Intervju

Željko Lazarević: "Beba više" - cilj od kojeg ljudi ne odustaju, a zakon je i ne vidi

Kako izgleda borba za potomstvo kada se istovremeno borite sa sterilitetom, koliko je ova tema povezana sa poštovanjem svih ljudskih prava i koliko kao društvo istinski radimo na tome da beba bude više u zdravijim porodicama i srećnijem okruženju, razgovarali smo sa Željkom Lazarevićem, novinarom, aktivistom i humanistom iz udruženja „Beba više“ iz Brčkog.

FRONTAL: Kako je nastalo udruženje Beba više i čime se bavi?

LAZAREVIĆ: U trenutku kada sam razmišljao o udruženju, bio sam 'u problemu' već četiri godine. Osnivačka skupština udruženja bila je u decembru 2013.godine, nakon čega smo se i registrovali. Cilj udruženja je pomoći svim ljudima na teritoriji Brčko distrikta, koji se susreću s problemom steriliteta.


U početku smo imali 10 parova, a do danas imamo oko 30 parova koji su potražili našu pomoć. Prije svega, razmjenjivali smo iskustva o tome gdje možemo dobiti informacije, uraditi pretrage i nalaze, koje klinike zaista mogu pomoći, a potom i ko su ljudi koji u ovoj situaciji pokušavaju da ostvare korist i ne pomažu.

Te 2013.godine, u Brčkom je bio plaćen samo jedan pokušaj vantjelesne oplodnje, a do danas su se stvari u mnogome izmijenile. Fond zdravstvenog osiguranjai njegovi uposlenici su osluškivali i zajedno sa nama šta može biti od koristi. Ove godine imamo situaciju da će i treći pokušaj vantjelesne oplodnje biti finansiran.

Međutim, mi nismo tu samo za ljude koji se bore sa sterilitetom, već za zdravije i kvalitetnije roditeljstvo i porodicu. Akcenat je na srećnoj, zdravoj sredini za odrastanje i porodici.

FRONTAL: Koliko su ljudi spremni da pričaju o problemu steriliteta?

LAZAREVIĆ: Kada sam rekao da je danas okupljeno oko 30 parova oko udruženja, mislio sam na ljude koji su odlučili da se izjasne i deklarišu kao ljudi koji žive sa ovim problemom. Mnogo je veći broj ljudi koji su nas kontaktirali, i kojima smo na neki način pomogli, ali moramo poštovati njihovo pravo da o problemu ne pričaju javno.

Pored biološkog problema, problem je i društvo, primitivno i konzervativno. Sve ono što bi na bilo koji način moglo imati veze sa seksulanošću, ljudi stavljaju pod tepih. 

Upravo zbog toga smo počeli sa savjetovalištem, koje volonterski vodi tim izuzetnih žena. Naša Nataša Milošević, psihologinja i volonterka, ali i žena koja je prošla proces vantjelesne oplodnje - ona je neko ko u udruženju pomaže parovima koji prolaze borbu sa sterilitetom. Osim toga, predsjednica Upravnog odbora je doktorica Jelena Živanović, specijalistkinja ginekologije i akušerstva, koja odreaguje na svaki naš poziv i na njih sam vrlo ponosan. Tu je i Milijana Simić, koordinatorka zahvaljujući kojoj je u zadnjih godinu i po naše udruženje mnogo aktivnije i srčanije u svakoj aktivnosti.

Kada govorimo o uspjehu u podizanju svijesti, dovoljno slikovita će biti situacija koju smo imali nedavno. Našem udruženju javila se gospođa koja nije imala nikakvu istoriju problema i kontaktirali smo doktoricu. Doktorica je gospođu pratila svega dva mjeseca, a mi smo neki dan dobili fotografiju prvog ultrazvuka i očekujemo još jednu bebu udruženja.

Gospođi smo bili prva adresa, doktorica nama, a na kraju – ona je na prirodan način ostala trudna.

