Domaćin ovog višednevnog samita je ljubljanski Fakultet mašinstva - slovenski član PRACE (Partnership for Advanced Computing in Europe) zajednice. Da Slovenija krupno gazi na svome putu priključenja četvrtoj industrijskoj revoluciji, govori i impoznatna lista govornika i učesnika, stručnjaka i korisnika HPC tehnologija, na kojoj su Slovenci jako dobro zastupljeni.

HPC (High Performance Computing) tehnologija, ili računarstvo visokih performansi budućnost je koju uveliko živimo bez da smo je svijesni, pojašnjava nam Tomi Ilijaš, inovator i vlasnik jedine privatne kompanije koje se bavi HPC- om u ovome dijelu Evrope. Njegov je Arctur glavni slovenski komercijalni dobavljač HPC usluga i rješenja, te jedan od pionira u superračunarskom biznisu uopće. Kaže da su mu se 1998. smijali kada je predvidio da ćemo cipele kupovati preko interneta, ali da sada, poučeni iskustvom, njegovi sugovornici mnogo ozbljnije shvataju Tomijevu predikciju da će svaki biznis u budućnosti trebati HPC, u roku od pet godina.

(Foto: Tomi Ilijaš - Evropska komisija osigurava financijsku podršku izabranim projektima, Arctur ih je sproveo (i sprovodi) osam: SESAME Net (H2020, EINFRA-6-2014), Fortissimo2 (H2020, FoF-9-2015), NEXTGenIO (H2020, FETHPC≠2014), CAxMan (H2020, FoF-8-2015), IoStack (H2020-ICT-2014-1), Fortissimo (FP7-2013-NMP-ICT-FoF), CloudFlow (FP7, FoF-ICT-2013.7.1), Civic Epistemologies (FP7-INFRASTRUCTURES-2013-2), ICT Innovation for Manufacturing)

HPC je budućnost koju već živimo

Superračunari se koriste za najzahtjevniju obradu podataka, a nezamjenjiv  su alat za izvođenje kompleksnih kalkulacija i kreiranje do detalja razvijenih simulacija. Potencijal superračunara leži u doprinosima kvalitetnijem zdravstvu, ubrzavajući procese dijagnostike i liječenja, u pronalasku efikasnijih saobraćajnih rješenja, predikcije klimatskih promjena,  smanjenju potrošnji energije... Njihov je uticaj sve važniji na industrijskom polju jer neuporedivno skraćuju ciklus dizajna, proizvodnje, smanjujući troškove i potrošnju resursa. Primjera radi, zahvaljujući HPC-u, automobil može biti proizveden u 24 mjeseca, umjesto 60 mjeseci koliko je za to ranije bilo potrebno. Najsnažniji računari koriste se za simulaciju nuklearnih eksplozija, smanjujući tako troškove i ostale rizike, a vojna je industrija jedan od glavnih pokretača u razvoju tehnologije. U vrijeme pisanja ovoga teksta, zasigurno je nadmašena ona čuvena rečenica da su za količinu big data podataka koju superračunar izračuna u jednoj sekundi - superračunaru iz 1993. godine trebalo više od tri dana. Kina i SAD vodeći su kada je HPC u pitanju, no EU odnedavno pokušava uhvatiti priključak.

Tako se u martu prošle godine, EU odlučila ozbiljnije pozabaviti organiziranjem svoje superračunarske budućnosti, obzirom da EU trenutno nema infrastrukturu koja bi omogućila da svoje osjetljive podatke obrađuje unutar svoga geografskog prostora. Europska komisija pokrenula je inicijativu EuroHPC, odnosno donijela Evropsku deklaraciju o računarstvu visokih performansi koju su potpisale Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Španija i Portugal, a nakon toga i Belgija, Bugarska, Švicarska, Grčka, te naši susjedi – Slovenija i Hrvatska. EU planira do kraja 2020. uložiti oko milijardu eura u razvoj superračunara, a još 4 milijarde eura bit će obezbijeđeno kroz Višegodišnje finansijske okvire, tačnije budžetom EU do 2027. Jedan od primarnih ciljeva jeste zaštititi privatnost i vlasništvo nad podacima, te pravo na pristup i korištenje njima zadržati u Evropi.

Da je ulaganje u računarstvo visokih performansi ispravan put, pokazala je i nedavna studija kaže da se svaki euro uložen u područje računarstva visokih performansi u prosjeku vratio za 867 EUR u povećanim prihodima i 69 EUR u dobiti. Najnaprednije zemlje, uz sustavno korištenje najnovijih digitalnih tehnologija, već se prebacuju na industriju 4.0, gdje će se dogoditi puna konvergencija između informacijske tehnologije i proizvodnje. Posljedica konvergencije bit će učinkovitija i fleksibilnija proizvodnja koja je, u doba teške globalne konkurencije, nužan uvjet za povećanje konkurentnosti zapadne industrije i ponovno industrijaliziranje Evropske unije. Slovenija je apsolutni prvak u tome kada je naš region u pitanju.

