Intervju

ZNAK ZA RIJEČ: Znakovni jezik je bogatstvo svih nas

Da postoje ljudi koji svojom nadom i vjerom ruše sve barijere te čine ovaj svijet ljepšim, najbolji su dokaz dvije sjajne mlade žene, psihologinja Ira Adilagić i studentica Alma Mujanović koje se kriju iza uspješne Facebook stranice „Znak za riječ“ a na kojoj svakodnevno inspirišu svoje pratioce da zajedno s njima uče znakovni jezik. Ira i Alma za Frontal otkrivaju odakle želja da svoje znanje podijele sa drugima, s kojim se problemima svakodnevno susreću osobe sa oštećenim sluhom te da li smo mi senzibilno društvo.

Kakve veze ima gluhoća uha, ako um čuje. Jedina prava, neizlječiva gluhoća je gluhoća uma.“ Victor Hugo

FRONTAL: Prije ne tako dugo vremena ste zajedno napravile stranicu na Facebook-u pod nazivom Znak za riječ, koju prati skoro 2370 osoba. Šta vas je ponukalo na taj korak, putem društvenih mreža podučavati znakovni jezik?

ZNAK ZA RIJEČ: Prvenstveni cilj je pružiti priliku za učenjem znakovnog jezika svima! Svima onima koji žele znati učiti i znati znakovni jezik, što iz radoznalosti, što zbog potrebe. Često smo se susretale sa pitanjima gdje i kako se može učiti, kako se pokazuju neke osnovne riječi na znakovnom jeziku, i mnoga druga pitanja što dokazuje da je interes društva za znakovnim jezikom uveliko prisutan. Trenutno, kod nas su prilike za učenjem znakovnog jezika u vidu kursa vrlo ograničene. Jako smo sretne što je stranica pokrenula i podigla svijest kod ljudi o znakovnom jeziku, i time povukla za sobom i druga pitanja. Prijatelji/ce stranice nam se javljaju sa različitim pitanjima o svakodnevnom položaju i pravima osoba oštećenog sluha i znakovnog jezika u našem društvu. Jednako tome, davajući ovakve informacije društvu o bogatstvu različitosti i podizanjem svijesti pomjeraju se šturo postavljene granice predrasuda i stereotipa. 

FRONTAL: Šta zapravo znakovni jezik čini toliko privlačnim da je sve izraženija želja, čak i onih osoba koji se mogu verbalno izražavati, isti da nauče?

ZNAK ZA RIJEČ: Znakovni jezik je, prvenstveno, specifičan zbog svog trodimenzionalnog oblika. Pomoću njega, moguće je sasvim jasno se izraziti, bez da koristite glas. Koristite sve elemente neverbalne komunikacije (od facijalne ekspresije, do položaja ruku i tijela, i dr.). Po našem iskustvu, ljudima je najprivlačnije kod znakovnog jezika to što većina riječi u našem jeziku ima svoj jedinstven znak (oblik) i sam spoj znakova znači jednu rečenicu. Najzanimljivije kod znakovnog jezika jeste njegova praktičnost. Skoro svaki dan dolazimo u situacije u kojem se ne možemo verbalno izraziti (komunikacija kroz prozor, zbog bontona, veća udaljenost, buka u prostoriji, i sl.), u takvim situacijama je najpraktičnije i najjednostavnije koristiti i izraziti se znakovnim jezikom. Mi svi, prirodno, kad ne možemo govoriti pokazujemo rukama, ili pantomimom ono što želimo reći. 

FRONTAL: Prema statističkim podacima posljednjeg Popisa stanovništva, u Bosni i Hercegovini živi oko 70.000 osoba kojima je potreban znakovni jezik za svakodnevnu komunikaciju, dok istovremeno imamo poražavajuće podatke da u BiH postoji samo 14 certifikovanih tumača znakovnog jezika. Ko je zapravo zakazo u lancu odgovornosti da nam je situacija trenutno ovakva u zemlji?

