Vijesti

Pročitajte novo pismo Ognjena Tadića članovima Glavnog odbora SDS

Član Srpske demokratske stranke i aktuelni zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta BiH Ognjen Tadić pisao je juče novoizabranim članovima Glavnog odbora SDS-a, a njegovo novo pismo prenosimo u cijelosti i bez korekcija.

Ne drage volje, jer imam dovoljno loših iskustava koja su me naučila da dobronamjerni savjeti posebno ako su upućeni pismenim putem ne nailaze na dobrodošlicu kod stranačkih rukovodilaca, ali ipak na snažan nagovor mnoštva ljudi iz Srpske demokratske stranke sa kojima svakodnevno dijelim razmišljanja o njenom statusu i sudbini, upućujem vam ovo pismo sa očekivanjem da prijedlozi koje u njemu iznosim neće biti shvaćeni kao udar na vaše karijere, nego isključivo kao nastojanje da se stranka izvuče iz ozbiljnih problema i krize u kojoj se nalazi.

Napominjem, imam malo nade da će ovo pismo uroditi plodom, jer ni ono prethodno nije spriječilo nastavak sunovrata stranke, iako se broj onih koji se nisu slagali sa njim može na prste prebrojati. Imajući u vidu da je to prethodno pismo prokomentarisano kao predugačko preći ću odmah na temu, tj. na prijedlog hitnih aktivnosti koje bi po mišljenju mnoštva članova stranke, ako se bez odlaganja učine, možda mogle zaustaviti stranačku devastaciju i pomoći joj da se oporavi.

1. Srpsku demokratsku stranku treba vratiti narodu

Bez namjere da umanjujem zasluge većeg broja stranačkih nosilaca dužnosti, ipak moram da zaključim da upravo završeni unutarstranački izbori nisu riješili niti jedan problem stranke. Naprosto, oni su obavljeni po utabanim stazama lobiranja, diskvalifikacije drugačijeg mišljenja, ogorčene želje da se pojedinci bez dovoljnog kvaliteta domognu što više pozicije u stranci i sl. Dakle, svega onoga što je i dovelo do problema koje stranka godinama ima, a zbog kojih je u stalnom zaostajanju za svojim glavnim političkim suparnikom. Sve što ste radili proteklih osam mjeseci, nažalost, ne samo da nije povratilo povjerenje stranci i obnovilo njenu vezu sa narodom, nego je, o čemu postoje brojni izvještaji iz svih dijelova Republike Srpske, udaljilo stranku od njenog članstva koje je u najvećoj mjeri bilo isključeno iz proteklog unutarstranačkog izbornog procesa. To je nastavak trenda po kome se pretvaranje pokreta u stranku razumije i kao prilika za njenu privatizaciju. Srpska demokratska stranka nije nastala da bi bila privatna. Takvih ima koliko hoćete, a i sami ih možete osnovati ukoliko želite. Srpska demokratska stranka je napravljena da bi bila narodna i samo takva može živjeti, jer sve ostalo za nju je agonija i na kraju put u nestanak. Zbog toga vam predlažem da odmah na konstitutivnoj sjednici Glavnog odbora stranke donesete odluku o sazivanju Vanredne skupštine Srpske demokratske stranke koja će provesti plan izlaska iz krize po sljedećim principima:

a) „Jedan član jedan glas“

Vanredna skupština stranke treba izmijeniti Statut stranke tako da ukida dosadašnje posredne izbore organa stranke i uvodi neposredno biranje organa stranke po sistemu „jedan član jedan glas“, a što znači da bi svaki član stranke na dan unutarstranačkih izbora imao glasačke listiće kojima neposredno bira članove i predsjednika svog mjesnog odbora, članove i predsjednika svog gradskog/opštinskog odbora, članove i predsjednika Glavnog odbora stranke, svog potpredsjednika stranke iz izborne jedinice i predsjednika Srpske demokratske stranke. Na posebnim listićima članovi iz reda žena i mladih birali bi članove Predsjedništva stranke iz tih kategorija. Na tako održanim izborima pravo kandidovanja za predsjednika stranke mogao bi imati svaki član stranke koji priloži najmanje 5000 potpisa podrške članova stranke, za predsjednika Glavnog odbora i potpredsjednike onaj koji priloži najmanje 1000 potpisa podrške, za člana Predsjedništva iz reda žena i mladih onaj koji priloži 500 potpisa podrške iz ovih kategorija, za člana Glavnog odbora onaj koji priloži 100 potpisa podrške, za predsjednika gradskog/opštinskog odbora onaj koji priloži najmanje 10% potpisa podrške od broja članova sa svoje teritorije, za člana gradskog/opštinskog odbora onaj koji priloži najmanje 1% potpisa podrške od broja članova sa svoje teritorije, a predsjednika i članove mjesnih odbora mogao bi predložiti bilo koji član sa njihove teritorije.

