Frontal Blog Challenge

Oda nepobjedivosti

Tužne su te noći bile, noći bez ponora, bez dna. Noći pune nerazumjevanja, borbe između razuma i želje. Realnosti o kojoj priča svijet, i realnosti koju on poznaje. Nije mu bilo strano čudo da nacrta, ali ovaj put je posustajao, odustajao, vrištao, padao.

Trajalo je to stanje bez jasnog vida dovoljno da se ponovo iz pepala digne. Skupio je strahove, brige, odricanja, neuspjehe u jedan kofer, zatvorio ga i rekao sebi: "Piši plan pobjede!" 

Prvo je osvjestio um, tako što se zahvalio Bogu na svim svojim blagodetima. Potom, kad su mu se misli razbistrile, pustio je koju suzu, lažem, pustio je on i more suza. Slano more je oko sebe napravio, kad je puhnuo vjetar nade, i more suza postade lakše. 

Suočio je sebe sa svim nedoumicama, zatim reče: " Rješenje postojati mora!" 

Napisao je sebi još jedno pismo, da budemo precizni bio je to hvalospjev, da morao je i sebe malo da nahvali, da bitka ne bi izgubila svoj smjer. 

Krenuo je, čvrsto, odlučno. 

Bio je to čovjek koji je pred životnim problemima probijao front, rušio zidove, do posljednje kapi svoga znoja. Ovaj put je odlučio, biće to u stilu Dalaj Lame, ne može da ne uspije. Ovaj put je Don Kihot postao mudar. Poslužio se starom biblijskom rečenicom: "Budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi!" Tako je i bilo. 

Sva mudrost ovoga svijeta bi pala u vodu, srušila se kao kula od karata, da uz sebe nije imao čvrstu ruku prijatelja i svoje braće. Osobe koje su mu svijetlile put dok je kopao silne tunele do rješenja. 

Čvrsto je dao obećenje svojoj porodici i braći da će rješenje za novonastale situacije da stvori, i stvorili su ga zajedničkim snagama. 

Sjedio je sa advokatkom na stolu, ispijao je najbolje vino, ne najskuplje ali njemu najbolje, u bašti njegove omiljene kafanice, vodio je monologe, sada ne toliko bučne, već tople i pune zahvalnosti. Pomislio je: "Nazdravljam sa tobom Bože, jer bez vjere, ne bih ovdje sjedio veseo i zahvalan!" 

Teška je to borba bila, najteža u njegovom životu. Ispunjena čas bijesom, čas srećom, čas tugom, čas Božanskom zahvalnošću. 

Zahvalio se Bogu na jakim roditeljima, braći herojima, i prijateljima, svojim zvijezdama vodiljama. 

-Srećan sam čovjek- reče poluglasno, razvučenih usana u smijeh - Hvala ti Bože!

 

Autor: Tajana Cvijetić 

#FrontalBlogChallenge

 

Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.

Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH. 

 

Povezane vijesti:

Kako bajka odgaja muškarca?

Šokantno: Kockar ruši sve rekorde čitanosti!?

 

 

 
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog