Redakcijski komentar

Zašto tema izmjene Izbornog zakona više nije tema?

Nije potrebno previše truda da bi se razumjelo kakve bi komplikacije u vezi sa implementacijom posrednih rezultata Opštih izbora 2018. godine mogle nastupiti ukoliko se prije dana izbora ne riješi problem izbora delegata u Dom naroda FBiH.

Isto tako, nije tajna da postoje centri moći kojima bi ovakav razvoj događaja i odgovarao. Međutim, ono što je teško razumjeti je da je ova “tema” u zadnje vrijeme zaboravljena i od strane najvećeg dijela političke javnosti u BiH, ali i predstavnika međunarodne zajednice, ma šta se pod njom podrazumijevalo.

Dok se bliže Opšti izbori 2018. godine, javnost između ostalog svjedoči nepoštivanju pravila u periodu prije nego je kampanja i počela, te još uvijek čeka na uspostavljanje istih kada je izbor delegata za Dom naroda FBiH u pitanju, što je uslov i za imenovanje Doma naroda na državnom nivou.

U puno većem obimu nego pred bilo koje ranije izbore, preuranjeno i zakonom zabranjeno vođenje kampanje, plaćeno političko oglašavanje, nepravilnosti prilikom prijavljivanja glasača koji žive van teritorije BiH, slanje pogrešnih kombinacija glasačkih listića za, kako se navodi, "manji broj birača za nivo Predsjedništva BiH"..., čini se da neće biti sankcionisano, te će vrlo brzo biti zaboravljeno i preplavljeno “velikim predizbornim temama”. 

Sa druge strane, providne glasačke kutije i crvene i plave olovke, po izjavama koje dolaze iz Centralne izborne komisije, korak su naprijed koji bi trebao uliti dodatno povjerenje građanima u cjelokupan izborni proces. 

Međutim, dok se krše postojeća pravila, ona bez kojih rezultate izbora u jednom njihovom dijelu neće biti moguće provesti, u ovom trenutku ne predstavljaju prioritet za nadležne institucije, relevantne političke partije, i uopšte javnost, te ta tema u ovom predizbornom vremenu nije jedna od onih “velikih” i aktuelnih.

Tako, nakon što su propali svi pokušaji da se u državnom parlamentu sprovede odluka Ustavnog suda BiH po zahtjevu Bože Ljubića za ocjenu ustavnosti odredbi članova Izbornog zakona BiH, te nakon što su predsjedavajuća Doma naroda FBiH Lidija Bradara (HDZ BiH) i potpredsjednik istog Drago Puzigaća (SNSD) zaustavili pokušaj da se na dnevnom redu ovog Doma nađe prijedlog Zakona o izbornim jedinicama i broju mandata Parlamenta FBiH, odgovorni za rješavanje ovog problema ali i sama javnost u BiH ponašaju se kao da će se on riješiti sam od sebe. Niko više ne očekuje da će do dana Opštih izbora Parlament BiH provesti pomenutu odluku Ustavnog suda BiH, dok Kancelarija OHR-a, sudeći po izjavama Visokog predstavnika nema namjeru da se miješa.

Dakle, sve su prilike da ćemo izbore dočekati ne znajući kada i na koji način će se izabrati novi saziv Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, a time posljedično i dio Doma naroda PS BiH koji se bira iz većeg entiteta. 

Ovdje ja važno napomenuti da ukoliko BiH dođe u ovakvu situaciju, oni koji tvrde da nakon dana izbora nećemo imati domove naroda, nisu u pravu. Naime, u skladu sa jednim brojem ranijih odluka nadležnih sudskih instanci u BiH, jasno je da sadašnji sazivi domova naroda ostaju u punom kapacitetu i nakon izbora, sve dok se ne imenuje novi saziv istog. Dobar primjer koji nedvosmisleno ukazuje na to je predmet U-1/11 od 13. jula 2012. godine, tokom kojeg je Ustavni sud BiH rješavajući zahtjev Sulejmana Tihića koji je u vrijeme podnošenja zahtjeva obavljao dužnost zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda PS BiH, između ostalog iznio i stav koji govori o “kontinuitetu funkcionisanja države”. Tako je tokom rješavanja predmeta, od strane Narodne skupštine RS, pokušana biti osporena “formalna aktivna legitimacija podnosilaca Zahtjeva (Sulejmana Tihića) s obzirom na to da su u BiH prije podnošenja Zahtjeva održani parlamentarni izbori, čime je prestao mandat na funkciji podnosioca Zahtjeva”. Dakle, u momentu kada je Tihić podnio Zahtjev, on je bio delegat u Domu naroda PS BiH i njegov potpredsjednik i sa ostalim delegatima iz Doma čekao implementaciju izbornih rezultata u dijelu u kojem se oni odnose na imenovanje novih delegata u Dom naroda PS BiH. Tako je Ustavni sud BiH tom prilikom “utvrdio kako je Tihićev mandat, koji je počeo 14. marta 2007, tekao do 14. marta 2011. godine, ali pod uslovom da je novi saziv Doma naroda konstituisan do tog datuma”. Ustavni sud navodi dalje da “ovakva odredba ima za cilj da osigura kontinuitet vlasti i stalnost Parlamenta u državi, jer nemogućnost konstituisanja tijela nakon izbora ne smije uticati na mogućnost izvršavanja vlasti, a time i na funkcionalnost države. Ukoliko bi se ovim subjektima uskratio legitimitet, zaključio je Ustavni sud, da to čine u vremenskom periodu od novih izbora do konstituisanja relevantnog tijela, očigledno je da bi postojala praznina u zaštiti ustavnosti, što, navodi se, zasigurno nije bila namjera ustavotvorca.

