U izvještaju se navodi da nije bilo konkretnih naznaka da su snage sigurnosti u BiH okončale praksu ozbiljnog maltretiranja zatvorenika. Odbor za prevenciju mučenja Savjeta Europe (CPT) 2016. objavio je izvještaj o posjeti zatvorskima i psihijatrijskim ustanovama u zemlji 2015. godine. U izvještaju se navodi znatan broj navoda o široko rasprostranjenom policijskom zlostavljanju zatvorenika u Sarajevu, Trebinju, Banjaluci, Lukavcu i Bijeljini. Prijavljena zlostavljanja zatvorenika uključivala su šamare, udarce, udarce palicom, lažna pogubljenja i upotrebu uređaja za elektrošok. U izvještaju se navodi da je delegacija CPT-a stekla utisak iz intervjua više zatvorenika u Bijeljini i Sarajevu da je zlostavljanje (udarci, udarci i šamaranje) rutinski događaj i gotovo se smatralo “normalnom” praksom. U nekim slučajevima, vlasti su navodno zlostavljale zatvorenike kako bi iznudile priznanje. CPT je utvrdio da tužioci i suci nisu preduzeli mjere u vezi sa navodima o zlostavljanju.

Nekažnjivost za ratne zločine i dalje je problem, navodi se u izvještaju. Mnogi počinioci zločina počinjenih tokom sukoba 1992-95. ostali su nekažnjeni.

Takođe, pišući o korupciji u policiji izvještaj se osvrće na to da vlada ima mehanizme za istragu i kažnjavanje zlostavljanja i korupcije, ali politički pritisak često sprječava primjenu tih mehanizama. 

Piše i da je neučinkovitost sudova dovela do narušavanja vladavine prava time što je smanjila učinkovitost primjene građanskih presuda. Neuspjeh vlade da ispoštuje sudske odluke doveo je tužioce da podnesu predmete Evropskom sudu za ljudska prava.

Kada je u pitanju poštovanje ljudskih sloboda, sloboda izražavanja i medija, u izvještaju se navodi da vlada ne poštuje Zakon o slobodi izražavanja, ali i da su ozbiljno  narušene slobode medija.

Zastrašivanje, uznemiravanje i prijetnje novinarima i medijima povećavali su se u razdoblju prije opštih izbora u oktorbu 2018. godine, dok je većinu medija karakterisala nacionalistička retorika i etnička i politička pristranost, često potičući netoleranciju i ponekad mržnju. Nepostojanje transparentnosti u vlasništvu nad medijima i dalje je problem. Nastavljen je politički i financijski pritisak na medije.

Takođe je primjetno da su se rodni napadi na novinarke povećali tokom 2018. godine. Kao jedan od primjera navodi se slučaj koji se dogodio krajem 2017. godine, kada je zamjenik sekretara Predsjedništva BiH oštro uvrijedio dvije novinarke na svojoj Facebook stranici, komentarišući njihov televizijski izgled.

Od jula CRA je zaprimila 13 prigovora u kojima se navodi govor mržnje. Dvanaest pritužbi odnosilo se na emisiju "Ćirilica", koja je proizveden u Srbiji, ali i na ATV, privatnu stanicu sa sjedištem u Banjaluci, piše u izvještaju.

Pišući o slobodama izražavanja i slobodi mirnog okupljanja izvještaj se osvrnuo i na slučaj Dragičević: "U maju je ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač govorio na posebnoj sjednici Narodne skupštine RS o neriješenom ubistvu 21-godišnjeg Davida Dragičevića. Ministar Lukač je u više navrata optuživao blogera Slobodana Vaskovića da manipuliše ocem stradalog Davida, Davorom Dragičevićem, s ciljem potkopavanja i diskreditovanja Republike Srpske i njene policije. Ministar Lukač optužio je Vaskovića za navodne aktivnosti protiv Republike Srpske, tvrdeći kako su strane ambasade u zemlji štitile blogera. Ministar je naveo da će podnijeti tužbu protiv Davora Dragičevića nakon što je Vasković na svom blogu tvrdio da ministar štiti počinitelje ubistva. Opozicioni političari, intelektualci i novinari RS osudili su govor ministra Lukača."

Kada je riječ o slobodi interneta u izvještaju stoji da vlada nije ograničavala ili ometala pristup internetu, ili cenzurisala mrežne sadržaje, a nije bilo ni vjerodostojnih izvještaja da je pratila privatne internetske komunikacije bez odgovarajućih zakonskih ovlašćenja. Zakon zabranjuje izražavanje rasne, etničke ili druge netrpeljivosti, što uključuje govor mržnje. Međutim, vlasti nisu sprovodile ove zabrane za online medije.

Takođe, navode i da mnogi portali nisu službeno registrovani i nisu naveli podatke o kontaktu, što im otežava pristup. Većina prijavljenih slučajeva govora mržnje u zemlji dogodila su se putem interneta. Prema statistici Međunarodnog telekomunikacijskog saveza, 69,5 posto pojedinaca u zemlji koristilo je internet u 2017. godini.

Kada je riječ o izboima održanim u oktobru 2018. navodi se da postoje vjerodostojni izvještaji o zastrašivanju birača i kupovini glasova.

U izvjetštaju  se navodi da ne postoji javna potražnja za krivičnim gonjenjem korumpiranih zvaničnika koji su često ostajali  nekažnjeni, a korupcija je najviše zastupljena u političkim i javnim institucijama. Takođe, korupcija naročito preovladava u zdravstvenom i obrazovnom sistemu, procesima javnih nabavki i postupcima zapošljavanja u javnoj upravi.

Pripadnici manjina nastavili su doživljavati diskriminaciju u zapošljavanju i obrazovanju u državnom i privatnom sektoru, dok se broj napada na vjerske objekte nastavio smanjivati ​​tijekom godine.

Romi su i dalje jedna od najranjivijih grupa u zemlji.

LGBTI osobe suočene su s čestim uznemiravanjem i diskriminacijom, uključujući i prestanak radnog odnosa.

Govor mržnje, diskriminacija i nasilje nad LGBTI osobama su takođ rašireni, stoji u izvještaju. NVO Sarajevski otvoreni centar (SOC) izvijestila je da su transrodne osobe najranjivija LGBTI grupa.

Kompletan izvještaj na engleskom jeziku pogledajte OVDJE

Frontal