»Republika Slovenija shvatila je četvrtu industrijsku revoluciju kao izuzetnu priliku, istovremno kao i izazov, i rizik. Industrijska okruženja i preduzeća koja se ne mogu uključiti u sisteme visokih tehnologija suočavaju se s vrlo ozbiljnim rizicima za postojanje, a te moraju promptno regirati da bi se uključili u utrku na tržištu. Slovenska industrija, osobito automobilska industrija, tradicionalno je integrirana u međunarodne vrijednosne lance, a posebno je usko povezana s njemačkom i francuskom automobilskom industrijom. Bliska suradnja u lancu vrijednosti također je pokretačka snaga slovenskih dobavljača i kooperanata iz svih industrijskih grana za kontinuiranu tehnološku modernizaciju. S ove tačke gledišta, slovenska industrija je na dobrom putu prema industriji 4.0, što potvrđuju i rezultati DESI EC kompozitnog indeksa za 2018., gdje smo na 8. mjestu. Nadalje, imamo i posebnu radnu skupinu za industriju 4.0 u okviru slovenske digitalne koalicije (platforma za razmjenu mišljenja između vlade, lokalnih zajednica, gospodarstva, nevladinih organizacija i istraživačkih institucija). Ministarstvo nadležno za digitalizaciju dalje smatra da ne bismo trebali tretirati različite tehnologije, kao što su 5G, IoT, Big Data, AI, HPC, ali ih moramo sveobuhvatno tretirati budući da postoji velika međuovisnost među njima«, kaže Klaudija Koražija, iz ureda Ministarstva za javnu upravu Republike Slovenije, te dodaje da Slovenija sustavno razvija superračunarske mogućnosti od njezine nezavisnosti 1991. godine: »Prvi superračnar u Sloveniji smo imali 1993. godine, koji je tada svrstan među 500 najmoćnijih na svijetu. Tako je Slovenska istraživačka zajednica tokom 2009. godine postavila nacionalnu superračunarsku mrežu SLING i osnovala središnji nacionalni superračunarski klaster unutar akademske mreže. Slovenija je također članica svih važnih europskih superkonverzijskih inicijativa, kao što su EGI i PRACE«, kaže Koražija. 

Arctur predvodnik   

(Foto: Arcture superračunar)

Šta to znači u praksi, koju živi i sprovodi Arctur više od dva desetljeća, pojašnjava nam Tomi Ilijaš, koji je u internetskoj revoluciji od njenih početaka: »Mi smo ICT firma i uvijek smo bili u istraživanju, te već počeli raditi 1994. ozbiljne stvari koje su nam prskrbile pionirski status. Tad još skoro niko i nije znao šta je internet. Tokom 1995/1996/1997 smo harali u zapadnoj Sloveniji, imali 95% tržišta. Onda su se probudili telekomi, i počeli sa dumpingom, ali mi smo već mi u to doba već bili prvi na području e-Governmenta, napravili prvi portal za slovenski parlament, 2001., prvi portal za vladu Slovenije, a zahvaljujući tome 2002. godine Slovenija je bila broj jedan na području e-governmenta, što je nama otvorilo prodor na svjetska tržišta. I danas, 95% onoga što radimo izvozimo iz Slovenije«, kaže Tomi, te objašnjava kako balkanske zemlje tek treba da saznaju što je HPC da bi ju mogle koristiti adekvatno. »I danas je većina moga posla building demands, još uvijek educiramo tržište da bi ono moglo prepoznati kako im možemo pomoći. Ovdje je recimo sve počelo sa Pipistrelom, koji je u vazduhoplovnoj industriji. Kada smo mi kupili naš prvi superračunar, prvo sam zvao vlasnika Ivu Boscarola, s kojim sam i privatno prijatelj. Kažem: 'Ivo, imam superračunar, dam ti super cijenu usluga, cijene su poznate - Amazon drži i diktira cijene, ja ti spustim 30% od te cijene'. Nakon nekoliko sedmica, opet ga pozovem i ponudim 50% jer mi treba prvi klijent da krene posao. Kupili smo opremu za dva miliona eura i već sam bio malo nervozan jer niko ne razumije potencijal. Odemo na sastanak sa Pipistrelovom razvojnom ekipom i oni mi objasne, da nemaju još iskustva sa velikim sustavima i da bi trebali budžet i vrijeme da bi došli na taj nivo… Tada smo se baš prijavljivali na EU istraživački projekat Fortissimo, i preko tog projekta pronašli im i novac i resurse koji su im nedostajali. Bio je to FP7 program Evropske unije za razdoblje 2014.-2020. za istraživanje i inovacije, koji je predhodnica Horizonu 2020«, priča Tomi, te objašnjava da je budžet tog programa »težak« čak 78 milijardi eura.

»Pipistrel je kroz taj projekat dobio od nas besplatnu infrastrukuturu i pomoć najboljih stručnjaka iz EU. U samo godinu dana, sjajno su iskoristili priliku i izutetno napredovali -rezultat je bio tzv. Oscar za HPC, IDC Innovation excellence award na polju HPC-a, prvo 2014, pa onda i 2016. godine«, kaže Tomi uz osmijeh, te objašnjava da je prva stepenica njegovom posla i dalje stvaranje  potrebe, building the demand: »Idem okolo i radim s ljudima na razvijanju ideja. Eto, proizvođač slamki se žali da ih ubija konkurencija iz Kine, ja mu kažem: a zašto ne pređeš na izradu umjetnih krvnih žila, plastika je i dalje plastika, opet proizvodiš cjevčice? Ali kako to postići, pita me on. Treba ti strčnjak iz kardio – kirurgije, hemičar, neko sa mašinskog fakulteta… i tako promijenim njegovu strategiju rada, otvorim prostor. Na kraju dolazi moj HPC, koji integrira sve komponente u jednu, supermoćnu cjelinu«.

Egzodus inteligencije - usko povezan sa HPC-om

Kada je riječ o razvoju HPC-a u zemljama Balkana, Tomi sveukupno stanje ocjenjuje izuzetno lošim.

»Od susjednih zemalja, trenutno najviše surađujemo sa hrvatskom kompanijom Yotta Advanced Computing - oni su broj jedan u Hrvatskoj i zaista su sjajni. Zajedno radimo na EU projektima. No, naći partnere u bivšim jugoslavenskim zemljama dugo je već nemoguća misija. Kad smo tek počeli, imali smo u rukama milione, jer smo core partneri na više evropskih projekata - Fortissimo je recimo vrijedan više od 30 miliona eura, CludFlow nekih 12 miliona… I tako mi tražimo nove partnere na tome području za eksperimente kako smo napravili sa slovenskim Pipistrelom koji je dobio 150.000 eura iz evropskih fondova da radi svoj posao na plus besplatnu infrastrukturu. Meni je osobno komesar zadužen za digitalno tržište tada u Briselu rekao: 'Tomi, pronađi firme sa područja bivše Jugoslavije za suradnju, ti tamo znaš sve'. Znate što se desilo? Potrošio sam godinu dana tražeći odgovarajuću firmu, našao jednu odličnu, makedonsku firmu Microsam iz Prilepa… i to je sve što sam pronašao! U Hrvatskoj sam radio salto naprijed-nazad, skoro očajan… Rimac je bio najbliži, ali ne i odgovarajući. Dakle, nosimo 150 hiljada eura da u sklopu evropskih programa pomognemo nekoj firmi da nastavi razvijati svoj trenutni posao, ništa drugo, i nikako da nađemo firmu. Nema tržišta. Da ne govorimo o Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, to je tek bila nemoguća misija. Nula zarez nula nula nula… no kada izađemo van u Evropu, u sjajne firme i institute, uvijek nađemo čovjeka koji je iz bivše Jugoslavije. Ovdje se desio takav egzodus inteligencije, usko povezan sa HPC-om. Kada bi se pola tih ljudi vratilo kući, Balkan bio bio evropski centar. Kada bismo ih samo uključili u industrije…«, kaže Ilijaš.

Tomislav Šubić, CEO Yotta Advanced Computinga iz Rijeke, i jedan od učesnika ljubljanskog samita, slaže se sa Ilijašem, poentirajući da je Yotti suradnja sa slovenskim kolegama otvorila vrata za pristup raznim EU fondovima. Hrvatskim potpisom na deklaraciju zasigurno je učinjen prvi korak ka punom članstvu Hrvatske u organizaciji PRACE, koja povezuje najveće superračunarske centre u Europi. PRACE ima važnu ulogu u promicanju superračunarstva, kako u akademiji tako i u industriji. U državama članicama PRACE-a, često se organiziraju razni događaji u domeni superračunatva: predavanja, seminari, radionice korištenja i slično, kao što se trenutno dešava u Sloveniji: »To naravno pomaže i nama, jer i mi najviše vremena provedemo objašnjavajući našim klijentima koje su prednosti korištenja superračunara, odnosno kako ih koristiti. Sa kineskim Sugonom se prijavljujemo na javne natječaje za nabavku HPC opreme u EU, no konkurencija je jaka. Razgovarali smo i o njihovom ulaganju u otvaranje istraživačkog centra u Hrvatskoj, koji bi više bio okrenut industriji nego akademiji, no još nemamo nikakve konkretne planove«, kaže Tomislav o budućnosti HPC-a u Hrvatskoj.