FRONTAL: Spomenuli ste težinu situacije u kojoj se parovi u borbi sa sterilitetom nalaze. Kako to izgleda u realnosti? Štaje ono što ljudi prolaze zbog sredine u kojoj žive?

LAZAREVIĆ: Ljudi još uvijek one sobe koje namijene djeci zovu radnima, štite se od radoznalih pogleda, zajedljivih komentara, pitanja. Sredina ih doživljava kao sebične ljude koji ne žele djecu, pa dolaze u situaciju da se 'pravdaju' zašto je sve tako kako jeste. Kada smo oformili udruženje, stali smo na put tome, bilo je bitno staviti akcenat na ono što je bitno – podršku i zajedništvo, jer su se u naše akcije uključivali ljudi širom BIH – iz Mostara, Tuzle, Banjaluke, Brčkog...

Ono na čemu svaki dan radimo jeste i ukazivanje na problem vezivanja steriliteta za ženu. Žena je ta koja nosi trudnoću i koja rađa, ali statistika pokazuje da su žene i muškarci jednako oni koji se suočavaju s problemom – u odnosu od po 40% a u ostatku slučajeva se radi o tzv.idiopatskom sterilitetu.

FRONTAL: Ako govorimo o ostvarivanju prava parova koji se bore sa sterilitetom, kako biste ocijenili situaciju u Bosni i Hercegovini?

LAZAREVIĆ: Ljudi koji se bore sa sterilitetom su u velikoj mjeri diskriminisani. Ovo se naročito odnosi na žene, što nas je navelo na rad na projektu „Naš tim brojniji za devet mjeseci“. Tu želimo ukazati na to da ne samo žene koje se bore sa sterilitetom, već žene koje uopšte planiraju trudnoću, postaju nepoželjne radnice. Potencijalne trudnice su diskriminisane.

Velika podrška nam je i Komisija za ravnopravnost polova Skupštine Brčko distrikta, a posebno predsjedavajuća komisje doktorica Lidija Ljubojević, koja ovu problematiku razumije i zajedno sa nama traži rješenja svih problema sa kojima se budući roditelji susreću.

Uspostavili smo saradnju sa udruženjem Šansa za roditeljstvo iz Beograda i RODA – Roditelji u akciji iz Zagreba. Šansa za roditeljstvo su već bili naši gosti, a već u maju ćemo organizovati tribinu koja će se ticati zagovaranja donošenja zakonskog rješenja o vantjelesnoj oplodnji na teritoriji Brčkog.

FRONTAL: Kako izgleda pravni okvir za borbu za potomstvo?

LAZAREVIĆ: U Bosni i Hercegovini nije legalna donacija jajnih ćelija, niti donacija spermatozoida. Surogat majčinstvo je potpuno nepoznato. Osobe koje nemaju reproduktivni materijal u potrazi za legalnim mogućnostima najčešće odlaze u Solun i Prag, koji su nama najbliži. 

Sa druge strane, u Sarajevu je pokrenuta istraga o trgovini reproduktivnim materijalom. To je jednako trgovini organima, a ukoliko ne postoji zakon koji reguliše ovu oblast, nijedan inspekcijski organ ne može vršiti kontrolu nad klinikom. Mora postojati zakon samo zbog zaštite ljudi kojih se tiče.

Pomenuo sam da Fond zdravstvenog osiguranja finansira vještačku oplodnju, ali to nije zakonska obaveza već dobra volja. Mi ne želimo biti predmet dobre volje, već ljudi koji imaju pravo koje zakon štiti.

FRONTAL: Natalitet je tema broj jedan političkih i predizbornih kampanja, čak i ove koja je u zamahu. Koliko se zapravo radi na ovom pitanju, kad sve sumirate?