b) Raspuštanje svih organa stranke i pošteni unutarstranački izbori

Vanredna skupština stranke treba donijeti odluku o formiranju Izborne komisije za sprovođenje ovih izbora koja bi imala nadležnost da imenuje lokalne izborne komisije i odluku kojom raspušta sve postojeće organe stranke na svim nivoima kako bi se eliminisao njihov uticaj na unutarstranački izborni proces. Niti jedan od članova izbornih komisija ne bi mogao biti kandidat za bilo koju stranačku funkciju. Znam da vam potpuno neobično zvuči ideja da sami sebe razriješite funkcija, u momentu kada ste ih tek dobili, i da će neki prokomentarisati da vam se time uskraćuje šansa da se dokažete i pokažete kako bi mogli bolje od prethodnika, ali vas uvjeravam da griješite. To što sjedite u tim stolicama izabrani na način na koji ste izabrani već je viđena stvar. Stranka bezuspješno već dvije decenije pokušava da se oporavi na takav način. Činila je to u periodu 1997. – 2007. i u periodu 2007. - 2017. Oba ta decenijska ciklusa, koja su povremeno dovodila do nekih bitinijih rezultata, ipak na kraju nisu bila uspješna. Tamna strana koju stranka ima i sa kojom dosadašnjim pristupom nije mogla da izađe na kraj, uvijek je posredni izborni proces koristila da instalira svoje saradnike, spavače i sidraše koji bi nasuprot želji i očekivanjima običnog članstva, tj. naroda, kočili razvoj i modernizaciju stranke, sprečavali je da vodi narodnu politiku i stalno je iznova vraćali pod kontrolu tajkuna, divljih dijelova bivših službi bezbjednosti, lokalnih političkih bandi, zaslijepljenih karijerista, a odnedavno i stranaca. Pozivam vas da spasite stranku od takvih opskurnih likova i vratite je narodu tako što će se neposrednim unutarstranačkim izborima obnoviti neposredna veza između članstva, tj. naroda, i rukovodstva stranke. Bez obnavljanja te veze nema budućnosti stranke.

2. Srpskoj demokratskoj stranci treba vratiti jedinstvo

Od životne važnosti za Srpsku demokratsku stranku je da zaustavi politku „zavadi pa vladaj“. Nije ona nikakva novost u stranci. Nju su uveli njeni osnivači još 1990. g. Naprosto, iz predratne sarajevske centrale stranke bilo je teško kontrolisati izgradnju i rad stranke u svim dijelovima tadašnje Bosne i Hercegovine. Neki odbori stranke pravili su prave pobine koje su još prije rata dovodile i do fizičkih obračuna između lokalnih i republičkih funkcionera stranke. Stariji članovi stranke znaju o čemu govorim. Oni iz Banja Luke i Bijeljine pogotovo. Pretpostavljam da je tada nastala potreba da se u svakom od odbora uspostave najmanje dvije frakcije koje će se utrkivati u dodvoravanju predsjedniku i drugim članovima rukovodstva stranke. To je na terenu dovodilo do neizbježnih sukoba. Da bi ozvaničilo takvu politiku rukovodstvo stranke je tada uvelo i princip po kome se dužnosti poslanika, predsjednika opštinskog odbora, predsjednika skupštine opštine i predsjednika izvršnog odbora opštine, moraju personalno razdvojiti. Time je svaka od frakcije imala i svoj format, tj. instrument moći neophodan za unutarstranački sukob. Od tada do danas traju ti problemi, to sitno frakcionaštvo sa mnoštvom ožiljaka i „leševa u ormaru“, za koje često znaju samo predsjednici stranaka i kojima ucijenjuju i drže u stanju lojalnosti lokalne funkcionere. Jedno vrijeme to je bilo podnošljivo, čak je i davalo rezultat, ali kada su zbog odluka visokog predstavnika i poslijeratnih prestrojavanja, priliku da u prvi plan izađu dobili dotadašnji lokalni funkcioneri, koji su se sa takvom pameću naučili baviti politikom, sve je otišlo dođavola. To je dovelo do katastrofalne selekcije kadrova, a zbog čega čak i u momentima kada bi stranka došla na vlast nije imala šansu da nešto značajno uradi, jer bi se često na ključnim pozicijama nalazili ljudi za koje bi članstvo stranke pitalo:„Otkuda se ovaj pojavi“?! Zbog svega toga umjesto politike „zavadi pa vladaj“ neposredno izabrano rukovodstvo u stranku treba uvesti politiku „ujedini i stvaraj“. To će biti teži posao od ovog da se sprovedu neposredni unutarstranački izbori jer će tamna strana stranke pokušati da potkupi i neposredno izabrane funkcionere. Ali to je rizik koji se mora prihvatiti. Onima koji bi bili neposredno izabrani mogu da poručim to da će stvar preokrenuti na bolje samo ukoliko od prvog dana upravljanja strankom počnu graditi jedinstvo i prekinu sa praksom da se iz stranke iznosi, da se od njenih usta otima, i da uvedu praksu da se u stranku unosi, da se bogati stranka a ne oni koji kao lešinari kruže oko nje.