(Foto: Tomislav Šubić - »Najviše vremena provedemo objašnjavajući našim klijentima koje su prednosti korištenja superračunara«)

Kako je Nova Gorica HPC centar u Sloveniji, tako je Rijeka u Hrvatskoj. Arctur je 2017. stavio u pogon i svoj drugi superračunar, Arctur-2, a prije dvije godine kada je riječki univerzitet uz pomoć evropskih fondova dobio svoju Buru, bio je to događaj za pamćenje jer se neko vrijeme nalazio i na top 500 listi najbržih na svijetu. Bosna i Hercegovina tek treba da se upozna sa mogućnostima primjene HPC tehnologije i nažalost, nismo dobili sugovornika koji bi mogao odgovoriti na naša pitanja vezano za bh. prilike. No, Tomi, u maniru dobroj susjeda, vrlo je pozitivan s prognozama:

»PRACE je najveći projekt HPC-a u Evropi, tačnije program i ja sam jedini predstavnik Istočne Europe u PRACE Advisory Committee i to stvarno govori puno o tome koliko je nerazvijen ovaj dio Evrope po tom pitanju. Naši klijenti nisu sa ovih prostora, 90 posto njih su iz Zapadne i Sjeverne Evrope, te vrlo malo klijenata dolazi sa ovih prostora. PRACE je jaka stvar, podržava sve nacionalne najveće centre za HPC i daju zaista mnogo novca – do sada su potrošili oko sto pedeset miliona eura godišnje u prosjeku za nabavku tih sredstava za podršku. Treba znati iskoristiti, to jer naučnici i istraživači iz BiH mogu upotrebljavati PRACE-ovu strukturu. Trebaju prijaviti na poziv i obrazložiti što planiraju raditi. U tome slučaju, infrastrukturu dobijaju besplatno. Bodovi se dobijaju upravo na veličinu i inovaciju. Ukoliko nemate firme u kojima biste mogli razvijati svoja znanja, pozivam mlade iz BiH da poslije diplome dođu malo kod nas ako ih to zanima, mi imamo uvijek otvorena mjesta za njih, mogu doći i vidjeti kako mi to radimo sa cijelim svijetom, te naučiti nešto. Biti promjena koju žele vidjeti u svijetu«, kaže Tomi. 

Da je Republika Slovenija od svih zemalja u regiji najozbiljnije shvatila svoju ulogu u revoluciji, potvrđuju nam i iz Ministarstva za javnu upravu: ulaže se u izgradnju najnaprednije komunikacijske infrastrukture (u 2018. godini 36,5 miliona eura) za pristup internetu za stanovništvo i poduzeća u ruralnim područjima, što je značajan doprinos za postavljanje HPC infrastrukture. Pristupačna komunikacijska infrastruktura velike brzine, kao i dobro razvijena e-infrastruktura i e-usluge nezamjenjivi su preduvjet za digitalnu transformaciju industrije i jednaku integraciju u međunarodne vrijednosne lance. »Kako bismo povećali industrijsku konkurentnost i postigli veću dodanu vrijednost visokotehnoloških proizvoda, intenzivno ulažemo u istraživanje i razvoj i odgovarajuću infrastrukturu za podršku, čija je jezgra HPC infrastruktura«, kažu nam iz ovoga ministarstva. 

Prema top 500 listi, najbrži superračunar jeste u Kini, i dok SAD opasno ljulja poredak na vrhu te ljestvice, evropska prednost možda leži upravo u industrijskoj primjeni superračunara. Automobilska industrija je dokaz da Evropa ne gubi nužno HPC bitku. Naši susjedi u tome vide priliku i uz EU fondove ju namjeravaju maksimalno iskoristiti. Istraživački okvirni programi EU (EP) su zapravo glavni instrumenti EU za implementiranje zajedničke politike u oblasti nauke i tehnologije. Balansiran naučno – tehnološki razvoj je cilj dugoročni cilj EU, a okvirni programi su kreirani da cjelovitije integriraju daljnji razvoj istraživanja u zemljama članicama. Horizon 2020 i EP7 projekti pokazali su evropsku odlučnost u investiranje u nauku kao bitan element industrijske konkurentnosti, inovativnosti i progresa. 

Frontal/Majda Balić