Intervju

Portugalski general Karlos Branko: U Srebrenici nije počinjen genocid, a "Oluja" je bila etničko čišćenje

Odmah po objavljivanju, novembra 2016. godine, knjiga „Rat na Balkanu – džihadizam, geopolitika i dezinformacija” izazvala je brojne kontroverze. Tvrdnje iznijete u njoj – da u Srebrenici nije počinjen genocid i da je akcija „Oluja” bila etničko čišćenje – imaju veći značaj samom činjenicom da je autor knjige portugalski general-major Karlos Martins Branko, koji se od 1994. do 1996. godine nalazio na položaju zamjenika šefa misije vojnih posmatrača UN za Hrvatsku i BiH.

Knjiga generala Branka trebalo bi uskoro da bude objavljena na srpskom jeziku, u izdanju „Knjiga komerca”. Donosimo vam intervju koji je general Branko dao za "Politiku".


Šta vas je motivisalo da napišete knjigu „Rat na Balkanu – džihadizam, geopolitika i dezinformacija” 20 godina poslije završetka konflikta na teritoriji bivše Jugoslavije?

"Savjest me je navela da napišem ovu knjigu. Ono čemu sam bio svjedok na terenu u mnogo slučajeva bilo je veoma različito od priča objavljenih u medijima. Bilo mi je vrlo jasno da postoji zvanični narativ, koji se ne podudara sa realnošću, prilično udaljen i različit od činjenica. Moj aktivni profesionalni život tek sada je dozvolio da napišem ovu knjigu. Pisanjem sam doživio neku vrstu olakšanja. Ima smisla napisati ovu knjigu i dvadeset godina nakon završetka rata. Ona pruža nove činjenice koje će biti korisne istoričarima i ekspertima o ovom konfliktu."

Osnovna teza u vašoj knjizi jeste – kao što se može zaključiti iz oskudnih medijskih izvještaja o njoj - da zločin nad Bošnjacima u Srebrenici nije bio genocid, kao i da je „Oluja” u Hrvatskoj bila etničko čišćenje nad Srbima u tom području? Da li je to tačno? Možete li ukratko da objasnite na osnovu čega to tvrdite?

"To je tačno. U Srebrenici, bosanski Srbi, kao i druge etničke grupe, počinili su ozbiljne ratne zločine. Ali, ratni zločini nisu genocid. Ratni zločini i genocid su različiti realiteti, u smislu njihove suštine, kao i sa pravnog gledišta. S druge strane, u Krajini cilj hrvatskih vlasti bio je da se protjera cijela zajednica, cijela etnička grupa iz regiona, bez obzira kojim sredstvima. To ima ime: etničko čišćenje. Oni koji nisu uspjeli da pobjegnu bili su brutalno ubijeni bez obzira na godine i pol. Činjenice su danas, više od dvadeset godina kasnije, jasne ako uporedimo etnički balans u ove dvije regije prije i poslije rata. Danas je srpska populacija u Hrvatskoj neznatna, maltene je nestala. Hrvatska uopšte više nije multinacionalna država kakva je bila prije raspada Jugoslavije."

Na osnovu ovih teza moglo bi se zaključiti da ste „nekritični srbofil”, ili u najmanju ruku „antiislamista”? Da li ste se suočili s takvim argumentima?

"Istina je prva žrtva u svim ratovima. Da, kao vojnik ja sam izvjestio o onome što sam vidio. Nije lako biti neutralan u ratu, kada obje strane pokušavaju da ubijede svijet u svoje argumente, i da istovremeno demonizuju neprijatelja preuveličanog djelovanjem plaćenih spin-doktora. Nisam ni pro-Srbin niti antiislamista. Samo pokušavam da budem što je moguće neutralniji, oslanjajući se na fakte, a ne na prigodno iskonstruisane narative koji zaboravljaju nepoželjne činjenice. Svjestan sam da je to rizična i nepopularna opcija, posebno kada imam dobre prijatelje sa obje strane rovova. Ponekad je teško održati balans, ali s toliko prepreka na putu, ovakvim pristupom imao sam uspjeha u većini slučajeva.

UN je imao na stotine posmatrača tokom ratova u BiH i Hrvatskoj. Zašto nema više pojedinaca iz redova vojnih i civilnih struktura UN da javno izraze to što vi tvrdite o Srebrenici, ali i „Oluji”?

Teško mi je da govorim u ime drugih. Ne bih želio da se dalje izjašnjavam o toj temi.

Prvi tekst o Srebrenici napisali ste 1997. godine. Možemo ga smatrati osnovom Vaše knjige u dijelu o tom pitanju.

"Srebrenica je samo jedno poglavlje u knjizi. Sadržaj i obim knjige mnogo su širi. Kao što njen naslov kaže, knjiga se takođe bavi geopolitikom i dezinformacijama. Uglavnom je zasnovana na ličnim iskustvima, ali ide i dalje od toga."

Koja su najupečatljivija iskustva na Balkanu s kojima ste se suočili?

"Među mnogima, tri događaja ostala su urezana u moje sjećanje: prvi su posljedice „Oluje” 1995. godine, sa „crnokošuljašima” koji su učestvovali u masakru bespomoćnih Srba koji nisu uspjeli da pobjegnu, i to pred ravnodušnom međunarodnom zajednicom; drugi je bombardovanje Markala 1995. kao i amaterski i neprofesionalni način na koji je krivac odmah identifikovan, bez dovoljno pouzdanih informacija za konzistentni zaključak; treći je, naravno, Srebrenica i svi događaji koji su uslijedili."

Ko je inicijator ideje da knjiga bude prevedena na srpski?

"Inicijalna ideja bila je moja. Budući da knjiga govori o dramatičnom ratu koji je pogodio nacije Južnih Slovena, bio sam čvrsto uvjeren da su oni prava čitalačka publika. Tako ima smisla da ova knjiga bude na srpskom da bi dosegla do što šireg čitalaštva, uključujući akademike, političare, novinare i narod uopšte."

Kada će knjiga biti biti objavljena?

"Nadajmo se da će biti objavljena i predstavljena na Sajmu knjiga u Beogradu 2019. godine."

Međunarodna ekspertska grupa za film o Jasenovcu

Generala Branka nedavno je u Andrićgradu ugostio režiser Emir Kusturica.

„Srećan sam što kao konsultant učestvujem u međunarodnoj ekspertskoj grupi za razvijanje ideje o filmu o Jasenovcu. Doktor Gideon Grajf pozvao me je na svoje predavanje u Andrićevom institutu, što je dragocjeno iskustvo, pogotovo zbog prilike za susret sa preživjelim logorašima, kao i sa profesorom Kusturicom lično”, rekao je general Branko.

 

Izvor: politika
Blog