3. U Srpsku demokratsku stranku treba vratiti ozbiljnu politiku i odgovornost

Srpska demokratska stranka, narod i Republika Srpska nemaju nikakvu korist od politike „nadgornjavanja“, da ne kažem „nadpljuvavanja“ sa bilo kim. Izbor da se umjesto vođenja ozbiljne politike valjamo u blatu sa lošom vlašću, što je obilježilo ponašanje stranke od sredine 2015. g. i što je posebno pojačano od lokalnih izbora do danas, pokazao se katasrofalnim za rejting stranke i povjerenje u nju. Stranka trenutno nema nikakvu ozbiljnu politiku, niti daje rješenje za bilo koji problem u društvu, ekonomiji, politici ili bilo čemu drugom. Ona nema nikakvu inicijativu niti politički koncept za budućnost. Improvizacije politike idu od slijepog ponavljanja priče o borbi protiv korupcije koja je diskreditovana nesposobnošću naših kadrova, pa do toga da će stranka u zajedničim organima Bosne i Hercegovine opstati na vlasti zbog toga što „neko“ zbog svog biračkog tijela „ne smije sa našim suparnikom“, odnosno do toga da će „neki“ stranci koji su doveli naše suparnike na vlast sada njih i srušiti, pa će se stvari zbog toga promijeniti. Ima i onih koji kažu da će se suparnici sami urušiti, ali mi se čini da se naša stranka urušava čekajući da problem sam po sebi nestane. Sve nabrojano, i još ponešto što se tiče sukoba u stranci oko plijena i radnih mjesta, sunovratilo je Srpsku demokratsku stranku u očima poniženog i obespravljenog naroda koji sa očajem pita da li je moguće da su zaista svi isti i da nema nikoga ko bi bio spreman da se bavi politikom u narodnom, a ne ličnom interesu.

Zbog naroda Republike Srpske, zbog sopstvene budućnosti, Srpska demokratska stranka mora da predstavi odgovarajuće politike koje daju plan za najmanje tri životno bitne teme:

a) Srpska demokratska stranka mora prihvatiti obavezu da aktivno zastupa volju naroda o odnosu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine

Stranka treba prestati gurati glavu u pijesak pred činjenicom da je za većinu građana Republike Srpske otvoreno političko pitanje želja da se na dvodecenijsku praksu uzurpacija i predstavljanja zajedničkih organa Bosne i Hercegovine kao dominantno bošnjačkih, odgovori naglašenijim državno-pravnim statusom Republike Srpske u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, tj. onoliko koliko je to ugovoreno Dejtonskim mirovnim sporazumom. Od Srpske demokratske stranke očekuje se da vodi prepoznatljivi kontinuitet politike na ovom pitanju. Oni kojima to nije jasno trebaju otići iz Srpske demokratske stranke i formirati drugu stranku za koju će reći da je nešto drugo i da predstavlja nešto drugo. U suprotnom, radi se o zloupotrebi i uzurpaciji imena Srpske demokratske stranke, a za šta narod i članstvo nisu dali saglasnost. Da ne bude nesporazum, ja sam za saradnju i nisam za sukobe. Ipak, ne smijemo biti politički slijepci i ignorisati činjenicu da bošnjačke i hrvatske stranke sa kojima smo osuđeni da sarađujemo, prije svih Hrvatska demokratska zajednica i Stranka demokratske akcije, još uvijek nisu prebolovale 90-te godine prošlog vijeka. Dok mi pričamo o saradnji oni podmeću zakone poput posljednjeg Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Narod se zbog toga često više boji naše želje za saradnjom u Bosni i Hercegovini nego otvorenog poziva na sukobe koji zagovara Dodikova opcija. To frustrira, a zbog prećutkivanja ove teme od strane dijela stranačkog rukovodstva, narod stiče utisak da bi tom dijelu rukovodstva stranke bilo draže da Republika Srpska nema dominantnu ulogu u BiH, nego da neko drugi postiže uspjehe na tom polju. Iako je taj utisak netačan on proizvodi štetu stranci. To je zamka koju su suparnici vješto postavili i u koju je rukovodstvo stranke upalo sredinom 2015. g. Iz te zamke se ne može izaći političkim eufemizmima i pokušajem dikreditacije namjera suparnika. Iz te zamke se izlazi samo sa jasnom politikom koja kaže šta je to što o svemu tome misli Srpska demokratska stranka, a što mora biti podudarno sa željom naroda da Republika Srpska svaki dan jača u odnosu na okruženje. Druge stranke možda mogu voditi drugačiju politiku, ali ne i Srpska demokratska stranka. Ima mnogo načina da se to učini bez pozivanja na nasilje, bez izazivanja novih sukoba i bez protivzakonitih i protivustavnih akcija. Neposredno izabrano rukovodstvo sigurno može očekivati pomoć i saradnju na ovom pitanju od mnogih ozbiljnih ljudi.

b) Srpska demokratska stranka mora napraviti i objaviti kredibilan plan makroekonomske politike

Stranka neće vratiti povjerenje naroda samo na kritici postojeće vlasti u Republici Srpskoj, posebno zbog toga što i sama ima vlast na nivou Bisne i Hercegovine i u nekoliko značajnih lokalnih sredina, ali se ne vidi da joj je jasno kakvu ekonomsku politiku treba voditi. Očigledno je da u stranci nema dovoljno stručnjaka koji bi omogućili da se napravi kredibilan i realističan makroekonomski program. Onda treba angažovati nestranačke ljude, pa i ljude koji ne žive Republici Srpskoj, da pomognu. Bez odgovora na pitanja kako pokrenuti privredu, kako zaposliti stanovništvo, kako se uključiti u ekonomske tokove regije i Evrope, ne treba ni izlaziti na izbore. Šta ćete na izborima ako ne znate šta da radite ako vam narod da povjerenje? Samo po sebi prebiranje po statistici, priča o borbi protiv korupcije, priča o davanju šanse mladima i stručnima i sl. nema smisla. Jednostavno rečeno, iskustvo naroda sa svima, pa i sa Srpskom demokratskom strankom, nije dobro. Umjesto toga neposredno izabrano rukovodstvo stranke treba zavrnuti rukave i primiti se posla da traži rješenje za makroekonomsku politiku koja spašava narod na ovom području i otvara mu put za bolji i bogatiji život.

v) Srpska demokratska stranka mora promovisati novu političku kulturu

Narodu je preko glave prostaka i kriminalaca. To je valjda svakom jasno. Iz korijena treba mijenjati način ponašanja političara u Republici Srpskoj. Ne kradi, ne laži, ne zavađaj, ne mrzi, obrazuj se, radi odgovorno, drži datu riječ, i sl. bi trebale biti neke od glavnih „zapovijesti“ nove političke kulture čije bi lučonoše trebali biti članovi Srpske demokratske stranke. Nove političke kulture, prije svih ostalih, trebaju se pridržavati članovi Srpske demokratske stranke. Zapitajte se samo koliko ste ružnih riječi i zlonamjernih misli i dijela napravili samo vi koji sjedite kao novoizabrani članovi Glavnog odbora stranke jedni prema drugima i prema ostalim vašim konkurentima tokom posljednjeg unutarstranačkog izbornog procesa. Pitam vas kako onda možete da sarađujete jedni sa drugima, da vjerujete jedni drugima, da očekujete da vam narod povjeruje i da narod očekuje nešto od vas? , Pa mnogi od vas su najveći neprijatelji jedni drugima tj. samima sebi, i mrzite se međusobno! Što prije to priznate, prije ćete imati šansu da se i oporavite od tih bolesti. Na kraju krajeva, kako ćete sarađivati sa drugima, kada ste naučili da i njih treba da mrzite? Evo vam slučaj „Ivanić“. Glasali smo za njega, pobijedio je kao naš kandidat, a onda su ga sujete i mržnje otjerale od nas toliko daleko da postavljamo pitanja da li će nas izdati, otići na drugu stranu i sl. Iste te sujete i mržnje otjerale su i mnoge druge ljude od stranke i iz stranke. Čim je deset prostaka i kriminalaca shvatilo da može ostvariti lične interese tako što će preglasati devet sposobnih, pristojih i obrazovanih ljudi, stranka je počela da propada. Kada to shvatimo shvatićemo i gdje je izlaz iz svijeta mržnje u kome živimo, tj. gdje je ulaz u svijet saradnje i poštovanja istinskih vrijednosti u koji stranka mora ući ukoliko želi da opstane. Za one koji to žele imam samo jedan savjet – birajte bolje od sebe, a ne gore, birajte najbolje, i pružite im svu potrebnu podršku da se izbore protiv problema koje narod i Republika Srpska imaju. Time će se pokazati spremnost da se definišu načela političke kulture koja otvaraju puteve obrazovanim, kreativnim i sposobnim ljudima da nešto dobro naprave za društvo u cjelini. Tamnoj strani društva treba zatvoriti puteve.