ZNAK ZA RIJEČ: Postoje zakoni o znakovnom jeziku na nivou države i Kantona Sarajevo. Na državnom nivou za znakovni jezik, njegov razvoj, standardizaciju, tako i certificiranje tumača znakovnog jezika odgovorna je Komisija za znakovni jezik. Da bi se prekinuo začaran krug u kojem se trenutno nalazimo, potrebno je što prije standardizirati znakovni jezik, jer tek poslije toga se mogu educirati i certificirati novi tumači znakovnog jezika koji bi kasnije bili u službi javnim ustanovama, institucijama i šire. Postoje i određeni propusti u zakonima, koje bi trebalo izmijeniti. Onog trenutka kad budemo imali standardiziran znakovni jezik, i značajno veći broj tumača znakovnog jezika to bi bio veliki korak naprijed, i znatno bi olakšalo rješavanje svih drugih barijera i problema sa kojim se susrećemo svaki dan u našim sistemima i društvu. 

FRONTAL: Još uvijek nemamo primjenu Zakona o upotrebi znakovnog jezika, te se naši sugrađani svakodnevno susreću s problemima prilikom obavljanja i najjednostavnijih administrativnih poslova. Može li se reći da smo postali nesenzibilno društvo kada je riječ o ugroženim kategorijama i kolike su naznake da se situacija poboljša?

ZNAK ZA RIJEČ: Primjena zakona je nedovoljna i na nezadovoljavajućem nivou, jer još uvijek postoje neki propusti u sistemu koji bi zaista trebalo što prije regulisati. Što se tiče društva, vrlo često do bilo kojeg oblika diskriminacije dolazi upravo zbog njegove neinformiranosti i neznanja. Bilo kakva „nesenzibilna radnja“ je vrlo rijetko namjerna kao takva. Naše društvo nije dovoljno informisano o mnogim temama, pa tako i o znakovnom jeziku, što je bio i jedan od razloga što smo pokrenule stranicu. Htjele smo da radimo na promociji znakovnog jezika, da se podigne svijest o njemu – njegovom postojanju, značenju za sve, upotrebi i sl. 

FRONTAL: Budući da postoje razlike između znakovnog jezika u Bosni i Hercegovini i zemljama stranog govornog područja, kolika je ta distinkcija unutar same Bosne i Heregovine. Prilikom govora se lako možemo međusobno sporazumjeti, je li isti takav slučaj i pri znakovnom jeziku ili pak postoji razlika između geografskog područja ili čak razlike u bosanskom, srpskom ili hrvatskom jeziku, kojima se služimo ovdje?

ZNAK ZA RIJEČ: Tačno je znakovni jezik nije univerzalan. Svaka država i jezik, ima svoj oblik znakovnog jezika. Bosanski znakovni jezik, neslužbeno rečeno jer on nije standardiziran kao takav, za razliku od znakovnog jezika koji se koristi u Hrvatskoj i Srbiji, ali se možemo sporazumjeti između sebe jednako kao i verbalno. Postoje određene razlike, u smislu da se neka riječ pokazuje na drugi način, ali većinom je poznato kako se kaže na kojem jeziku ta ista riječ. Jednako kao u oralnom jeziku, vlak-voz, mlijeko - mleko, kašika – žlica, itd. Unutar Bosne i Hercegovine također postoje razlike u znakovnom jeziku, za pojedine riječi, a to se može nazvati dijalektima, kao što postoje razlike tj. dijalekti u govornom obliku bosankog jezika. 

FRONTAL: Postoje li neki savjeti koji bi olakšali da osoba brže usvoji znakovni jezik i koliko u prosjeku treba nekome da ga nauči?

ZNAK ZA RIJEČ: Znakovni jezik je jezik kao i svaki drugi. Što ga više upotrebljavate, bolje ga pamtite i koristite. Svaki dan barem jednom dnevno dođemo u situaciju kada se ne možemo verbalno izraziti, zašto ne iskoristite priliku i izraziti se na znakovnom jeziku? Znakovni jezik jeste većinom maternji jezik za osobe oštećenog sluha, ali je i još jedno bogatstvo za sve nas. 

 

Frontal/Toni Sarajlić
 
Blog