ugla, je jedan od klasičnih primjera diskriminacije u određenim aspektima bh. društveno-političkog uređenja.

- Ne mogu reći da sam marginalizovan, ali nemam nikakva formalna prava - kaže sarajevski glumac Sanin Milavić dijete iz mješovitog braka, čiji su i roditelji i bake i djedovi bili u miješanom braku, a i on sam danas živi u takvoj bračnoj zajednici.

Milavićev pristup ovoj vrsti braka i stav o njegovom putu od poželjnog do prezerenog je trezven i objektivan.

- U normalnim ljudskim okvirima to ne bi trebala biti ni prednost niti nedostatak. Međutim u BiH u kojoj je sve politika i ovo postaje političko pitanje zato što se naprosto na tome mogu prikupiti jeftini politički poeni - kaže Milavić.

Osim toga, Milavić kaže da se zavaravamo kada mislimo da je i u bivšem sistemu sve bilo tako sjajno jer „porodica moje nane (muslimanke) se nje prvobitno bila odrekla kada se ona udala za mog dedu (Srbina).

- Nije dakle bilo toliko bratstva i jedinstva koliko bi mi voljeli da jest -objašnjava Milavić za Dojče vele.

On kaže da u današnjoj BiH ne doživljava diskriminaciju u svakodnevnici, ali da se u njoj ipak osjeća kao stranac iz formalnih razloga “jer živi u državi koja ga 20 godina ne priznaje kao svog građanina”.

Drugim riječima sam Ustav BiH je, kada je riječ o ovoj populaciji, kontradiktoran i u određenim aspektima diskriminatorski.

- Ustavom je zabranjena diskriminacija. Znači niko ne smije biti diskriminiran zbog toga što je druge etničke pripadnosti, pripadnik nacionalne manjine ili što se izjašanjava kao ostali. Također Ustavom je propisano da se Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava direktno i prioritetno primjenjuje u BiH. Što znači da je zabrana diskriminacije povećana. Međutim Član 4 ili 5 Ustava koji regulišu pasivno biračko pravo odnosno ko se smije kandidovati za Predsjedništvo BiH, odnosno ko može biti izabran za Dom naroda Parlamenta BiH, kaže da je tu riječ samo o pripadnicima konstitutivnih naroda - kaže Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava.

Nada Perišić, s početka priče, ističe da je država je najveći poslodavac u BiH. 

- Većinu mjesta kontrolišu stranke koje ne zastupaju građane BiH, nego određene etnije. Osim toga i privatizovane firme su često pod kontrolom određenih partija. Ako ne pripadate konstitutivnim narodima ne pripadate nikome. Drugim riječima prava ne proizilaze iz toga što ste se rodili kao čovjek u toj BiH, već vaša prava proizilaze iz vaše etnokonfensionalne pripadnosti – pojašnjava Perišičeva.

Sa njenom ocjenom se slaže i Dejan Lučka, koji kaže da u mnogim konkursima za poslove u javnim institucijama iako se eksplicitno ne kaže da se traže Bošnjaci, Srbi i Hrvati opet sama konkursna komisija, da li po imenima ili po izjašnjavanju u konkursnim aplikacijama, gleda kako se ko izjasnio.

Apsolutnom diskriminacijom ovakvu poziciju djece iz mješovitih brakova kada je riječ o formalno pravnim okvirima označava i socijalni psiholog Jasna Bajraktarević. Ona međutim napominje da je nacionalno pitanje u BiH generalno gledano još uvijek najosjetljiviji dio kojim se manipuliše, pa se ono shodno tome odražava i na poziciju djece iz mješovitih brakova.

- Mi u BiH smo još uvijek kolateralna šteta potrebe političara da svaku vrstu konflikta, bilo među djecom, u školi, na ulici, pretvore u konflikt nacionalnog tipa jer je ovdje već odavno poznato da je nacionalizam najunosniji biznis - kaže Bajraktarević.

Njena iskustva, obzirom da  je i sama bila u miješanom braku iz kojeg ima dvoje djece, ne govore u prilog diskriminaciji u svakodnevnom životu.

- Ni moja djeca ni ja nismo doživjeli nešto što bih nazvala diskriminacijom na nacionalnoj osnovi. Ono što jesam doživjela jest diskriminacija na političkoj osnovi onda kada to nekom iz vlastitih interesa odgovara, a onda se u cilju manipulacije povuče nacionalno pitanja koje je uvijek tek okidač –objašnjava Bajraktarevićeva i dodaje da, pored svih činjenica, mješoviti brak danas nije popularan u BiH.

Izvor: Dojče vele