Svijet

Lazanski otkriva: Koliko u Sjevernoj Koreji znaju o Srbiji ali i šta joj zamjeraju

Miroslav Lazanski proveo je osam dana u Sjevernoj Koreji i imao prilike da se uvjeri da stanje u toj zemlji nije baš onakvo kako se opisuje u zapadnim medijima.

Srbiju, kako kaže, simpatišu, čuli su za Đokovića, Tita, a našu zemlju doživljavaju kao Jugoslaviju. Međutim, ne opravdavaju neke diplomatske poteze Srbije u međunarodnim institucijama.

Miroslav Lazanski je jedini novinar u svijetu koji je prošle nedjelje posjetio Sjevernu Koreju i prisustvovao paradi koja je u Pjongjangu organizovana povodom godišnjice osnivanja oružanih snaga te zemlje.

Vijesti iz Sjeverne Koreje rijetke su, osim ako se ne radi o novoj nuklearnoj probi ili nekom novom potezu sjevernokorejskog lidera Kim Džong Una. Međutim, o tome kako žive stanovnici ove države i kako izgleda glavni grad Pjongjang ima veoma malo podataka.

Normalan život

Uvreženo mišljenje na Zapadu je da je Sjeverna Koreja država čiji stanovnici grcaju u neimaštini, gdje vlada glad, a da je sve ostalo plod komunističke propagande.

Međutim, Lazanski svjedoči da je sjevernokorejska prijestonica moderan grad, u kojem se prevoz odvija normalno, uprkos sankcijama, da tamo postoje privatne radnje i privatni kafići.

Svuda je mogao da ide i sve da pita, kaže. Pjongjang je obilazio u pratnji dva prevodioca, a internet je slobodan i nema ograničenja.

Kult ličnosti je jako razvijen u Severnoj Koreji, ali, kako Lazanski kaže, to im ne uzima za zlo.

„Teško je ući u dušu bilo kog Azijca. To je Azija, a čak možemo reći da je Severna Koreja Azija u Aziji. Recimo, po pitanju morala, oni smatraju da moral nije promenljiva kategorija protokom vremena, nego da to mora da bude fiksno i da se prenosi sa kolena na koleno. A kult ličnosti naravno da postoji, ali oni na njega gledaju u smislu zahvalnosti Kim Il Sungu, Kim Džong Ilu i Kim Džong Unu, koji su sačuvali nezavisnost Koreje i koji su omogućili miran život. Da li je to standard Evrope — nije, ali, hajde da ne budemo maliciozni, pa kult ličnosti smo imali i mi“, kaže Lazanski.

Na paradu je Lazanski, kako kaže, otišao na poziv Generalštaba Sjeverne Koreje, a sama parada bila je zbog Olimpijskih igara, koja se održava u južnokorejskom gradu Pjongčangu, siromašnija nego prošle godine. Sjeverna i Južna Koreja na Olimpijskim igrama nastupaju zajedno, a Kim Džong Un poslao je na otvaranje svoju sestru kao predstavnicu.

„Oni su namerno taj vojnički deo učinili skromnijim nego što je to bilo ranijih godina. U domenu protivvazdušne odbrane prikazali su samo jedan sistem kratkog dometa, a od raketa su prikazali ’Hvasong 14‘ i ’Hvasong 15‘. To su im najubojitije rakete što se tiče dometa i nosivosti“, kaže Lazanski.

Moćna vojna industrija

Sjeverna Koreja ima razvijenu vojnu industriju, koja sve proizvodi sama. Jedina njena slaba tačka je avijacija, ali je zato akcenat na raketnoj industriji.

„To je jedna ozbiljna država koja ima 25 miliona stanovnika, gde ne žive sjajno, pojedinačno, ako gledamo standard. Ali ne možete da živite sjajno i da imate atomsku bombu sa 25 miliona stanovnika, pod izolacijom 50 godina. Negde mora nešto da fali. Oni su odlučili da imaju atomsku bombu da ne bi izgubili teritoriju“, kaže Lazanski.

Upravo zato što je bila tehnički slabija od prethodnih, Lazanski ovu paradu tumači kao mirovnu ponudu Sjeverne Koreje. Kim Džong Un je pokazao moć istovremeno redukujući nastup nekih drugih elemenata vojne moći.

U svojevrsnoj „ofanzivi šarma“, kako zapadni mediji nazivaju posjetu sestre sjevernokorejskog lidera Južnoj Koreji, Kim Jo Džong je pozvala južnokorejskog predsjednika u posetu Severu.

Već je jedan južnokorejski predsjednik posjetio Pjongjang i bio srdačno primljen, kaže Lazanski, ali pitanje ujedinjenja poluostrva zavisi od toga ko će biti nosilac ujedinjenja — Sjever ili Jug.

„Oni čak ne govore o rivalstvu i suprotstavljanju između Severne i Južne Koreje. Govore o marionetskoj eliti u Južnoj Koreji. Kada ne bi bilo Amerikanaca, mislim da bi proces ujedinjenja išao mnogo brže“, kaže Lazanski.

Da se samo Korejci pitaju o ujedinjenju, našli bi način da riješe političke nesuglasice, tvrdi Lazanski.

Simpatije i zamerke prema Srbiji

Lazanski se osvrnuo i na to koliko u Sjevernoj Koreji znaju o Srbiji, ali i šta joj u međunarodnoj politici zamjeraju.

„Znaju za Novaka Đokovića, da smo u košarci dobri. Za Tita svi znaju. Srbiju doživljavaju kao Jugoslaviju. O Beogradu imaju lepo mišljenje. Nedavno su na televiziji prenosili utakmicu naše reprezentacije“, rekao je Lazanski, ali je dodao i da su uvređeni što je Srbija u UN glasala za rezoluciju koja osuđuje ljudska prava u Severnoj Koreji, dok su oni bili protiv toga da Kosovo dobije status člana u Unesku.

Kad je bilo glasanje za ulazak Kosova u Unesko, podsjeća Lazanski, tri glasa su bila odlučujuća da Kosovo ne dobije status člana: glas Srbije, Sirije i treća je bila Sjeverna Koreja.

„Barem ste mogli da izađete iz sale kad je bilo glasanje o ljudskim pravima, niste morali da glasate protiv nas“, prenosi Lazanski riječi zamjenika ministra spoljnih poslova Sjeverne Koreje sa kojim je razgovarao.

On je naveo da je diplomatski pokušao da mu objasni da bi rezultat glasanja bio isti i da je Srbija glasala protiv rezolucije, ali da bi u tom slučaju nanijela veliku štetu sebi, jer bi uslijedio određeni pritisak Zapada i neke reperkusije.

„Međutim, oni kažu: ’Važan je princip, da se postavite principijelno.‘ Teško je bilo objašnjavati dalje. Jasan je bio njegov stav, a jasan je bio i moj. Prešli smo na lakše teme kako bi izbegli konfrontaciju dalje“, zaključuje Lazanski.

 

Izvor: sputnik
Twitter
Anketa

Da li će podrška Aleksandra Vučića nekom od kandidata iz RS imati uticaja na izbore?

Rezultati ankete
Blog