U evropskim i dijelu hrvatskih medija se još ne sleže prašina nakon što je u zagrebačkoj koncertnoj dvorani Lisinski u ponedjeljak održana komemoracija osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku, koji je u sudnici haškog tribunala izvršio samoubistvo, a pitanje koje se postavlja je da li se Hrvatska pozicionirala kao model za druge zemlje u regionu.

Njemački Dojče vele piše da je Miroslav Tuđman, sin preminulog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, u prepunoj zagrebačkoj dvorani Lisinski ponovio posljednje riječi bivšeg komandanta Glavnog stožera HVO da Slobodan Praljak nije ratni zločinac i da s prezirom odbacuje presudu Haškog tribunala.

Tim povodom, list Frankfurter rundšau navodi da je hrvatska desnica prešla u napad.

„Na udaru su kritičari njihove verzije tumačenja istorije, opozicija, nezavisni blogeri, dva bivša predsjednika, jedna bivša ministarka spoljnih poslova, bivši državni tužilac i oni krugovi u konzervativnoj vladi koji imaju drugačije mišljenje. Oni moraju biti spremni na psovke, uvrede i prijetnje smrću. Njemački ambasador morao je da priskoči u pomoć jednom napadnutom poslaniku. Ishod borbe za vlast u najmlađoj članici EU je - neizvjestan”, navodi ovaj njemački dnevnik.

U pozadini svega je, ukazuje se, natezanje oko opstanka susjedne Bosne i Hercegovine.

„Haški tribunal potvrdio je prvostepenu presudu šestorici moćnih bosanskih Hrvata, potvrdivši etničko čišćenje nad bosanskim muslimanima u Hercegovini 1993. kao dio udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je učestvovao i bivši hrvatski predsednik Franjo Tuđman. S tom jasnom presudom smanjuju se šanse bosanskih Hrvata da im se prizna njihov treći entitet”, navodi ist.

Istovremeno, dodaje, rasplamsala se i svađa oko tumačenja novije istorije. „Predstavnici 'Velike Hrvatske' sve otvorenije se pozivaju na 'tradiciju ustaškog režima u NDH', koji je kao saveznik nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu progonio i ubijao Srbe i Jevreje”, piše list.

Podsjeća se da je odmah nakon što se Praljak otrovao cijankalijem, hrvatski državni vrh reagovao u maniru ultradesnice.

„Predsjednik parlamenta u Zagrebu je najavio zajedničko saopštenje svih partija kojim je presuda okvalifikovana kao nepravedna. Održan je i minut ćutanja. 'Niko, pa čak ni Haški tribunal ne može da piše našu istoriju', izjavila je predsjednica Kolinda Grabar Kitarević. Premijer Andrej Plenković je, zbog pritiska desničara, otišao korak dalje rekavši da je riječ o 'dubokoj moralnoj nepravdi'.„

Danima kasnije, piše Frankfurter rundšau, nakon užasavanja kompletnog diplomatskog hora u Zagrebu, kao i zvaničnog Brisela, oni su relativizovali svoje izjave. Navodi se da su vođe udruženja veterana okrivili za sve bivšeg predsjednika Stjepana Mesića i rekli da je on svojim svjedočenjem pred Tribunalom počinio veleizdaju.

Mesić je, naime, 1993. izašao iz politike iz protesta zbog miješanja Hrvatske i njene politike prema BiH.

Još prije deset godina 'bosanska avantura' u Hrvatskoj je važila kao zabluda. Ali sjećanje na 'Domovinski rat' je svetinja i ono je zacrtano i u Ustavu. Sumnje u oslobodilački karakter rata protiv JNA su za sve - od ljevice do desnice -nedozvoljene i za one koji to dovode u pitanje bi mogla da uslijedi i kazna, navodi njemački dnevnik.

Sada hrvatski radikali sličan status žele da ostvare i kada je riječ o hrvatskom učešću u ratu u BiH.

Desničarska organizacija „U ime porodice” traži od ministra unutrašnjih poslova da na Fejsbuku zabrani 'pogrešne informacije' o ulozi Hrvatske u ratu u BiH.

Pri tom se ta organizacija, što je paradoksalno, poziva na Njemačku, koja je sa društvenim mrežama dogovorila način kako da se brani od govora mržnje, zaključuje Frankfurter rundšau.

Istovremeo, Norbert Maps-Nidek dopisnik više njemačkih i drugih svjetskih medija sa područja bivše Jugoslavije, autor knjige „Balkan mafija” za portal Index.hr ocjenjuje da je prije deset godina Hrvatska bila mnogo dalje na evropskom putu.

Sada misli da su posljednji događaji pokazatelj da rat u glavama ljudi nije završen.

Nidek smatra da za aktuelnu situaciju na hrvatskoj političkoj sceni nisu krivi samo mediji zbog pritisaka kojima su izloženi.

„Cijelo javno raspoloženje u Hrvatskoj se promijenilo na gore. U javnom mnjenju je sjećanje na rat zacementirano, i to iz donekle razumljivih razloga. Hrvatska još ne funkcioniše kao nacija koja uključuje lijevo i desno, bogate i siromašne, svece i zločince. Funkcioniše samo kao stranka. A stranka je uvijek u pravu, to je njena osnova. Stranci je potreban neprijatelj. Istorija kod vas nije polje za diskusiju nego skladište za identitet”, naveo je.

Osvrnuvši se na reakcije premijera Plenkovića na presudu Praljku, Maps- Nidek kaže da su ga mnoge redakcije nakon toga zvale i pitale da li se Hrvatske odrekla evropskih vrijednosti.

„Prema svim istočnim zemljama prevladava određeno nepovjerenje što se tiče stabilnosti demokratije. Prema Hrvatskoj još više, i to ne važi samo za zapadnoeuropsku ljevicu. U Njemačkoj ipak ima još dosta simpatije prema Hrvatskoj. Mnogi je poznaju kao zemlju za godišnji odmor, a neki se sjećaju i „Danke Dojčland”. Ali u Francuskoj ili u Holandiji takve sentimentalnosti nema.

Objašnjava da to što u presudi stoji pojam „udruženi zločinački pothvat” u vezi Tuđmana i Šuška, nije ništa novo.

„Da je duže živio, i Tuđman bi završio u istražnom pritvoru u Hagu. Svi koji su se bavili ratom u BiH izvan Srbije i Hrvatske znaju vrlo dobro da su i Srbija i Hrvatska pokušale da podjele tu zemlju. Podrška iz Beograda bosanskim Srbima bila je snažnija nego ona iz Hrvatske Hercegovcima. Ali vojna podrška iz Zagreba je istovremeno bila i otvorenija. Srbija se sakrila efikasnije. Nisu se regularne jedinice JNA borile u Bosni. Regularne jedinice HV-a jesu. Alija Izetbegović je to i javno rekao i žalio se zbog toga UN. Zanimljivo, nakon Vašingtonskog sporazuma odjednom više nije bilo govora o tome”, naveo je Maps-Nidek.

Primijetio je i da se Hrvatska nije pozicionirala kao model za druge zemlje regije.

„Susjedi gledaju na Hrvatsku kao što i ona gleda na njih: kao na konkurente. Ne vjerujem da u tim odnosima spoljnopolitičke inicijative mogu biti uspješne. Osnovni slogan te politike je 'oko za oko'“, kaže, između ostalog, ovaj ugledni novinar i publicista.

Izvor: Politika