Samo iz ove odluke i obrazloženja Ustavnog suda BiH sasvim je jasno da će Dom naroda PS BiH do izbora novog saziva postojati, ali kada će i kako novi saziv biti imenovan, ostaje nepoznanica.

U kontesktu pomenute presude Ustavnog suda BiH iz 2012. godine i nerješenog pitanja sprovođenja posrednih izbora, postavlja se i pitanje kako će se, primjerice, riješiti eventualna situacija u kojoj bi neko od deset delegata iz Federacije BiH, a koji trenutno obavljaju dužnost članova Doma naroda PS BiH, bio direktno izabran na predstojećim izborima u bilo koje zakonodavno ili izvršno tijelo koje se na taj način bira? Da li bi u tom slučaju da bi stupio na novu dužnost na koju su ga građani 7. oktobra izabrali, morao sačekati da se na njegovo sadašnje mjesto imenuje novi član Doma naroda PS BiH? Znači li to da bi se problem implementacije rezultata izbora u njihovom posrednom dijelu, mogao reflektovati i na neposredni dio, tj. onaj dio institucija koji građani biraju direktno? Pitanja je puno, ali odgovora još uvijek nema...

U svakom slučaju, Dom naroda BiH nastaviti će svoje postojanje, te bez obzira na novi saziv Predstavničkog doma PSBiH koji će biti izraz volje građana BiH na predstojećim izborima, ni jedna odluka, pa tako ni ona koja bi se eventualno odnosila na donošenje zakonskog okvira na osnovu kojeg bi se odredio način popunjavanja Doma naroda PFBiH, neće moći biti donešena bez većine u Domu naroda BiH. To bi značilo da, ukoliko dođe do donošenja takvih ili bilo kojih drugih odluka, one ne bi u potpunosti odražavale volju građana BiH iskazanu na Opštim izborima 2018. godine, iako bi kao takve bile donošene u skladu sa važećim zakonima i procedurama. 

Treba li napomenuti da ovakva situacija u kojoj bi se izbori održali bez jasno utvrđenih pravila za njihovu punu implementaciju, u demokratski uređenim društvima do sada nije zabilježena, niti da je kao takvu ustavno-pravni poredak BiH predviđa, te samim tim i ne sadrži jasne zakonske mehanizme u okviru kojih bi ona mogla biti uspješno prevladana.

I pored mnogih neizvjesnosti koje sa sobom nosi, po mnogima najizglednija i već u više navrata najavljivana opcija rješavanja ovog problema je ona u skladu sa kojojm bi CIK, “u slučaju da se problem ne riješi na drugi način”, nakon Opštih izbora u oktobru 2018. godine utvrdio formulu u skladu sa kojom bi se odredio način izbora delegata u Dom naroda FBiH. Kakva god ta formula bila, za sobom bi mogla pokrenuti novu vrstu rasprava u političkom prostoru u BiH vezanu za mogućnost eventualnog postizbornog inžinjeringa kada je u pitanju sastav Doma naroda FBiH, jer bi se po prvi put desilo da se formula za određivanje raspodjele mandata u ovom zakonodavnom tijelu utvrđivala nakon što bi rezultati neposrednih izbora bili poznati. Osim toga, pomenuta odluka vrlo lako bi mogla biti predmet apelacija pred nadležnim sudovima čije bi odluke eventualno mogle dodatno zakomplikovati situaciju. 

Nije potrebno previše truda da bi se razumjelo kakve bi komplikacije u vezi sa implementacijom posrednih, a vrlo lako i neposrednih rezultata Opštih izbora 2018. godine mogle nastupiti ukoliko se prije dana izbora ne riješi problem izbora delegata u Dom naroda FBiH. Isto tako, nije tajna da postoje centri moći kojima bi ovakav razvoj događaja i odgovarao. Međutim, ono što je teško razumjeti je da je ova “tema” u zadnje vrijeme zaboravljena, kako od strane najvećeg dijela političke javnosti u BiH, tako i od predstavnika međunarodne zajednice, ma šta se pod njom podrazumijevalo.

Zašto je to tako možemo samo nagađati. Stoga se problem implementacije rezultata izbora u njihovom posrednom dijelu ultimativno mora vratiti na dnevni red nadležnih institucija i riješiti prije 07. oktobra 2018. godine. U protivnom, pokušaj njegovog rješavnja nakon izbora vrlo bi lako mogao donijeti više problema nego rješenja. Na kraju ćemo, najvjerovatnije, biti svjedoci međusobnih optužbi i prebacivanja odgovornosti sa partije na partiju - prebacivanju “odgovornosti” koja, odavno je jasno, u pravom smislu te riječi i ne postoji. Jer da postoji, ova tema bi davno bila skinuta sa dnevnog reda, ili bi odgovorni za ovo stanje snosili stvarnu odgovornost i to pred nadležnim pravosudnim institucijama u BiH. 

 

Frontal

 

  

 

 

Twitter
Anketa

Da li je opozicija u Srpskoj trebala učestvovati na mitingu u Banjoj Luci ili nije?

Rezultati ankete
Blog