LAZAREVIĆ: Moram reći da me kao istinskog borca za natalitet pogađaju kampanje, u našoj zemlji se o natalitetu priča samo svake dvije godine, odnosno najčešće u septembru kada je najveći domet kampanje. Ovo je tema za svaki dan za zemlju u kojoj se rađa 1,2 djeteta po ženi, u kojoj svaki peti par ima problem sa sterilitetom, što znači da u roku od 6 do 12 mjeseci nezaštićenog odnosa ne dolazi do željene trudnoće.

FRONTAL: Osim ovih aktivnosti, vi ste uvezalo nekoliko jako bitnih segmenata društvenog aktivizma na različitim poljima. Možete li objasniti o kojim je sve aktivnostima riječ?

LAZAREVIĆ: Kada smo proslavljali dan osnivanja udruženja, željeli smo učiniti nešto i za djecu koja odrastaju bez roditelja. Kontaktirali smo Dom za djecu u Tuzli i dobili informaciju da od svega, najviše trebaju hranu, jer su bili u situaciji da nije usvojen budžet koji je pokrivao i njhovo finansiranje.

Nakon druženja sa njima, došao sam na ideju za projekat „Roditelj na jedan dan“, koji bi spojio ljude koji nemaju djecu i djecu koja nemaju roditelje. Projekat bi bio i promocija i hraniteljstva, i procesa usvajanja, jer ovim procesima nismo zadovoljni.

Svi smo mi ljudi koji imamo u svom okruženju djecu kojoj pružamo i od koje dobijamo ljubav, ali želim da imamo obavezu brige o nekome.

FRONTAL: Koje su vam buduće aktivnosti?

LAZAREVIĆ: U najavi su muzičke radionice koje će voditi naše volonterske, a profesorice muzike, Aleksandra Lizdek i Anja Ž. Petković, u koje će biti uključena i djeca sa poteškoćama u razvoju. Pitanje uključivanje djece je svakako i uključivanje djece sa poteškoćama u razvoju, za koje znam da su izložena diskriminaciji.

U pripremi je igrokaz, po tekstu Dušana Premovića, a ranije je sniman i film naziva Hol. Mi smo se odlučili za naziv Čekaonica, gdje se susreću tri žene, različitog socijalnog statusa, obrazovanja,bračnog stanja, s istom odlukom – da urade abortus. Neophodno je da otvorimo i raspravu koji su razlozi što na ovaj način u BiH godišnje nestaje jedan grad, kako kroz legalne procedure, tako i nelegalne, za koje vjerujemo da je višestruko više nego legalnih.

Zahvaljujući razvijenom partnerstvu sa udruženjem Roda iz Zagreba, pozvani smo na kongres organizacije Fertility Europe u Barseloni, kao prvi predstavnici iz Bosne i Hercegovine, Iskreno se nadam da ćemo do iduće godine postati i ravnopravan član porodice gdje su eminentni stručnjaci embriolozi, ginekolozi i urolozi, organizacije iz cijele Evrope i svi oni koji se na bilo koji način bave sterilitetom.

FRONTAL: Kao aktivista, humanista i društveno angažovan pojedinac, mislite li da moramo živjeti kao pojedinci sa određenim problemom da bismo se aktivirali na rješavanju opštedruštvenih problema?

LAZAREVIĆ: Trebalo bi da ne moramo i iz moje vizure nije neophodno, jer ja razumijem ljude iz razliitih marginalizovanih grupa, ali ono što je naše iskustvo pokazalo, nažalost, govori da ljudi moraju doživjeti nešto na svojoj koži da bi se borili za bolje.

Primjera radi, svjedočili smo da čak ni roditelji ljudi koji se bore sa sterilitetom ne mogu da razumiju kakav je to problem. Nama je jako puno vremena bilo potrebno da na drugačiji način progovorimo o ovoj situaciji.

Zato je bitno da budemo uključeni u donošenje odluka, da nas se pita i da se čuje ono što mi trebamo. 

 

Autor: Ana Kotur-Erkić

 

Twitter
Anketa

Planirate li da u oktobru 2018. glasate na izborima?

Rezultati ankete
Blog