Na kraju, poštovani novoizabrani članovi Glavnog odbora,

Uvjeren sam da bez momentalne akcije na realizaciji ovih aktivnosti Srpska demokratska stranka nema nikakvu šansu, ne samo da pobjedi na izborima, nego nema šansu da opstane kao ozbiljna stranka.

U ponašanju jednog broja ljudi koji sada upravljaju strankom vidim znakove na osnovu kojih zaključujem da njima nije bitno koliko je stranka velika, njima je samo bitno da oni upravljaju njome i imaju korist od nje. Oni zapravo ne znaju šta da rade sa strankom, ali im je žao da je prepuste nekom drugom jer se pitaju zašto bi se taj drugi okoristio kada oni imaju šansu da se okoriste. Ukoliko se ovako nastavi takva politika će 2018. g. dovesti stranku na rezultat između 10 i 12 poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Možda je i to svejedno tim ljudima ukoliko su oni te mandate podijelili između sebe, ne znam, ali znam da to nije interes niti članstva, niti naroda, niti Republike Srpske.

Kap koja je kod mene prelila čašu i zbog koje sam na kraju pristao na nagovor mnoštva članova da napišem ovo pismo vezana je za slučaj „Dragan Savić iz Teslića“. Ne zna se šta više govori o lošem stanju i tragičnoj zbunjenosti i dezorijentisanosti u kome se stranka i njeni aktivisti nalaze. Činjenica da predsjednik Aktiva mladih SDS-a napušta SDS i prelazi u SNSD je teška mrlja na stranci i dovoljno govori sama za sebe. Posebno kada se to dešava u Tesliću. Činjenica da u saopštenju Aktiva mladih SDS-a iz Teslića objavljenom na zvaničkoj internet stranici stranke stoji da je „sramota Dragana Savića tim veća što se kao dijete poginulog borca slikao sa dezerterom i ratnim profiterom...“, te navod da se „u vrijeme kada je otac Dragana Savića herojski dao svoj život na braniku otadžbine, dezerter Milorad Dodik po ko zna koji put sklonio od ratnih dejstava u Srbiju...“, meni govori da u aktuelnom rukovodstvu stranke nikome ništa nije jasno i da ono kompletno mora otići i omogućiti članstvu stranke da neposrednim unutarstranačkim izborima izabere svoje, narodno rukovodstvo. Da im je išta jasno valjda bi se i sami pitali sa kim se oni slikaju?!

Nadam se da poslije neposrednih unutarstranačkih izbora članstvo, tj. narod, neće u rukovodstvo stranke birati ratne dezertere, ratne profitere, zatim kriminalace i tajkune koje i Mektić pominje, a naravno ni sve ostale sorte pripadnika tamne strane našeg društva. Imate šansu da vas istorija zapamti kao obnovitelje Srpske demokratske stranke. Ako je propustite biće to na štetu stranke. Narod će se u svakom slučaju morati snaći i tražiti druga rješenje za svoje životne probleme. Istorijski zadatak stranke je da bude alternativa postojećoj lošoj situaciji. Ako vi ne nađete način da odgovorite tom zadatku, alternativa će se sigurno pojaviti.

Zbog toga je bolje da zakažite Vanrednu skupštinu stranke.

Vi odlučujete.

 

S poštovanjem,

Ognjen Tadić

 

 

Frontal

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog